"MOGU LI započeti s tim da kažem koliko cijenim Vašu točnost? Vrlo sam stroga kad je u pitanju vrijeme i cijenim kad su i drugi ljudi takvi." I nakon dva desetljeća obećanja i potencijala, iskušenja i patnje, Mirjana Lučić-Baroni i dalje je savršena profesionalka. Bivša 20. tenisačica svijeta znalački je razdvojila eksplozivnu sportsku odiseju i podjednako ispunjavajući obiteljski život, koji se tiho proširio rođenjem prve kćeri prije samo tri tjedna, piše tennis.com.
"Znate mene, jako držim do privatnosti. Nemam Twitter ili Instagram, ali tako sam uzbuđena. Stalno sam budna i neispavana, pa ne mogu preuzeti odgovornost za barem 50 posto stvari koje ću izgovoriti", rekla je Mirjana preko telefona dok se Australian Open 2021. bližio kraju.
Lučić-Baroni, čiji je suprug Daniele vlasnik Mediterranea, uglednog restorana u Sarasoti na Floridi s 25 godina tradicije, objavila je fotografiju na svom privatnom profilu na Facebooku, napokon dopuštajući da njen širi društveni krug sazna vijesti koje je dosad čuvala samo za bliske prijatelje i obitelj.
"Bilo je to pomalo neočekivano jer smo odučili takve stvari predati u Božje ruke i dopustiti da se dogode onako kako se trebaju dogoditi. Kad se dogodilo, shvatili smo to kao svojevrsni znak da je došlo vrijeme", govori Mirjana o roditeljstvu.
Hrvatica je u Melbourneu posljednji put zaigrala 2018. godine, godinu dana nakon plasmana u polufinale, što je bio njen najbolji rezultat na Grand Slam turnirima nakon što je 1999. kao 17-godišnjakinja stigla do polufinala Wimbledona.
"Nisam baš aktivna na Facebooku, ali jedna od meni najdražih stvari su sjećanja koja se pojavljuju na mom zidu. To je možda jedini razlog zbog kojeg sam zadržala svoj račun, jer se svake godine u ovo vrijeme pojavljuju fotografije s Australian Opena. I zbog toga se naježim. Moja sestra onda podijeli sa mnom jednu od fotografija i zajedno se prisjećamo tog nevjerojatnog vremena."
Suvremenica sestara Williams, Lučić-Baroni osvojila je prvi WTA turnir na kojem je ikad nastupila, a na drugom je završila u finalu protiv Steffi Graf, da bi zbog obiteljskih i financijskih razloga njena karijera bila narušena gotovo cijelo jedno desetljeće. Gradeći renking od nule, uskoro je postala jedna od najboljih tenisačica svijeta, dvaput pobijedivši Simonu Halep na velikim turnirima uoči bajkovitih 14 dana u Australiji, gdje je šokirala Agnieszku Radwansku i Karolinu Pliškovu, da bi na kraju izgubila od kasnije pobjednice Serene Williams.
"Osjećala sam se vrlo prisutno tijekom cijelog turnira. Dobro se sjećam tog osjećaja da su se sve te godine, sve te muke pri povratku na velike turnire, pri proboju u četvrtfinale ili polufinale isplatile. Svaka emocija koju sam imala tijekom tog desetljeća, sve se vratilo. Trebalo je mnogo truda, ali uspjela sam unatoč svim preprekama. Rekla sam sebi da sam borac, da sam se vratila, da sam uspjela. Ne bih to nazvala toliko osjećajem postignuća koliko zahvalnosti. Vrijedilo je boriti se za to i bila sam tako zahvalna što sam se našla tamo."
Takva forma nastavila se tijekom proljeća, kad je stigla do četvrtfinala Miami Opena i polufinala Volvo Car Opena. Iako su ozljede ramena nakon toga usporile povratak, 38-godišnjakinja nije odustajala.
"Pričekala bih, uzela malo odmora, primila neke injekcije i prošla rehabilitaciju. Više puta sam započinjala s treninzima i sve me to nevjerojatno iscrpljivalo. Uvijek sam se planirala vratiti, ali čim bih počela servirati i povećavati intenzitet, stvari bi se ponovno pogoršale i morala bih uzeti dužu stanku. Nakon svega kroz što sam prošla i duge karijere koju sam imala, nisam se željela pojaviti na turniru nepripremljena. Nadala sam se da ću se vratiti na Roland Garros, Wimbledon i US Open prošle godine, ali onda je počelo ovo ludilo s pandemijom i sve se zaustavilo. Nedugo potom saznala sam da sam trudna i onda sam sve to ostavila po strani."
Suočena s uznemirujućom perspektivom zasnivanja obitelji tijekom pandemije te istodobnim vođenjem poslovanja koje je izravno pogođeno globalnom pandemijom, s nedaćama se nosila s jedinstvenim samopouzdanjem. Sama je odlazila na preglede ultrazvukom i vodila računa da se restoran pridržava protokola za covid-19.
"Nisam imala ni 'baby shower', ništa! Držala sam se kuće i pokušavala ostati zdrava. Iako je to ubijalo dio radosti, jer nisam mogla podijeliti iskustva sa svojom obitelji, bio je to najmanji problem. Bitno je da smo svi bili sigurni."
Dok se brinula o djetetu, Lučić-Baroni je pratila Australian Open, što nije mogla činiti u prvim mučnim mjesecima izbivanja iz tenisa, a sa zaštićenim renkingom i zahvaljujući tenisačicama kao što su sestre Williams, Viktorija Azarenka i Kim Clijsters, i dalje vidi put povratka tenisu.
"Kad sam započinjala igrati, 27 ili 28 godina značilo je da si stara dama, gotovo su te smatrali bakom. Sportašice su danas toliko drukčije, nego prije 20 godina, i karijera se produžila. Pitala sam se bih li imala još pet godina karijere. Vjerojatno ne, ali voljela bih se vratiti, odigrati ponešto i vidjeti što mogu učiniti. Gledala sam kako nevjerojatne žene rađaju djecu, vraćaju se i potom čine nevjerojatne stvari. To me tjera da i sama pokušam takvo nešto. Bilo bi to vrlo zahtjevno, ali i prije sam radila lude stvari, za koje nitko nije mislio da su moguće, i uživam u dobrom izazovu."
Iako su vanjski utjecaji učinili da profesionalni i osobni povratak Mirjane Lučić-Baroni u akciju ne bude tako vremenski precizan, posljednje poglavlje njene karijere doći će kad bude vrijeme i kao i uvijek, pod njenim uvjetima.
"Sve sam vidjela i imam mnogo toga za reći i mnogo načina za opisivanje svog života i kako se stvari događaju. Ljudi misle da znaju puno o meni i onome što se događalo, ali nemaju pojma. Bili bi šokirani da saznaju što se događalo nakon što smo napustili Hrvatsku i došli u Ameriku i s kakvim smo se sranjima morali nositi. Mislim da bi bili iznenađeni i možda bi još više cijenili moje uspjehe i moju ustrajnost", zaključila je Mirjana Lučić-Baroni za tennis.com.
Primajte na mail pregled najčitanijih vijesti dana, na kraju svakog dana. Pretplatite se na Index Newsletter.