SRPSKA muška vaterpolska reprezentacija osvojila je treću uzastopnu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu. U finalnom susretu igranom u La Defense Areni porazili su favoriziranu Hrvatsku rezultatom 13:11. Hrvatska je došla do četvrte olimpijske medalje u vaterpolu u postjugoslavenskom razdoblju. Osvojila je treće srebro, a jedino zlato ostaje ono iz Londona 2012.
Srbija je tako i nakon smjene generacija odrađene u Tokiju otišla do samog kraja, u povijesti ovog sporta tri uzastopna olimpijska zlata osvajali su jedino još Mađari od 2000. do 2008. i Britanci početkom 20. stoljeća. Srbija sama ima istu količinu zlata kao i SFRJ, koja se penjala na olimpijski tron 1968., 1984. i 1988. godine.
Riječanka u stožeru srpskog izbornika
Veliki obol u ovom fantastičnom podvigu srpskih vaterpolista dala je i Riječanka Dajana Zoretić, koja u stručnom stožeru izbornika Uroša Stevanovića ima ulogu kondicijske trenerice. Do tada je bila dugogodišnja pomoćnica Vjekoslava Kobešćaka u dubrovačkom Jugu.
"Što se tiče priča o 'trojanskom konju', te komentare sam u početku ignorirala. Znala sam da radim u profesionalnom okruženju, gdje su rezultati najvažniji, a politika je potpuno isključena iz sporta. Svjesna sam da ljudi uvijek vole tražiti senzaciju, ali moj cilj je bio usmjeren isključivo na rad i napredak tima", rekla je Zoretić u razgovoru za Mozzart Sport.
"Sport ima moć postati most koji povezuje ljude"
"Tijekom finala može se osjetiti mješavina osjećaja. S jedne strane osjećaj ponosa zbog postignuća i uspjeha sportaša na najvišoj razini, a s druge strane svijest o dijeljenju tih trenutaka s drugim nacijama koje također nesebično rade na ostvarenju svojih sportskih snova. U suštini, važno je naglasiti da sport ima moć postati most koji povezuje ljude, omogućujući svima da kroz zajednička iskustva nadvladaju razlike i grade duboke, empatične odnose", ispričala je o utakmici u Parizu.
Pohvalila je i izbornika: "Želim zahvaliti glavnom treneru Urošu Stevanoviću, koji je od našeg prvog razgovora vjerovao da sam ja ta koja će sigurno dovesti cijeli tim u vrhunsku formu u trenutku kada je to najvažnije. Ono što uvijek ističem u razgovorima s drugima jest njegova empatija i zahvalnost, što je u meni izazvalo neopisive emocije. Čovjek se, doslovno pet minuta nakon osvajanja zlata, sjetio nazvati me i provjeriti gdje sam na tribinama, a zatim je došao po mene kako bismo zajedno proslavili uspjeh."