HRVATSKA je u susretu 1. kola skupine 1 Lige nacija A izgubila u Lisabonu od Portugala 2:1. Domaćini su poveli golom Dioga Dalota u 7. minuti, a na 2:0 povisio je Cristiano Ronaldo u 34. Hrvatska se u igru vratila autogolom Dalota u 41. minuti, ali više od toga nije mogla.
U prvoj utakmici nove ere reprezentacije izbornik Zlatko Dalić se, sukladno najavama, odlučio za sustav s trojicom u zadnjoj liniji te Bornom Sosom i Kristijanom Jakićem na bekovskim pozicijama. Iako je Andrej Kramarić bio u sastavu, Hrvatska je uglavnom igrala bez klasičnog centralnog napadača jer su Kramarić, Martin Baturina i Mario Pašalić imali slobodne uloge i bilo ih je na sve strane.
O nastupu Hrvatske, novoj ulozi Matea Kovačića, predstavljanju Igora Matanovića i očekivanjima u bliskoj budućnosti razgovarali smo s bivšim hrvatskim reprezentativcem s pet nastupa za izabranu vrstu, a danas trenerom Karlovca Igorom Pamićem (54).
Nakon dugo vremena izbornik Zlatko Dalić odlučio se na promjenu formacije, pa je Hrvatska protiv Portugala zaigrala u formaciji s tri stopera. Što mislite o toj promjeni i je li to pravi put s obzirom na profil igrača s kojima Hrvatska raspolaže?
Prije svega, nije toliko bitno je li to bilo 3-5-2, 3-6-1 ili druga varijacija. Meni je to najviše izgledalo kao 5-3-2 ili 5-4-1 kad smo bili u bloku s izlaskom jednog veznog u poziciju drugog napadača. Bilo kako bilo, po meni je to jako dobro izgledalo.
Moramo imati na umu da smo igrali protiv reprezentacije koja ima izuzetnu individualnu kvalitetu, pa nam se tu dogodio taj gol i još neke greške, pogotovo kad smo ostajali na širokom prostoru. Međutim, u globalu mislim da možemo biti zadovoljni onim što smo sinoć vidjeli.
E sad, je li to pravi sustav za nas ili nije, ipak puno ovisi o protivniku. Mi smo odlična reprezentacija, ali bit će protivnika kojima se moramo prilagoditi. Ne u potpunosti jer imamo dovoljno kvalitete da se uvijek u određenom trenutku utakmice nametnemo, ali moramo respektirati kvalitetu jakog protivnika.
Ako je utakmica protiv Portugala u smislu nove formacije bila pokus za nešto što nas u budućnosti čeka, po meni je pokus uspio. Ne treba se brinuti. Ne može uvijek sve biti idealno, ali svakim sljedećim nastupom, dodatnim radom i primanjem novih informacija bit će sve bolje.
Mateo Kovačić igrao je u nešto drugačijoj ulozi nego kad je tu bio Marcelo Brozović. Čini se da je dio tih odgovornosti sada na njegovim leđima. Kako vam se čini takvo rješenje u igri Hrvatske?
Koju god poziciju u kojem god sustavu Kovačić igra, on je uvijek dobar. Naša reprezentacija bez njega ne može izgledati dobro, bio Brozović tu ili ne. Ono što je strahovito bitno, ono što se u ovom sustavu traži od njega je sličnije onome što se u svakom klubu gdje je igrao tražilo od njega.
On je uvijek bio više centralni vezni nego netko tko će u kontinuitetu izravno ugrožavati protivnički gol. On se u takvoj ulozi igrača koji probija suparničke linije jako dobro snalazi, a sama formacija je tu manje bitna.
Nogomet je dinamičan sport, raspored na terenu se uvijek mijenja, pa i unutar jedne akcije. Naši igrači igraju u jakim klubovima i sposobni su se brzo prilagođavati stanju na terenu. Ako pričamo o individualnoj predstavi, mene je Kovačić sinoć oduševio više nego svi. Bio je savršen.
On mora biti stalno u kontaktu s loptom jer je jedan od najboljih igrača u Europi koji s loptom stvara višak i koji remeti linije u kojoj god trećini terena se nalazio u određenom trenutku. Miran je, siguran, teško gubi loptu, a dodavanja su logična i točna. Po meni nema nikakvog razloga za brigu oko njegove pozicije i on će nastaviti biti odličan i velika snaga reprezentacije.
Pojavila su se neka nova lica u reprezentaciji, a sinoć je zapaženu minutažu odradio Igor Matanović. Kako vam se on svidio i što možemo očekivati od njega u reprezentaciji?
Svi mi koji volimo reprezentaciju, koji se bavimo nogometom i pravimo da sve znamo trebamo biti vrlo oprezni kad komentiramo njegove nastupe, igru i vrijednost. Bit će jako bitno da u Eintrachtu ima kontinuitet, da stekne samopouzdanje i tako izgradi status u klubu koji će mu omogućiti da s gardom dolazi u reprezentaciju koja ima renome, identitet i rezultat zadnjih godina kao Hrvatska.
To je s jedne strane za njega opterećenje, ali s druge strane dolazi u reprezentaciju koja je kao obitelj pa će se uz pomoć starijih i iskusnijih igrača puno brže snalaziti.
On je mene sinoć potpuno oduševio. U relativno kratkom vremenu imao je pet udaraca na gol i 11 dodira u protivničkom kaznenom prostoru. Bio je stalno aktivan, nije si dozvolio da se ukopa na jednom mjestu i stalno je tražio prostor. Ima izvrstan tajming, ima sportski bezobrazluk i samouvjerenost, što je strahovito bitno.
Njegove karakteristike će nam uvijek dobro doći, pogotovo kad budemo primorani da igramo puno po bokovima i tražimo centaršut jer mu je skok igra odlična. Izgleda mi kao pravi centarfor, a Hrvatska ima takvu kvalitetu da može pripremiti i dostaviti takvom igraču dovoljan broj lopti da zabije pogodak.
Moramo biti strpljivi, ali on je sjajan potencijal i u budućnosti bi mogao biti vrlo bitan. Nije spreman još biti nositelj igre, ali u određenim situacijama bi sa svojim karakteristikama mogao biti i ključan igrač. Njegova je pozicija osjetljiva, očekivanja će sada biti velika, ali mislim da ima sve što treba da ta očekivanja i opravda.
Ivan Perišić je i dalje bez kluba, već dulje ne igra, ali izbornik ga je ipak zvao u reprezentaciju i pružio mu minute protiv Portugala. Slažete li se što izbornik na neki način pokušava pomoći igraču da se vrati u formu u dresu reprezentacije?
Svi imamo svoju filozofiju i razmišljanje. Mislim da je bitno da prestanemo pričati individualno o Perišiću ili bilo kome tražeći neki negativni kontekst ili negativnu klimu. Odluku izbornika mogu razumjeti jer Hrvatska na toj poziciji krila nije bajna i normalno je da prema igraču koji je toliko godina bio nositelj ima određenu simpatiju ili poštovanje, uvijek očekuješ da može pridonijeti reprezentaciji.
Poznaje okruženje, a iako sigurno nije spreman, njegova kvaliteta nije nestala. U globalu je ispravno razmišljanje da se ne zove igrača koji nema klub, ali svakako sam za to da se nekome kao što je Perišić progleda kroz prste ako izbornik smatra da to treba napraviti i ako mu je potreban.
Naravno da se takvo razmišljanje mora opravdati na terenu u budućem razdoblju jer nas svih ipak prije svega zanima dobrobit reprezentacije i rezultat. Zaslužuje li on sada minute ili ne, o tome odlučuje samo izbornik, koji na kraju dana za sve skupa odgovara i radi što misli da je najbolje za reprezentaciju.
Jeste li optimist u kontekstu bliske budućnosti reprezentacije?
Ja sam uvijek optimist, to mi je u prirodi. Ali moramo biti malo i objektivni. Medalje sa svjetskih prvenstava ne mogu nam biti mjerilo. Možda je to bilo malo iznad svih očekivanja, bez obzira na to što smo možda mogli biti i svjetski prvaci.
Trebamo težiti uvijek što boljem, ali moramo znati gdje nam je mjesto i da će nekad biti malo bolje, a nekad lošije. Vrlo bitno će biti gdje će igrači koji danas dolaze, poput Martina Baturine, Luke Sučića ili Petra Sučića, igrati u budućnosti.
Vidjet ćemo s vremenom hoće li oni doći do najboljih europskih klubova. Pa nije naša reprezentacija slučajno ostvarila velike uspjehe, nego zato što su za nju igrali igrači koji su nastupali u najboljim klubovima, koji su bili serijski pobjednici i osvajali trofeje.
To su sve pobjednici i to se onda samo prelilo na reprezentaciju, a izbornik je znao iskoristiti njihove kvalitete. Talent svakako nije sporan, ali moramo pričekati.
Strahovito mi je drago da je Luka Modrić ostao s reprezentacijom jer sam i ranije pričao da se to mora dogoditi ako želimo biti stabilni u ovom osjetljivom razdoblju pred nama. Kakvu god minutažu imao, bitno je da je tu baš radi tih mladih igrača, koji će uz njega puno lakše stasati nego bez njega.
Dakle, budućnost je svijetla, ali nas ne smije razočarati ako se nekad dogodi neki kiks. U ovim novim dečkima ima dinamita i pokazali su da se na njih može računati. Što se tiče plasmana na Svjetsko prvenstvo, to je ipak jedan minimum u bilo kojoj okolnosti, igrači i izbornik imaju odgovornost za to i siguran sam da imamo kvalitetu za miran plasman, a tamo kad se dođe, uvijek je sve moguće.