HRVATSKA nogometna reprezentacija svoju prvu utakmicu na Svjetskom prvenstvu u Kataru igra u srijedu protiv Maroka od 11 sati po hrvatskom vremenu. Zlatko Dalić je još prije nekoliko dana poručio kako zna devet sigurnih startera za tu utakmicu, dok se pretpostavlja kako su jedine dileme na poziciji napadača i desnog krila.
Već se dugo zna da će u srcu obrane igrati Joško Gvardiol, a prethodni kvalifikacijski ciklus i utakmice u Ligi nacija služile su kao svojevrstan pokus oko toga tko će mu biti partner u Kataru. Prema najavama i špekulacijama, postoji velika vjerojatnost da će na toj poziciji igrati Dejan Lovren.
Na to upućuje i činjenica da je posljednju pripremnu utakmicu, onu protiv Saudijske Arabije, započeo, i to kao kapetan, što jasno ukazuje na to da Lovren i dalje ima vrlo visok položaj u hijerarhiji do koje Dalić jako drži. Je li Lovren u prvom sastavu najbolja odluka za Hrvatsku protiv Maroka?
Argumenti za Lovrena
Lovren ove sezone igra vrlo dobro u ruskom Zenitu. Jedan je od najbolje ocijenjenih braniča ruske Premier lige i igra osjetno bolje nego prošle sezone, a njegova momčad uživa u prilično lagodnom vodstvu na vrhu prvenstvene ljestvice.
Lovren na ovo Svjetsko prvenstvo stiže u boljoj formi, primjerice, nego što je to bio slučaj s Europskim prvenstvom koje se igralo prošle godine. Osim toga, još je nekoliko argumenata koji idu u korist Lovrenu.
Ima bogato iskustvo igranja ovakvih utakmica, što nema nitko od konkurencije osim Domagoja Vide. Taj faktor ne mora biti ključan, ali da ga se može i treba imati na umu, pokazalo je i Euro 2020. Tamo je Gvardiol, daleko najtalentiraniji hrvatski branič u povijesti, napravio dvije kardinalne i dječje greške koje su koštale Hrvatsku primljenih golova.
Uvrstimo li u računicu i činjenicu da je Lovren važan i van terena kao jedan od vođa momčadi, kao i činjenicu da bi njegovo ostajanje na klupi za vrijeme Svjetskog prvenstva ipak bitno više razdrmalo hijerarhiju nego što je to bio slučaj u Ligi nacija, onda je Dalićeva odluka da ga gurne u prvi sastav razumljiva. Međutim, ona nije bez rizika.
Argumenti protiv Lovrena
U razmatranju njegovih dobrih igara u Rusiji ne smije se zanemariti činjenica kako je zbog invazije na Ukrajinu tu zemlju napustio određen broj sjajnih igrača i njena kvaliteta je u zadnjih godinu dana opala.
Također, činjenica da ne igraju europska natjecanja dalo im je ipak komforniji raspored i manje opterećenje. S obzirom na to da Lovren ima 33 godine i povijest ozljeda te da se na Mundijalu utakmice igraju svaka tri ili četiri dana, to je nešto što se mora uzeti u obzir, posebno u kasnijim utakmicama ili fazama turnira.
Najveći argument protiv Lovrena je onaj da je Hrvatska sa Šutalom i Erlićem u prvoj postavi riješila veliku većinu problema koji su postojali kada je Lovren bio u momčadi. Tada se Hrvatska mučila s iznošenjem lopte iz prve faze napada i kreacijom.
Zbog toga su vezni igrači često morali igrati puno dublje u terenu i nisu mogli često igrati u zonama iz kojih mogu kreirati najveću opasnost za suparnika. Očekuje se da će Hrvatska protiv Maroka dominirati posjedom pa bi taj segment igre mogao još više doći do izražaja.
Odluka nije suluda, ali je vrlo riskantna
Kada se sve oduzme i zbroji, vidljivo je da postoji solidan broj argumenata za Lovrena, ali nešto više je onih protiv njega. Prije otprilike pola godine, nakon pobjede u Danskoj s Erlićem i Šutalom u ekipi, pisali smo da je hrvatska reprezentacija zakoračila u iduću fazu svoje evolucije i da igra puno moderniji nogomet nego što je to bio slučaj s Lovrenom i Vidom.
Uvrštavanje Lovrena bi u tom pogledu vjerojatno bio korak unazad. Dalića su nesumnjivo barem malo pokolebale greške koje je Šutalo imao u Ligi prvaka, ali uvrštavanjem Lovrena riskira da se vrate stari problemi, koji već neko vrijeme djeluju kao prošlo svršeno vrijeme.
Igra zadnje linije u fazi obrane uvelike je određena kompaktnošću bloka cijele momčadi. Danas se od stopera traži dodatna individualna dimenzija u igri s loptom i traženju rješenja, a tu je Hrvatska izgledala bolje bez Lovrena nego s njim.