SPORTSKO penjanje sport je za koji se interesira sve više ljudi u cijelom svijetu. Otkad je iz hobija i sporta kojim su se bavili alternativci i entuzijasti postalo olimpijski sport, krenuo je uzlet popularnosti. Pisali su o tom fenomenu Guardian i Forbes, a malo ljudi zna da hrvatski sportaši i sportašice ostvaruju značajne rezultate na međunarodnoj razini.
Početkom srpnja ove godine Solinjanka Marjeta Smoje, članica Sportsko-penjačkog kluba Mosor iz Splita, osvojila je zlatnu medalju Youth A kategoriji Kupa Europe (EYC) u disciplini speed (brzinsko penjanje). U prijevodu, Hrvatska ima najbolju juniorku Europe u ovoj disciplini.
Marjeta je u svibnju ove godine na Prvenstvu Hrvatske također osvojila zlato u juniorskoj, te broncu u seniorskoj konkurenciji u disciplini speed (brzinsko), dok je postala juniorska viceprvakinja u disciplini lead (težinsko penjanje).
Sve to ostvarila je bez uvjeta za vježbanje u Hrvatskoj. Zvuči nevjerojatno, ali činjenica je da kod nas nema standardne stijene od 15 metara na kojoj se održavaju natjecanja. Ovaj uspjeh ima dodatnu težinu jer se Marjeta vratila nakon teške ozljede ramena, od koje se morala oporavljati osam mjeseci. Uz trenera Antu Đapića, koji je radio s njom cijelo vrijeme, uspjela je stići do prvog mjesta.
Što je sportsko penjanje?
Sportsko penjanje je natjecateljski sport, danas član olimpijske obitelji sportova, od igara u Tokiju kad je primljen kako punopravni sport. Povijesno gledano razvio se iz alpinizma, iz čovjekove težnje da uz što manje tehničke opreme savlada stijene, tj. da se popne po stijeni koristeći opremu samo kao zaštitu od pada na tlo, a ne i za napredovanje po stijeni.
Zbog toga ga se i prije nazivalo slobodno penjanje. Danas je to sport koji se slaže s olimpijskom krilaticom "brže, više, jače" jer se sastoji od tri discipline: brzinsko, težinsko i bouldering. Sva natjecanja (izuzev revijalnih) se odvijaju na umjetnim stijenama, s uvijek na novo postavljenim smjerovima (izuzev brzinskog) kako bi se ostvarili jednaki uvjeti za sve natjecatelje.
Sportsko penjanje postaje izrazito popularno u svijetu, naročito zadnjih 10-ak godina, te je sve veći broj dvorana za sportsko penjanje te sve veći broj ljudi pristupa tečajevima koji ih uče kako baratati opremom. Također, dosta ljudi bira penjanje kao rekreativnu aktivnost kojom zamjenjuju teretane.
Penjanje je na glasu kao sport koji je izvrstan za razvoj mladih jer razvija snagu cijelog tijela, motoriku, koordinaciju, eksplozivnost, razbija strah te razvija i kognitivne sposobnosti - svaki smjer je problem koji penjač mora "dešifrirati" kako bi se uspješno popeo.
Također, prepoznato je kao izvrstan sport za rehabilitaciju djece s cerebralnom paralizom, autizmom, hipotonijom, skoliozom, kifozom i slično. Također, izvrstan je kao dopunski sport sportašima koji se bave sportovima gdje je slabije zastupljen gornji dio tijela.
Sportsko penjanje u Hrvatskoj
Sportsko penjanje u Hrvatskoj je također u razvoju te se bilježi povećan interes odraslih rekreativaca i djece. Nekad Prvenstava RH bilježe i po 300 natjecatelja u svim uzrasnim kategorijama. Zanimljiva je činjenica da je na Marjanu u Splitu 1986. održano tada četvrto u svijetu natjecanje iz sportskog penjanja.
Prvi sportsko-penjački klub je osnovan u Splitu, 1992. godine pod nazivom SPK Marulianus. Danas u Hrvatskoj brojimo gotovo 30 klubova i županijskih saveza koji su svi ujedinjeni u Hrvatski sportsko-penjački savez koji je osnovan prije 3 godine i član je HOO-a.
Najviše klubova broji Dalmacija, Zagreb i Istra dok se pomalo povećava broj klubova i članova u Slavoniji, konkretnije Osijeku. Najuspješniji klubovi u RH su SPK Fothija i ZG, SPK Marulianus iz ST i OnSight iz Pule.
Danas se u RH organiziraju tri lokalne lige za rekreativce ŽBL (županijska bouder liga - SD županija), BLIK (boulder liga Istre i Kvarnera), BLOK (boulder liga od kontinenta) na kojima se po kolu prijavljuje i do 100 sportaša rekreativaca u različitim kategorijama. U Paklenici se svake godine održava i internacionalno revijalno natjecanje Big wall speed climbing.
Također, sportsko penjanje nudi i turistički potencijal. Naime, Dalmacija i Istra su bogate dobro opremljenim sportskim penjalištima (uglavnom na entuzijazmu lokalnih penjača, s tim da se zadnjih godina uključuju i lokalne zajednice. Opremanje penjališta daje dodatnu vrijednost kako za lokalce tako i za strane goste, koji zbog blage klime dolaze u RH na penjanje i izvan ljetne sezone.
Hrvatska reprezentacija bez pravih uvjeta
Hrvatska nacionalna reprezentacija djeluje dugi niz godina te je napravila neke značajne uspjehe. Reprezentacija postoji još od početka 90-ih, ali što se tiče nekog kontinuiranog rada - selekcija, praćenje, treninzi, ekipa, izbornik - organiziranije postoji od 2013. godine.
Marjeta Smoje je samo jedna od mladih hrvatskih penjača koji su veliki potencijal, ali najčešće zbog loših infrastrukturnih uvjeta ne uspiju taj talent razviti do kraja. Od penjača s najboljim rezultatima tu je Borna Čujić - juniorski prvak svijeta 2016. u boulderingu sa svjetskog prvenstva u Guangzhou (Kina). To je jedina medalja uz ovu Marjetinu sa službenih IFSC natjecanja.
Ono čega hrvatskim penjačima ne nedostaje su plasmani u finala na najjačim natjecanjima. Tu se izdvajaju Jani Zoraj koja je na istom prvenstvu kao i Čujić 2016. osvojila 6. mjesto u leadu, a u finalu svjetskog juniorskog u leadu je bila i godinu prije u Arcu - to je jedini naš natjecatelj s dva finala na svjetskim prvenstvima.
Od finalista europskog prvenstva imamo Lovru Čulića (4. mjesto), Bornu Čujića u Argentieru (boulder 2015.) i Jani Zoraj u Edinburghu (lead 2015.). U europskim kupovima prvo finale je ostvario u Sofiji (Bugarska) 2013. Borna Čujić, a Jani Zoraj bila je srebrna na Europskom kupu u Sofiji u boulderingu.
Osim toga, hrvatski su predstavnici izborili puno puta prolazak u finale, uglavnom u disciplini bouldering - Borna Čujić, Jani Zoraj, Lovre Čulić, Lara Kmoch, Vana Piccini - svi su oni ostvarili plasman među najbolje.
Zadnjih par godina se uz Marjetu Smoje ističu Lovre Čujić, koji je prošle godine upisao tri finalna i jedan polufinalni nastup, a Lara Kmoch je ove godine upisala dva finalna nastupa. Na domaćoj sceni zapaženije rezultate bilježe Eni Malenica, Anja Santini Mikulić, Lana Bakić, Karla Zrinski, Deni Ušić, Luka Žufić...
Od 2017. treneri i sportaši ulaze u financiranje HOO-a. Prijašnji izbornici reprezentacija su svaki u svome mandate podizali kvalitetu rada, a to su Denis Kraljević, Ivan Lisica, Luka Trumbić, Tomislav Šproh te trenutni izbornik Luka Kivela.