U PETAK u podne u zagrebačkom hotelu Panorama bit će predstavljen novi izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije. Riječ je o Veljku Mršiću, nekadašnjem hrvatskom reprezentativcu i aktualnom (sad već bivšem) sportskom direktoru Cedevite.
Ono o čemu se špekuliralo odavno, odnosno od trenutka kad je postalo jasno da je sad već bivši izbornik Anzulović zalutao na klupu reprezentacije, sutra će dobiti i službenu potvrdu. Upravni odbor Hrvatskog košarkaškog saveza izabrao je novog izbornika.
Ne bi ta vijest bila ni po čemu posebna da sve ono što se događalo u pozadini inauguracije Mršića nema tragikomičnu nit i na pravi način preslikava stanje u hrvatskoj košarci.
Naime, Cedevita je u četvrtak oko podne na svojim stranicama objavila da je njihov sportski direktor postao novi izbornik i čestitala mu na tome. Aktualni prvak Hrvatske objavio je vijest prije Saveza. Ukratko, hrvatskoj javnosti Cedevita je predstavila Mršića kao novog izbornika, a Savez nije o tome ništa znao. Zvuči nevjerojatno, ali to je hrvatska košarka. Mjesto gdje se nitko ni s kim ne može dogovoriti čak i oko tako važne stvari kao što je imenovanje novog izbornika. I onda se mi čudimo nekim stvarima. Mislili smo da je hrvatska košarka pala na samo dno. Prevarili smo se. Danas smo se uvjerili da može pasti još niže.
Nije problem ni što se nismo plasirali na SP, kao ni to što smo gubili od Rumunja i Nizozemaca. Ovo je problem
Hrvatska se nije plasirala na SP u Kini koje će se odigrati u rujnu. Šteta, ali događa se. Na koncu, hrvatska košarka propustila je sva svjetska prvenstva između 1994. i 2010. pa je 2013. uspjela dogurati do polufinala Eurobasketa u Sloveniji. U posljednjim kvalifikacijama Hrvatska je izgubila od svih reprezentacija s kojima je igrala. Barem po jednu utakmicu, od nekih i dvije. Poljaci i Litvanci oba su puta maznuli tužnu Hrvatsku, a po jednom to su napravili i Talijani te košarkaške ''velesile'' poput Nizozemske, Mađarske i Rumunjske. Tako je kako je. Iz ove kože se ne može, većinu kvalifikacija smo igrali bez NBA zvijezda, a boljih igrača od onih koje je nesretni Zula vodio nemamo. Tješili smo se da se sad kad smo ugasili svjetlo i upalili mrak treba trgnuti, početi raditi ispočetka, a riječ resetiranje pojavljivala se u svakom tekstu koji je za temu imao krah hrvatske košarke. Hrvatska košarka ovo je ljeto osvojila europsko kadetsko zlato i juniorsko srebro. Ti momci su trebali biti oni koji će za koju godinu uz kvalitetan stručni rad vratiti ugled nekadašnjem najpoznatijem hrvatskom brendu u svijetu.
Hrvatska košarka danas je postala poglavlje legendarnih Montyja Phytona
Međutim, bojimo se da od toga neće biti ništa. Ovo što je danas Cedevita napravila ne viđa se često u profesionalnom sportu. Nevjerojatno je da jedan klub, mimo znanja vodećih ljudi u Savezu, na svoju ruku, objavi proglas u kojem javnost obavještava tko je čovjek koji bi trebao hrvatsku košarku voditi u neko novo bolje sutra.
Ne znamo je li taj čin napravljen s namjerom ili je posrijedi samo nesporazum i problem u komunikaciji, no hrvatska košarka njime je dobila još jedno poglavlje koje neodoljivo podsjeća na skečeve Montyja Phytona.
Savez s Rađom i dvojicom Vrankovića opet je ispao smiješan, javit će se mnogi koji će jedva dočekati početi pljuvati po njima, a sve zato što Cedevita nije mogla ili nije htjela dočekati nekoliko sati da Savez objavi to što je već objaviti morao. Odnosno, zato što se Savez nije mogao dogovoriti s Cedevitom.
U nekim sređenijim zemljama, koje drže do svoje sportske kulture, neovisno o tome koliko je Mršić dobar izbor, on bi nakon ovog bio bivši. Ne bi trajao ni minute. Nažalost, mi nismo takva zemlja, a sutra u podne ljudi kojima se Cedevita narugala i koje je posve obezvrijedila dat će mandat Veljku Mršiću.
Mršić će unatoč svemu biti izbornik samo zato što nitko drugi to ne želi
Zašto? Zato što nemaju izbora. Neven Spahija zakopao je ratne sjekire s Rađom, ponudio se pomagati u ulozi savjetnika, ali odbio je klupu. Želi raditi u klubu i reprezentacija mu ne treba. Baš kao ni Velimiru Perasoviću, Jurici Golemcu i Slavenu Rimcu. Damir Mulaomerović ima važeći ugovor s Kosovom, čak se pregovaralo i s Jasminom Repešom, a Andrea Trinchieri je poručio da nije realno da on sjedne na klupu reprezentacije. Ostao je samo Veljko Mršić. Unatoč svemu. Jedini koji je pristao zamijeniti komotnu situaciju u Cedeviti užarenom klupom reprezentacije. Očito, hrvatska košarka dosegnula je tu razinu da izbornik može postati doslovce bilo tko tko to želi biti. Kad se samo sjetimo da je Hrvatska nekad igrala finale olimpijskog turnira protiv jedinog pravog Dream Teama. Ili kada su izbornici letjeli jer su u zemlju donosili ''samo'' brončane medalje.