HRVATSKA je slavljem protiv Slovačke na Rujevici (3:1) osigurala plasman na Europsko prvenstvo. Utakmica je potvrdila da Hrvatska ima nevjerojatnu generaciju kojoj na Europskom prvenstvu cilj moraju biti najveća ostvarenja.
Što Dalić može popraviti?
Iako je i u prvom poluvremenu stvorila nekoliko dobrih šansi, Hrvatska je imala problema u igri na postavljenu obranu. Teško je probiti duboki blok bez kvalitetne pripreme napada na boku, što je problem koji je i Dalić istaknuo nakon susreta. Perišić i Rebić prerano su ulazili u sredinu terena. Time su radili bespotrebnu gužvu u sredini, a Barišić i Jedvaj bili su predaleko da bi iskoristili prostor koji su ostavili praznim na krilu.
Pri tome treba naglasiti da taj problem nije bio samo sistemske, već i kadrovske naravi. Perišić i Rebić daleko su od idealne forme, a Jedvaj i Barišić ne daju veliki ofenzivni impuls. Hrvatska je riješila veliki dio svojih napadačkih problema uvođenjem Vlašića, kao igrača koji na poziciji desetke može razbijati suparničke linije, a Petković se isprofilirao kao idealan partner u kreaciji završnice. S druge strane, kako bi njihova igra donijela plodove ekipi, Hrvatskoj trebaju krila koja šire suparničku obranu, opasna su u driblingu i imaju puno bolji tajming i suradnju s bekovima.
Gol za 3:1, iako je stigao u fazi kada su se Slovaci raspali, odličan je primjer kako takva suradnja treba izgledati. Perišić je Barišiću u pravom trenutku oslobodio prostor i odvukao igrača, pa je bek Rangersa u punom sprintu napadao usamljenog suparničkog braniča.
Bilo je trenutaka tijekom susreta kada Hrvatska nije izgledala najbolje, ali kada se "otvorilo", bilo je samo pitanje s koliko će komada Slovačka napustiti Rijeku. Bolna je za protivnika bila ogromna razlika u individualnoj kvaliteti.
Čudo od ekipe
Hrvatskoj je igrala bez udarnog stoperskog para Vide i Lovrena, a zamijenili su ih igrač koji igra nogomet života i standardni stoper Marseillea. Nije bilo ni Rakitića, veznog igrača Barcelone, a kao zamjene su dostupni bili veznjaci Chelseaja i CSKA-a koji su u još boljoj formi. Bradarić, jedan od najtalentiranijih lijevih bekova francuske lige, još uvijek nije standardni član A selekcije. Modrić je neprepoznatljiv u Realu, ali je u reprezentaciji i dalje jedan od najboljih veznjaka svijeta. Brozović je u kontinuitetu jedan od najstandardnijih igrača i na klupskom i na reprezentativnom planu.
Rog, Oršić, Brekalo i Pašalić samo su neki od igrača iz drugog plana koji igraju u velikoj formi i jako su malo iskorišteni u reprezentaciji. Ako Vrsaljko dočeka Europsko prvenstvo zdrav i spreman, Hrvatska neće imati očitu slabost u kadru, što je gotovo nevjerojatno za zemlju od četiri milijuna stanovnika. Hrvatska na svim pozicijama osim bekovskih i one golmanske ima odlične zamjene, a samo nekoliko reprezentacija na svijetu ima dublju i talentiraniju veznu liniju. Hrvatska vjerojatno nikad nije bila ovako raznovrsna i popunjena igračima različitih profila koji bi se mogli prilagoditi svakom zahtjevu na terenu. Osim Modrića (koji za reprezentaciju igra perfektno), Hrvatska protiv Slovačke nije imala niti jednog igrača kojem bi ovo po godinama mogao biti posljednji turnir.
Nije naročita mudrost to reći za viceprvake svijeta, ali Hrvatska na Euru može i mora sanjati samo najveće stvari. Izostanu li ozljede i nepredviđen pad forme većeg broja igrača, nema puno reprezentacija koje su favoriti protiv Hrvatske.
Daliću treba čestitati, ali je napravio i jednu veliku grešku
Zlatko Dalić postao je prvi izbornik nakon Ćire Blaževića koji je Hrvatsku odveo na dva velika turnira zaredom. Premda je format kvalifikacija takav da je vrhunskim ekipama lagan put do Eura, hrvatskom izborniku treba čestitati. Nakon ruske bajke i oproštaja nekolicine igrača koji su učinkom na terenu i karizmom u svlačionici bili nositelji generacije, postojala je ozbiljna opasnost od kolapsa, nalik onom koji je uslijedio nakon francuske bronce ili Turske 2008. godine. Hrvatska nije odigrala briljantne kvalifikacije, ali ih je odigrala dovoljno dobro da na turnir ode bez velikog stresa.
Pritom je Dalić dao šansu Vlašiću i Petkoviću čija je suradnja postala jedan od temeljaca igre ove reprezentacije te je donijela i nužno osvježenje. Ali Dalić je napravio i jednu veliku grešku. Pokazao je sklonost da daje šansu igračima koji su mu u prošlosti donosili rezultat bez obzira na aktualnu neučinkovitost, a najočitiji primjer je Ante Rebić. Nikad nije igrao manje (509 minuta nogometa u prva tri mjeseca sezone), a vrlo vjerojatno nikad nije igrao slabije.
S druge strane, Dalić je na klupi ostavio Brekala, najboljeg driblera među hrvatskim krilnim igračima i dečka koji je budućnost ove vrste. Na klupi je ostavio i Oršića koji igra nogomet karijere, zabija, asistira, igra obranu i nevjerojatno je koristan. To je nepošteno i ne postoji adekvatnija riječ za takvu Dalićevu odluku.