NEMAMO namjeru filozofirati što nam je, a što nije donio Štimčev vizionarski projekt Liga 16, jer u debatama uvijek će se ljudi naći na suprotnim stranama. Upravo zato, pozabavimo se samo statistikom, koja je precizna, hladna i uvijek bolno istinita.
Kada je 2002. godine gledanost HNL-a pala na svega 2453 gledatelja po utakmici "upalilo se veliko zvono za uzbunu" u HNS-u, a danima se lamentiralo što i kako dalje. Što onda pak reći za ovu, kada je gledanost gotovo za 20 posto manja od spomenute. Naime, ove sezone utakmice HNL-a prosječno je gledalo jedva nešto više od 2000 ljudi, preciznije 2112. U odnosi na prošlu sezonu pad je to od više od 35 posto, što je uistinu zabrinjavajuće.
Hajduku pad gledanosti od 37 posto, a Dinamu nevjerojatnih 44 posto
Ako ćemo preciznije gledati ovosezonske brojke, uočit ćemo primjerice kako je Hajduk u prosjeku prošle sezone pratilo 7300 gledatelja, na domaćem terenu čak 9100 gledatelja. Za usporedbu, ove sezone Hajduk je u 25 utakmica gledalo u prosjeku 4600 gledatelja, a na domaćem terenu u prosjeku 5200 gledatelja. Golemi je to pad gledanosti, od čak 37 posto.
Kod Dinama situacija je još i gora. Prošle sezone utakmice Dinama je u prosjeku posjećivalo 6600 gledatelja (otprilike isti broj bio je i samo na domaćim utakmicama), dok se prosječan broj gledatelja na ovogodišnjim utakmicama Modrih popeo na svega 3700. Pad je to od nevjerojatnih 44 posto. Da ne govorimo samo od Hajduku ili Dinamu, i ostali klubovi bilježe poražavajuće rezultate i novčane gubitke, koji se u nekim proračunima penju i do pola milijuna eura, ovisno u klubu i gledanosti tog kluba.
Emisije "Volim nogomet" više nema, kako sada objasniti problem?
Dok je bilo emisije "Volim nogomet", manjak gledatelja na tribinama pravdao se stotinama tisuća onih uz male ekrane. Pad broja gledatelja na utakmicama tako se nazivao "popularizacijom nogometa", zbog navodnih 600 tisuća ljudi u prosjeku koji su gledali spomenutu emisiju svake nedjelje uz male ekrane. Međutim, danas te emisije više nema, a ionako mizeran kolorit na hrvatskim stadiona, kako to Špaco voli poentirat, nestao je. Tužna je to stvarnost hrvatskog nogometa, koja se ne smije "bojati", već sagledati realno i racionalno. Samo se tako može naprijed...
Jer lako je okriviti globalnu recesiju, no prije toga valja primijetiti kako je gledanost prvoligaških utakmica u HNL-u manja gotovo od svih susjednih, pa čak i bosanske Premijer lige ili pak mađarske. Austrijance tako u prosjeku gleda gotovo 8000, Čehe gotovo 5000, Mađare gotovo 3000 ljudi, a ispred nas su još i Slovačka 2700, Srbija 2500 pa i Bosna i Hercegovina 2400. Od samog začelja dijeli nas samo tri mjesta.
Ne, ne smije nas tješiti što je HNL i dalje gledanija od Bugarske (1600), Crne Gore (1000) i Slovenije (900)!