KADA je ždrijeb spojio Austriju s Francuskom, Nizozemskom i Poljskom u skupini D, malo je tko vjerovao da Austrijanci mogu završiti na nekoj od prve dvije pozicije. Kladionice su im predviđale treće mjesto te potencijalni prolazak dalje kao jedna od najbolje trećeplasiranih ekipa, no sve više od toga smatralo se iznenađenjem.
Nakon odigrane grupne faze Austrija je zauzela prvo mjesto, i to potpuno zasluženo. Iako su upisali poraz u prvoj utakmici protiv Francuske nesretnim autogolom Maximiliana Wobera, još su tada pokazali kvalitetu. U iduće dvije utakmice su upisali pobjedu, ali su isto tako i dokazali kako će vjera u pravodobno postavljene procese i nogometnu filozofiju donijeti uspjeh na duge staze.
Uzor modernih trenera
Ralf Rangnick je Austriju preuzeo u travnju 2022. godine. To je njegov prvi izbornički posao nakon dugogodišnje karijere na pozicijama trenera, ali i sportskog direktora. Iako u njegovom životopisu nema mnogo osvojenih trofeja, ostvario je neke impresivne rezultate.
Sa Schalkeom je osvajao kup i igrao polufinale Lige prvaka, Hoffenheim je doveo od treće do prve lige i ustalio ih kao standardnog člana lige, dok je RB Leipzig kao trener, ali i sportski direktor, pretvorio u ovo što su sada - konstantnog borca za vrh Bundeslige.
Rangnickov posljednji klupski posao je bio onaj u Manchester Unitedu koji je neslavno propao. Klub nije ostvario željene rezultate, no Rangnick je naveo kako im je potreban potpuni remont na svim razinama te da s postojećom strukturom nitko u Unitedu neće moći ostvariti kontinuirani uspjeh. Engleski mediji su mu se rugali, no vrijeme će pokazati da je ispravno detektirao probleme.
Iako nije osvajao previše trofeja, njegov utjecaj na nogomet je velik. Rangnicka se smatra izumiteljem gegenpressinga, filozofije koja počiva na instantnom osvajanju posjeda nakon što se isti izgubi, razumijevanju prostornih odnosa između igrača, kao i brzini pokrivanja prostora. Jurgen Klopp, Thomas Tuchel, Julian Nagelsmann i Oliver Glasner naveli su Rangnicka kao trenerskog uzora.
Vjera u proces
Rangnick je u Austriji postavio iste nogometne postulate koje je provodio u klubovima. Radikalno je zaokrenuo način njihove igre te mu je naum bio da reprezentacija što više poprimi obrise modernog kluba, koliko je god to moguće u tih nekoliko navrata u kojima se sastaju kroz godinu.
Njegova prva utakmica bila je ona protiv Hrvatske u Ligi nacija u kojoj je Austrija u Osijeku s 3:0 razbila našu reprezentaciju. Međutim nije sve funkcioniralo savršeno. Austrija je do kraja te kampanje upisala četiri poraza i remi te ispala u niži rang.
I dok bi se u nekim drugim ekipama palio crveni alarm i tražio zaokret, Rangnick nije odustao od svojih procesa. U svakom od tih poraza izvukao je pozitivne stvari te je smatrao kako je dugoročno svrsishodno da Austrija, s obzirom na manjak prirodnog talenta, unaprjeđuje taj postojeći sustav. Savez mu je dao povjerenje, a on im je vratio u obliku niza sjajnih rezultata.
U kvalifikacijskoj skupini je Austrija bila tek bod iza Belgije dok su Švedsku iza sebe ostavili na devet bodova zaostatka, a u prijateljskim susretima su svladali Italiju i Njemačku. Na valu te dobre forme ušli su i na Euro, gdje su sada osvojili i većinu publike svojim nogometom.
Klupska filozofija usađena u reprezentaciju
Sam način na koji Austrija igra nije nogometna revolucija, niti je Austrija prva reprezentacija koja je uspješno implementirala neku konkretnu nogometnu filozofiju koju inače vežemo uz klubove. No vrlo je rijetko vidjeti da neka momčad tolikim intenzitetom vrši presing te da ima tako dobro planirane okidače za njega kada protivnik otvara napad.
Ekipama koje nemaju razrađenu ideju kako otvoriti igru protiv Austrije vrlo je teško igrati jer se praktički moraju u potpunosti osloniti na to da će neka njihova individualna kvaliteta nadmašiti timski sjajno uigrani stroj.
Vidljivo je to bilo već protiv Francuske, pri čemu bi Gregoritsch vršio presing pod određenim kutom na Salibu tako da mu jedina opcija bude dodavanje prema Upamecanu. U nastavku Baumgartner radi jednak pritisak na njega i tjera ga da lopta ide prema Koundeu, a ondje Sabitzer maksimalno sužava kut desnom beku koji između njega i aut linije nema puno prostora.
Kounde će tu utakmicu završiti s najviše dodira s loptom među Francuzima, kao i s najslabijim postotkom točnih dodavanja među braničima i veznjacima Francuske, što je djelomični pokazatelj da je Austrija imala smislen i jasan plan. To je tek jedan od načina na koji Austrija provodi svoje akcije bez lopte, no u suštini dobro opisuje njihovu ideju.
Njihov srednji blok s pravovremenim iskakanjima u presing funkcionira nestvarno dobro za reprezentativni nogomet, a to uz dojam pokazuju i brojke. Na turniru su trenutačno prvi po kombiniranom broju oduzetih lopti i presječenih dodavanja, a isto tako su jedina ekipa koja se nalazi među najbolje tri po broju uspješno oduzetih posjeda u protivničkoj trećini terena i u sredini terena.
Jasno definirane uloge
Pored igre bez lopte, treba pohvaliti i Austriju za ono što radi u fazi napada kada on ne proizlazi direktno iz osvojene lopte po presingu. Austrijanci su tehnički dovoljno jaki da zadrže loptu u posjedu i time odmore svoje glavno oružje.
Protiv Nizozemske se ključnom pokazala odluka da Sabitzer ima slobodnu ulogu iza Arnautovića, gdje je on sjajno kombinirao s ostatkom veznog reda, a u konačnici je bio taj koji je pokrenuo i završio akciju za pobjedonosni gol.
Austrija nema pregršt prirodnih talenata niti velikih imena. Pored Sabitzera su to još samo Arnautović, Baumgartner i Laimer, iako nitko od njih kvalitetom ne spada u neki viši rang. Međutim one kvalitete koje imaju su komplementarne, zbog čega njihova sredina terena funkcionira jako dobro.
Grafika: Sofascore
Njihova igra s loptom se uglavnom bazira na tome da s pet igrača okupiraju centralni prostor dok bekovi daju širinu, no u tom centralnom prostoru nema pasivnosti niti gušenja istih koridora. Zna se tko će dati dodavanje, tko će utrčati u prostor, a tko će ostati povučen i pokriti potencijalnu kontru po gubitku posjeda. To nije došlo stihijski, niti preko noći, već analizom i taktičkom pripremom.
Najbolji dokaz tome je ponovno utakmica s Nizozemskom, u koju je Rangnick ušao s četiri promjene naspram prethodne utakmice. Austrija ne bi trebala biti momčad koja ima širinu, no igračima koji su zamijenili standardne Baumgartnera i Laimera ovo nije bilo ništa novo.
Romano Schmid, koji je zabio drugi pogodak, pod Rangnickom je promoviran iz mlade momčadi i s klupe je korišten još prije dvije godine u utakmicama protiv Francuske i Hrvatske. Kroz prijateljske utakmice i kvalifikacije ga je još nekoliko puta uvodio s klupe, a u nekoliko navrata je i startao. Schmid je naučio koja je njegova zadaća, kao što je zna svaki igrač Austrije.
Smisleni rizik
Austrija dakako nije momčad bez mana. Ovakav nogomet je poprilično riskantan te samo jedan ili dva sporija ili neuspješna izlaska u presing mogu značiti raspad čitavog sustava. Nizozemci su, primjerice, ulaskom Weghorsta tome kontrirali jer je stasiti napadač držao na svojim leđima braniče koji su na njega iskakali i proigravao suigrače, što bi u potpunosti urušilo strukturu Austrije.
Francuzi su također u nekim navratima na čistu individualnu kvalitetu, ponajviše na atletsku snagu, zaobilazili taj presing. Međutim to je rizik koji je Rangnick voljan prihvatiti. Procesi za ovu igru Austrije su postavljeni još davno te bi bilo potpuno suludo odustati od njih, čak i ako im se na kraju obiju o glavu.
Ova momčad nije građena da u osmini finala krene u utakmicu s pažljivim niskim dvostrukim blokom. Ona je to što jest. I da im u ključnoj utakmici presing bude neuspješan više puta i da na temelju toga potonu s tri gola razlike, to bi opet bila ispravna odluka.
"Ne razumijem što znači igrati malo presing? To je kao da žena kaže da je malo trudna. Ili je trudna ili nije. Ili igramo presing ili ne igramo“, izjava je Rangnicka koja daje do znanja što očekivati od Austrije i u nokaut-fazi. A s obzirom na izostanak taktičkih rješenja nekih ekipa koje će se naći u njihovom dijelu ždrijeba, Austrija bi s tim stavom mogla napraviti više nego li se itko nadao.