NAKON dva tjedna koja su navijačima Hajduka obilježili porazi prve ekipe, nešto vedrine unijele su mlade nade kluba, točnije juniori. Ekipa trenera Budimira ostvarila je jedan od najvećih rezultatskih uspjeha u povijesti omladinskog pogona Bijelih i plasirala se među 16 najboljih u Europi. U play-offu Lige prvaka mladih na Poljudu je prekrasnim golom 15-godišnjeg Luke Vuškovića srušen Šahtar, klub s čijom se financijskom moći i količinom ulaganja u mlade Hajduk ne može ni izbliza mjeriti.
Pobjedom su juniori nadmašili prošlosezonsku generaciju koja je u istoj fazi natjecanja nakon penala ispala od Atletico Madrida, a njihovu pobjedu još impresivnijom čini podatak da su protiv Šahtara debitirali dva kadeta i još četvorica igrača koji su ranije igrali za juniore II, odnosno rezervnu ekipu tog uzrasta.
Bez obzira na to kakve karijere napravili u budućnosti i hoće li ih uopće i imati, Budimirovi igrači izborili su najmanje još jednu utakmicu koje će se dugo sjećati jer je popis potencijalnih protivnika u osmini finala prilično laskav. To će biti Milan, Atletico Madrid, Barcelona, Liverpool, Manchester City, Paris Saint-Germain, Real Madrid ili Sporting.
Iza uspjeha juniora stoji ono što Hajduku kronično nedostaje - dugogodišnji kontinuitet
Uspjeh juniora i njihov uspon u europsku elitu povod je da se oda priznanje onima koji su za njega, uz same igrače, najzaslužniji. Radi se o stručnom stožeru koji već godinama postiže odlične rezultate, a čine ga već spomenuti glavni trener Marijan Budimir, njegov pomoćnik Zvonimir Milić, trener golmana Ivica Roguljić, kondicijski trener Ante Jurić i videoanalitičar Lucijan Vukoša.
Milić, Budimir, Roguljić i Jurić slave pobjedu nad Šahtarom.
Iza juniora su dvije uzastopne titule (po nekima i tri jer je ona 2020. dodijeljena Dinamu za zelenim stolom) osvojene na izrazito dominantan način koji se u juniorskoj konkurenciji ne viđa često zbog same kompleksnosti omladinskog nogometa, koji podrazumijeva velike promjene u ekipi svake sezone.
Ako bismo kao ključne pozicije u nekom nogometnom klubu naveli predsjednika, sportskog direktora, trenera prve ekipe, šefa omladinskog pogona i trenera juniora kao onoga tko nadgleda posljednju stepenicu prije seniorskog nogometa (što je najizazovniji korak u razvoju igrača), zaključili bismo kako je stožer juniora možda i jedina oaza kontinuiteta i rezultata u cijelom Hajduku.
Otkako je Budimir 2019. preuzeo juniore, kroz Hajduk je prošlo više od 15 ljudi na ostalim ključnim pozicijama. U klubu u kojemu su pojmovi poput kontinuiteta struke, rada i znanja za sada uglavnom prisutni samo u predsjedničkim urbi et orbi obraćanjima, pogled na rad i uspjehe juniora izaziva pomiješane emocije. Zapravo, djeluje poput bolnog podsjetnika da u Hajduku neosporno ima potencijala i ljudi koji znaju svoj posao, ali za sada su i dalje samo oaza i izuzetak u prilično nestabilnoj i upitnoj stručnoj hijerarhiji.
Juniore vode "propali" nogometaši koji su bez zaleđa velike igračke karijere ulagali u vlastito obrazovanje
Arhitekti juniorskih uspjeha Bijelih nisu priča na kakve smo u hrvatskom nogometu navikli. Oni svoja sve respektabilnija trenerska imena grade isključivo ulaganjem u same sebe i svoju edukaciju, počevši od "glavnog i odgovornog".
Marijan Budimir nekada je i sam bio igrač u omladinskom pogonu Hajduka, odakle je otišao u Udinese. Skauti talijanskog kluba navodno su ga "snimili" na utakmici kadetskih reprezentacija Francuske i Hrvatske na koju su stigli zbog Djibrila Cisséa, ali zatim su odlučili dovesti stopera koji ga je odlično čuvao.
Budimir procijenjeni potencijal nikada nije ispunio i nije postao Serie A igrač. Najveći uspjeh mu je osvajanje slovenskog kupa s Celjem, a igrao je još za Inker, litavsku Vetru, Orkan Dugi Rat i Proložac. Trenerski put je zatim započeo u RNK Splitu. Prva ekipa kluba s Parka mladeži tada se već opraštala s prvoligaškim nogometom, ali omladinske kategorije bile su među najboljima u državi, a Budimirovi pioniri redovno su pobjeđivali poznatijeg susjeda s Poljuda.
Pomoćni trener prestao je igrati s 23 godine
Nakon uspjeha u RNK Splitu Budimir je završio u svom matičnom Hajduku. Uskoro je postao pomoćnik treneru druge ekipe Marku Lozi, a kasnije i Siniši Oreščaninu. Radio je s nekoliko igrača koji su kasnije više ili manje uspješno promovirani u prvu ekipu, poput Bradarića, Palaverse, Nejašmića i Teklića, a u njegovoj prvoj sezoni na klupi "bekavaca" kapetansku traku nosio je nekoć talentirani stoper.
Bio je to Budimirov sadašnji pomoćnik Zvonimir Milić. On također nije ostvario karijeru koja mu se predviđala. Rano je osjetio koliko svijet profesionalnog nogometa može biti surov i prestao je igrati kao 23-godišnjak zbog neprekidnih problema s teškim ozljedama.
Postao je magistar ekonomije, ali ljubav prema nogometu ga nije napustila, pa se odlučio za trenersko obrazovanje i ulogu Budimirove desne ruke. Dva mlada trenera (Budimir ima 42, a Milić 27 godina) s vrlo skromnim igračkim renomeom izgradila su prepoznatljiv sustav igre i nanizala sjajne rezultate.
Za razliku od proizvodnje igrača, hrvatski nogomet s proizvodnjom trenera nikada nije bio na "ti", a glavni razlozi tome su povlađivanje nekompetentnim ljudima na račun toga što su prije nekoliko desetljeća zaista dobro igrali, pandemijsko širenje uhljebizma i nekompetentnost ljudi na upravljačkim pozicijama koji bi trenerima trebali biti oslonac.
Perspektivni treneri su pod ovakvim vodstvom na tankom ledu
Tvorci novih šampionskih generacija Hajdukovih juniora postepeno krče svoj put u klubu kojem su, uz svu veličinu i posebnost, stabilnost i strpljenje strani pojmovi i u zemlji čiji su najbolji treneri zapravo mahom odgojeni u inozemstvu, daleko od domaće nogometne kaljuže.
U normalnom razvojnom klubu u kojem Strategija nije mrtvo slovo na papiru uspješan stožer poput Budimirovog bio bi maltene predodređen da jednog dana sjedne na klupu prve ekipe. U Hajduku je situacija takva da se morate zapitati želite li im to uopće, pod pretpostavkom da im želite dobro, jer aktualno vodstvo kluba nije pokazalo sklonost podršci perspektivnim trenerima koji zakorače na daleko izazovniju pozornicu seniorskog nogometa.
Sportski direktor Hajduka je u rujnu 2022. Mislava Karoglana nazivao jednim od najboljih trenera kojeg je klub proizveo u deset godina i tvrdio da mu predsjednik Jakobušić i on vjeruju. U siječnju 2023. neporaženi Karoglan postao je bivši jer je na tržištu postalo dostupno javnosti atraktivnije trenersko ime.
Juniori su usamljena oaza stabilnosti u Hajduku, ako to i ostanu, treba odgovarati predsjednik
Ivan Leko se možda pokaže kao bolja opcija, ali bliska povijest nas uči da oni iznad njega nisu skloni preuzimanju odgovornosti i davanju potpore u teškim trenucima, a takve je već doživio i sigurno će ih biti još. U takvoj situaciji juniori i ljudi koji ih vode su osvježavajuća priča o uspjehu, stabilnosti i poštenom radu.
Kao ljubitelju nogometa ona vam vrlo vjerojatno mora biti simpatična. Međutim, ako ste uz to i ljubitelj Hajduka, ona izaziva upitnike nad glavom. Hoće li kontinuitet postati klupski standard je prije svega Jakobušićeva odgovornost. Ako juniorska ekipa ostane usamljena oaza kontinuiteta i vjere u razvoj vlastitog kadra, predsjednik kluba je prvi koji tu odgovornost mora preuzeti, jer bez sposobnog rukovodstva juniori će ostati samo pozitivan izuzetak.