BIVŠI trener Rome Fabio Capello nema osobito lijepe uspomene na Pepa Guardiolu iz zajedničkih dana u klubu. "Došao mi je reći kako trebam raditi svoj posao. Rekao sam mu: 'Idi malo trčati pa onda možemo razgovarati.' Tu je završila rasprava", ispričao je Capello za El Mundo. Zapravo, nije završila. Capello i Guardiola do danas nastavljaju sukob oko nogometne filozofije. Tako goal.com započinje veliki tekst u kojem analizira je li nogomet Pepa Guardiole uništio nogomet.
"Znate što mi se ne sviđa kod Guardiole? Njegova arogancija. Liga prvaka koju je osvojio s Manchester Cityjem 2023. jedina je u kojoj u ključnim utakmicama nije pokušavao ništa čudno. U svim ostalim godinama, u Manchesteru i Münchenu, uvijek je htio biti protagonist, mijenjao stvari samo da bi mogao reći: 'Nisu igrači osvojili, ja sam.' Ta ga je arogancija koštala nekoliko Liga prvaka. Poštujem ga, ali za mene je to jasno. Iako to danas nije njegova krivica, Guardiola je nanio mnogo štete nogometu."
Iako očito postoji osobni element u Capellovim riječima, nije jedini koji smatra da Guardiola nije bio isključivo dobar za nogomet.
Dok se o Guardiolinim uspjesima u Manchester Cityju često raspravlja zbog financijskih razloga, njegova Barcelona gotovo je univerzalno smatrana jednom od najvećih ekipa svih vremena. Xavi je rekao da to nije bilo "samo zato što smo osvojili sve, već zbog načina na koji smo to činili."
Guardiola je imao sreću što je naslijedio momčad s igračima poput Puyola, Xavija, Inieste i Messija, koja je dvije godine ranije već osvojila Ligu prvaka. Ipak, njegova uloga u Barceloninom razdoblju ne može se zanemariti. Uveo je stil igre koji je maksimalno iskoristio potencijal jednih od najboljih igrača u povijesti. Barcelona nije samo briljantno držala loptu nego ju je žestoko osvajala nazad. Upravo taj spoj posjeda i presinga učinio ju je gotovo savršenom.
Čuvena pobjeda od 5:0 protiv Real Madrida 2010. godine bila je remek-djelo i jedan od najspektakularnijih prikaza totalnog nogometa ikad viđenih. No, to je ujedno bio i početak "problema" s Guardiolom, jer su treneri širom svijeta počeli kopirati tiki-taku.
Patrice Evra dva je puta svjedočio Barceloninoj briljantnosti, izgubivši s Manchester Unitedom finale Lige prvaka 2009. i 2011. Također je svjedočio dominaciji Cityja u Engleskoj, što možda utječe na njegov stav.
"Mislim da je Guardiola jedan od najboljih trenera ikada, ali ubio je igru svojim automatiziranim pristupom. Sada imamo robote. Svi žele igrati kao Guardiola, golman mora biti broj 10! Tiki-taku može igrati samo Guardiola, zašto ga svi kopiraju? Izgubili smo kreativnost i genijalce poput Ronaldinha. Kad je mladi igrač kreativan, trener mu kaže: 'Ako ne dodaš loptu, ideš na klupu.' Ali nogomet dolazi s ulice."
Voli li Guardiola kreativne igrače? Mit da je Guardiola odmah po dolasku u Barcelonu potjerao Ronaldinha opovrgnut je s obiju strana. Ipak, teško je zamisliti da bi Ronaldinho briljirao unutar Guardioline stroge strukture.
Zlatan Ibrahimović osjećao se ograničenim u Barceloni, a Guardiolu i danas prati glas da ne voli raditi s individualcima. Jack Grealish često se spominje kao primjer igrača koji je pod Guardiolom izgubio dio svoje kreativnosti.
Manjak kreativnosti ipak nije samo Guardiolina odgovornost. Fantastični igrači poput De Bruynea i Bernarda Silve napredovali su pod njegovim vodstvom. Međutim, igra se promijenila u posljednjih 15 godina - postala je fizički zahtjevnija i brža, što je umanjilo ulogu klasičnih "desetki".
"Danas vidimo manje magije i fantazije", rekao je Thiago Alcantara za Guardian. "Izgubili smo sporije kreativne igrače koji ne mogu pratiti tempo, iako imaju vrhunsku tehniku." Tjelesna snaga i atletizam postali su sve traženiji kod mladih igrača, no teško je za to kriviti Guardiolu, s obzirom na to da njegova Barcelona nije bila momčad fizički snažnih igrača.
Naprotiv, Messi i društvo dokazali su da se veće i snažnije ekipe mogu pobijediti, pa čak i potpuno nadigrati, zahvaljujući pomno uvježbanim kretnjama, što je za mnoge ljubitelje nogometa bilo osvježenje nakon nogometa kakav su prije Guardiole nudili treneri poput Josea Mourinha i Rafe Beniteza.
Capello ipak tvrdi da su Barcelonini povijesni uspjesi stvorili previše Guardiolinih kopija među trenerima, posebno u zemljama poput Italije, čija je nogometna kultura potpuno drugačija od španjolske.
"Svi su ga pokušavali kopirati deset godina", rekao je bivši trener Milana za El Mundo. "To je uništilo talijanski nogomet koji je izgubio svoju bit. Govorio sam im: 'Stanite, nemate Guardioline igrače!' Također se stvorila apsurdna ideja da je dovoljno samo igrati lijepo. To je bila katastrofa i dosada zbog koje su mnogi ljudi prestali gledati nogomet. Dovoljno je pogledati sažetak utakmice; zašto bi itko gledao 90 minuta horizontalnih dodavanja bez trčanja i borbe?"
Jorge Valdano, za razliku od Capella, veliki je poklonik Guardiole, no čak je i on priznao da prolazimo kroz zabrinjavajući period homogenizacije igre, povezan s tiki-takom.
"Nogometne akademije poboljšavaju prosječne igrače, ali uništavaju one posebne", rekao je Valdano. "Danas svi treniraju na isti način. Pretjerano se forsira igra s jednim ili dva dodira, što eliminira finte, driblinge i nepredvidljive trenutke koji su činili nogomet toliko uzbudljivim."
Naravno, kada je riječ o estetskoj vrijednosti određene nogometne filozofije, ljepota je uvijek u oku promatrača. Diljem svijeta mnogi se slažu s čuvenom tvrdnjom Annibalea Frossija da je savršen rezultat 0:0 i više uživaju u Mourinhovom defenzivnom majstorstvu nego u načinu na koji su Guardiolini igrači "vrtjeli u krug" Manchester United.
Određene taktičke promjene nesumnjivo oblikuju nogomet i same igrače, zbog čega legendarni branič Giorgio Chiellini smatra da je ono što naziva "Guardiolizmom" uništilo mnoge talijanske obrambene igrače.
"Oni danas znaju kako pokrenuti igru i dobro distribuiraju loptu", rekao je Juventusov velikan, "ali više ne znaju markirati protivnika. Kad sam bio mlad, radili smo vježbe kako bi osjetili protivnika kojeg čuvamo. Danas kod ubačaja talijanski braniči - govorim samo za Talijane - ne markiraju igrača."
"Velika je šteta jer pomalo gubimo svoj nogometni DNK i neke karakteristike koje su nas činile najboljima na svijetu. Mi nikada nećemo igrati španjolsku tiki-taku jer to nije dio naše filozofije."
Guardiola ih nije tjerao da usvoje njegov pristup. Njegov jedini cilj bio je pobjeđivati u Barceloni, a ne utjecati na druge zemlje. Također, ne treba zaboraviti da je i sam Guardiola učenik Johana Cruyffa, a mnogo toga naučio je i od Marcela Bielse.
Iako postoje opravdane brige oko budućnosti nogometa, posebno zbog smanjenja važnosti improvizacije, nema sumnje da je Guardiola odigrao ključnu ulogu u nedavnoj evoluciji nogometne igre.
Ali upravo je u tome poanta: nogomet se uvijek mijenja, a svaka akcija prije ili kasnije izazove reakciju (poput "heavy metal" nogometa Jurgena Kloppa). Čak će se i Guardiola možda morati prilagoditi kako bi se nosio sa sve odvažnijim i direktnijim protivnicima.
Stoga nije Guardiolina "krivica", kako tvrdi Capello, što su brojni mladi treneri iz Italije i cijelog svijeta odlučili proučavati njegove metode. Ako išta, to je njegov najveći uspjeh. Imitacija zaista jest najiskreniji oblik laskanja, a malo koji trener u povijesti nogometa bio je toliko kopiran kao Guardiola.