STRAST Michaela Jordana prema kockanju i klađenju najgore je čuvana tajna NBA lige. Dokumentirana je prastarim pričama o cjelonoćnom pokeru sa suigračima tijekom Olimpijskih igara u Barceloni, posjetom Atlantic Cityju usred doigravanja, a u prvim epizodama Posljednjeg plesa već smo vidjeli anegdotu o tome kako je mladog suigrača tjerao da mu donese pet dolara nakon što ga je pobijedio u stolnom tenisu.
"Pobijedio sam te i ovo je moj trofej", objasnio je tada Jordan mašući mu novčanicom ispred nosa.
Pričalo se da je mirovina prikrivanje suspenzije zbog kockanja
Jedna od teorija zavjere nakon Jordanova prvog umirovljenja 1993. govorila je da tim odlaskom samo prikriva suspenziju NBA lige zbog kockanja. Pokojni bivši čelnik lige David Stern u međuvremenu je to demantirao, a saznali smo da je mirovina bila posljedica kombinacije zamora materijala i odlučnosti da ispuni želju pokojnog oca i profesionalno zaigra bejzbol.
No činjenica je da je Jordan obožavao kockati. Je li to bila samo strast, zabava ili ovisnost i ozbiljan problem? O tome je Jordan govorio u šestoj epizodi Posljednjeg plesa.
Poker, golf ili bacanje novčića u zid, svaku igru začinio bi novčanim ulogom
"Nemam problem s kockanjem, nego s kompetitivnošću. Nikad se nisam kladio na utakmice, nego samo na sebe", objasnio je Gospodin Zrak, koji je volio stavljati dodatne uloge u svako natjecanje kojeg se prihvatio, radilo se o pokeru, stolnom tenisu, golfu ili bacanju novčića u zid. Ma koliko sitan ulog bio, služio mu je kao dodatna motivacija.
No bilo je situacija u kojima je njegovo kockanje utjecalo na ishod utakmica.
Na primjer, u doigravanju 1993. protiv New York Knicksa. Bullsi su u gostima izgubili prvu utakmicu.
Nakon izleta u kasino s ocem odigrao je grozno
"Otac mi je rekao: 'Pobjegnimo iz New Yorka. Ti i ja, idemo u Atlantic City.' Uzeli smo limuzinu i otišli kockati na nekoliko sati i vratili se. Svi su potpuno poludjeli, govorili 'bio je sinoć u kasinu', a uopće nije bilo kasno. Vratili smo se oko ponoć i 30, jedan sat", pravdao se Jordan.
No idućeg dana odigrao je loše, pogodio samo 12 od 32 šuta iz igre, a Bullsi su izgubili 96:91. Naposljetku nije bilo važno jer su dobili iduće četiri i ušli u finale, u kojem su pobijedili Charlesa Barkleyja i Phoenix Sunse.
Prije tog finala Jordan se u intervjuu s tada vodećim NBA reporterom Ahmadom Rashadom morao pravdati i objašnjavati svoje postupke.
"Nemam problem, to mi je hobi. Da imam problem, morao bih prodavati ovaj sat, šampionsko prstenje, kuću, supruga bi me ostavila... Nemam problem, samo uživam kockati", objašnjavao je Jordan, noseći sunčane naočale u zatvorenom, što je zapravo bio briljantan potez ruganja i nezainteresiranosti za to što netko misli o njegovu "problemu".
Dao ček na 57.000 dolara optuženiku za trgovinu drogom i pranje novca
Budući da je već bio superbogat zahvaljujući sponzorskim ugovorima, nije morao prodavati ni kuću ni prstenje, ali to ne znači da nije gubio velike iznose. Bivši sportski dužnosnik iz Kalifornije Richard Esquinas u knjizi Michael i ja napisao je da mu je Jordan dužan 1,2 milijuna dolara zbog izgubljenih partija golfa. Čak je i završio na sudu zbog čeka na 57.000 dolara koji je dao Slimu Bouleru, optuženom za trgovinu drogom i pranje novca. Na sudu je priznao da se radilo o izgubljenoj partiji golfa.
"Stalno igram golf s ljudima. A ako se žele kladiti, kladimo se. Tek sam kasnije saznao o kakvim se ljudima radi i naučio lekciju. Ali sam čin klađenja? Tu nisam napravio ništa loše", rekao je Jordan.
Za košarku mu nije trebala novčana motivacija
Klađenje mu je bilo samo dodatni motiv u raznim igrama, ali ne i u košarci. Za nju je koristio drugu motivaciju. Mladi igrači znali su ga provocirati, govoriti mu da ih ne može čuvati, pa bi im za kaznu zabio 40 koševa u jednom poluvremenu, o čemu su svjedočili slavni brbljavci Gary Payton i Reggie Miller. Ako bi Jerry Krause nekoga pohvalio, bio to Toni Kukoč ili Dan Majerle, koji ga je čuvao u finalu protiv Phoenixa, iskalio bi se na njemu. U košarci mu nije trebala financijska motivacija jer je u njoj bio najbolji. A ako ju je, vlastitim novcem, koristio u sportovima i igrama u kojima nije bio toliko dobar, teško mu je zamjeriti.
Kako je rekao: "Nemam problem s kockanjem, nego s kompetitivnošću."