UISTINU je zrelo i iskreno ono što smo od Ace Petrovića čuli nakon nimalo lijepe, ali vrlo zanimljive pobjede nad Benettonom. Naposljetku, bila je to i vrlo važna pobjeda - jedan Benetton, makar to više nije ona momčad od prije deset godina satkana silnim ambicijama, primjerice, nije se uspio vratiti nakon dramatike polufinala.
> Marko Popović u suzama: Nisam mogao vjerovati da mi Saša Đorđević govori da sam najbolji
> Navijači skandirali Draperu "Hrvatska te treba", Talijani strahovali od nereda
> Cedevita i bez šuta do trećeg mjesta: Raspoloženi Edwards i bljesak Wrighta presudili Benettonu
Aco je priznao greške. I popravio ih
I Jasmin Repeša priznao je da Cedevitu krasi entuzijazam koji oni nisu imali.
Aco je, s druge strane, priznao sve ono što je Cedeviti nedostajalo za ulazak u finale. Ponajprije obrana, kojom su danas dobili utakmicu. Negledljivo prvo poluvrijeme ponudilo je šutersku katastrofu; Cedevita je na poluvremenu imala šut za dva poena 5/20, dok je trice gađala 2/12, dok ih je Benetton prigodno popratio sa 35 posto šuta za dva poena i 10 posto za tri. U nastavku, ništa spretnije, ali kudikamo zanimljivije. Konačno smo vidjeli da Cedevita skače, krvari u obrani, i na kraju, na toj istoj obrani lomi utakmicu. Pomogla je doduše i ona trica Wrighta 14 sekundi prije kraja za četiri razlike. Dočekao je Aco nadarenog Amerika koji je do tog momenta iz igre gađao 1/9.
"Nakon jučerašnje utakmice u kojoj nam nije bilo lako, odlučili smo se za drugi ritam. I danas smo, kao i protiv Uniksa krenuli s lošim postocima, bojao sam se da će se to nastaviti.... No, počeli smo skakati i igrati kvalitetniju obranu. To nam je dalo šanse da pobijedimo Benetton, i uz dva-tri ključna pogotka, odlučilo utakmicu. Veliki je naš uspjeh što većina novinara prije ovog Final Foura nije ni čula za Cedevitu", krenuo je Aco sa slaganjem prvih dojmova.
"Pokazali smo da smo veliki klub i mogu samo reći da ćemo u budućnosti postati još i veći."
Sada je posebno veliko žaljenje što nisu bili čvršći protiv Uniksa.
"Da, zbog toga nam je posebno žao, želio sam da im pružimo veći otpor."
Krenuo je u individualnu analizu. Mjesec i pol dana zbog tromba u peti nije se znalo što će biti s Corsleyjom Edwardsom. Sinoć je bio ključni Cibonin čovjek sa 16 koševa.
"Tek sedam dana trenira, jako nas je iznenadio. Bio sam zabrinut, jer na ovom nivou košarke morate igrati određenim načinom. Edwards je vrlo važan za nas, nadam se da će nastaviti rast i da će nam pomoći da dostignemo naš krajnji cilj, plasman u Euroligu."
Ljudi u klubu moraju biti spremni na velike odluke
To je priča na kojoj će Aco najviše ostati. Cedevita je na pragu da dovede Europu u Hrvatsku.
"Najviše u ovakvim situacijama volim reći da odrastamo preko noći. Zreliji smo, pametniji. Protiv Uniksa smo udarili u zid, pokušali smo reagirati u drugom dijelu i imali smo otvorenu mogućnost da zakompliciramo situaciju. No, shvatili smo da na ovom nivou, energetski i kroz intenzitet nismo mogli igrati jer do sada nismo imali takvu vrstu protivnika. Ovog trenutka učimo, ali učimo brzo. I ljudi u klubu moraju brzo učiti i biti kvalitetniji jer kroz mjesec i pol dana možda će morati donijeti važne odluke, kada i ako uđemo u Euroligu. To su zahtjevna i teška pitanja. Ovdje na Final Fouru nisu momčadi top euroligaške kvalitete, ali način na koji je Sevilla primjerice odigrala protiv Benettona, to je to. Romantičarskim napadačkim izdanjima teško možemo parirati. Ako ljudi u klubu budu pametni i naprave roster s više intenziteta i kvalitetnijom obranom, vjerujem da ćemo se ubrzo opet naći na ovakvom turniru."
"Ovdje nije bilo bitno hoće li Aco pobijediti Repešu, već je bilo bitno da naši navijači odu kući sretni"
Navijači su bili važna karika, za njih se igralo i za njih se pobijedilo.
"Apsolutno su nam značili, bili su lajtmotiv. Stvorili su sjajnu atmosferu, znali smo da će biti tako. Ovdje nije bilo bitno hoće li Aco pobijediti Repešu, već je bilo bitno da naši navijači odu kući zadovoljni znajući da igramo za njih."
Aco o Repeši: Bitno je markirati granice
Je li Aco dijelom igrao i za sebe, koliko mu znači pobjeda nad Repešom?
"Jako mi je bio pomoćni trener u Ciboni te dva puta u reprezentaciji, na Europskim prvenstvima 1995. i 2001. godine. Tko je bio prvi trener, a tko pomoći, to je teško reći... Šalim se naravno, ali ponekad je potrebno markirati granice. Uvijek postoji taj natjecateljski naboj među suradnicima i uvijek mi je drago dobiti Repešu jer se radi o vrhunskom treneru koji je trenirao mnoge velike klubove. Šteta što s Hrvatskom nije uzeo medalju, ali ponavljam, bitno je postaviti granice..."