VEĆ PETI put zaredom Hajduk se iz Velike Gorice kući vratio poražen. U subotu je u 7. kolu HNL-a bilo 2:1, a junak je bio golman Kristijan Kahlina koji je u 10. minuti sudačke nadoknade obranio penal Jairu.
Kahlina je već petu sezonu prvi golman Gorice. Došao je tamo kao 24-godišnjak, koji je iz omladinskog pogona Dinama na veliku scenu došao zaobilaznim putem, preko Vinogradara, Lučkog i slovenskog Kopera. Za hrvatski prvoligaški nogomet morao se sam izboriti, odnosno dočekati da s Goricom uđe u Prvu HNL.
To je konačno uspio 2018. godine, a sinoć je već ubilježio jubilarni 150. nastup za klub i proslavio ga najdražom obranom u karijeri u izuzetno dramatičnim okolnostima.
Sad mu je 28 godina, golmanski je sazrio, a u razgovoru za Index dan nakon utakmice Kahlina je govorio o toj obrani i kako se za nju pripremio, o uspjesima protiv najjačih hrvatskih klubova, o ambicijama i stanju s golmanima u hrvatskoj reprezentaciji.
Kako si proživio obranu penala Jairu?
Čudesan osjećaj, tako nešto dogodi se možda jedanput u životu, u takvom derbiju, u zadnjoj minuti obraniti penal i tako sačuvati pobjedu.
Možeš li je usporediti s nekim drugim trenutkom u karijeri?
Nije baš potpuno usporedivo, jer ovo je ipak bila 100. minuta, ali imali smo sličnu utakmicu protiv Rijeke prije dvije sezone. Također smo pobijedili 2:1, i to tako što je Rijeka povela krajem prvog poluvremena iz Puljićevog penala, onda smo mi preokrenuli, a u 76. minuti Rijeka je imala još jedan jedanaesterac. Opet je pucao Puljić, a drugi udarac sam mu obranio. Ali to je ipak bilo drukčije jer je ostalo još 15-20 minuta, emocije se slegnu, još moraš biti u utakmici... A ovo sinoć je bilo posebno. Hajduk je poslije penala imao još samo dva kornera, a kad je sve završilo, mogao sam se samo smijati.
Kako objašnjavaš pobjednički niz protiv Hajduka? Što vam posebno leži u igri Splićana?
Ekipa smo s karakterom, leže nam jaki protivnici, osim Dinama, od kojeg imamo najviše poraza, ali i s njim smo posljednji put igrali 0:0. Pa i Rijeku smo dobili šest puta zaredom, Osijek također doma često pobjeđujemo, protiv svih velikih ekipa smo doma bolji u međusobnim omjerima. Protiv takvih možda idemo i iznad svojih mogućnosti.
Što se treba dogoditi da ih počnete pobjeđivati i u gostima i tako napravite novi iskorak?
Nismo mi loši ni vani, protiv Hajduka u gostima imamo pobjedu, remi i dva poraza, protiv Osijeka pobjedu, remi i tri poraza, na Rujevici stalno pobjeđujemo... Ali da bismo to radili u kontinuitetu, vjerojatno nam treba još kvalitete i muda za ići protiv njih na pobjedu i u gostima. Kad ideš tamo, u startu si zadovoljan bodom, ali ni za Dinamo bod tamo nije loš. Kad počnemo razmišljati da i na takvim gostovanjima idemo na pobjedu, to će značiti da smo prešli na viši nivo.
Prije obrane Jairova penala išao si po savjet kod Kristijana Lovrića. Što si ga pitao?
Dugo sam u nogometu i pratim sve situacije koje se događaju, pa i ja suigračima govorim kako se golman osjeća ili razmišlja kod slobodnih udaraca ili penala jer oni to ne mogu osjetiti. Tako je i obratno. Recimo, kad je Lovrić morao jučer ponoviti svoj penal, ja bih na njegovom mjestu pucao lijevo dolje, gdje on inače voli pucati. No on je okrenuo i šutnuo na kontra stranu. Ja bih taj penal vjerojatno promašio jer razmišljamo drukčije. Kad je dosuđen drugi penal za Hajduk, bio sam miran jer je bio VAR pa sam išao pitati Lovrića za savjet. Prvo mi je rekao desno pa se ispravio u "tvoje lijevo". Odlučio sam ga poslušati jer ako uspije, super, a ako ne, nikom ništa. Jairo je fantastično puknuo, morao sam se dobro baciti za obranu.
Bio ti je to jubilarni 150. nastup za Goricu. Kad si dolazio, jesi li očekivao da ćeš se tako dugo zadržati?
U Vinogradaru sam imao niz od 76 utakmica, u Lučkom sam bio dvije i pol godine, a u Koperu najmanje, samo jednu sezonu. Naravno da nisam mogao zamišljati da ću tako dugo ostati niti da ćemo imati tako dobre rezultate, nego samo o tome da idem u stabilan drugoligaški klub. Za našu drugu ligu Gorica je bila ono što su Real i Barcelona u prvoj španjolskoj. Znao sam da je to sređena sredina i da predsjednik sve drži uredno s plaćama.
A koliko se još misliš tu zadržavati?
Ne znaš što donosi budućnost, čvrsto sam na zemlji i razmišljam samo o sljedećem nastupu. Mislim da sam vjerojatno već zaslužio braniti na još višoj razini, dokazati se i u ligama Petice, ali ne mogu utjecati na to, nego samo braniti što je bolje moguće. Dok sam tu, branim svim srcem za Goricu i nadam se što većem broju nastupa.
Ovog ljeta pisalo se o interesu Osijeka i francuskog Dijona. Što se s tim dogodilo?
Situacija se nije odvrtjela do kraja. Nije došla ponuda, iako se pregovaralo, ali svatko je vukao na svoju stranu. Nisam ljutit ni živčan ni žalostan zbog toga. Da sam otišao, možda bih se u dvije godine izgubio u nogometu i ne bih bio sretan, a to mi ne treba. Kad me netko zaista bude želio, vjerujem da ćemo sve riješiti u dva sata.
A Osijek?
Respektiram Osijek, ali željeli su me za drugog golmana, a da idem sjediti na klupi, sam bih sebe podcijenio. Mislim da mogu biti pozvan u reprezentaciju, a sjedenjem na klupi bih se doveo u situaciju da ne mogu biti na popisu onih koji mogu biti pozvani.
Kako uopće gledaš na aktualnu situaciju s golmanima u reprezentaciji?
Ni Livaković prije dvije godine vjerojatno nije mogao očekivati da će danas biti prvi golman, ali tu je sasvim zasluženo. Bio je treći golman na SP-u, a prije toga je bilo glasanje hoće li se zvati njega ili Leticu. I nekih 5-6 mjeseci kasnije stao je na gol i od tada je jedinica u koju nemamo sumnje, vidi se da je vrhunska klasa. Ostali? Sluga je dobro počeo u Championshipu, ali nakon one spomenute utakmice s Rijekom mogli su tako i mene pozvati. To su nijanse, kad će tko biti pozvan i napraviti iskorak. Zna se da se igrači prodaju kroz reprezentaciju. Jesam li već zaslužio poziv? Već sam imao fantastičnu sezonu pa ga nisam dobio, to je tako. Kalinić je jako dobar, ali ne brani, a stalno je na pretpozivu. Koji je smisao imati takvoga golmana na popisu? Je li toliko kvalitetniji od mene ili nekog trećeg tko stalno brani u HNL-u? Svi znamo kako se igrač, a posebno golman, osjeća kad nema utakmica. Najveći je problem u tome što se kod nas pozivaju igrači iz 3-4 domaća kluba, dok Englezi zovu i igrače Hulla ili Wolverhamptona ako igraju dobro. Lovrić je tek sad dobio pretpoziv, a nitko se s njim ne može mjeriti u HNL-u.
Kako si uopće zamišljao karijeru dok si bio junior Dinama?
Bio sam tamo 8-9 godina. Dok rasteš tamo, normalno da sanjaš dan kad ćeš izaći na Maksimir i braniti za Dinamo. Ali kad je došlo vrijeme za odluku, nisu vidjeli to nešto u meni, iako od golmana moje i okolnih generacija danas redovito brani samo Zelenika, mislim da ostali nisu ni u drugoj ligi. Ali ništa ne zamjeram. Danas se vidi, da sam ja "taj" i da se ulagalo u mene, možda bih već branio vani i bio prvi golman reprezentacije. Cilj mi je bio da se svugdje dokažem i da branim u prvoj ligi. Do 26. godine sam se morao boriti da osvojim drugu ligu i da s tim klubom branim u prvoj, tako da nikome ne mogu pripisati zasluge za to, nego sebi.
Dosta si glasan na terenu, vičeš na suigrače, raspoređuješ ih... Kako oni reagiraju na to i kako se ti snalaziš u takvoj ulozi?
Mislim da sam autoritet u svlačionici. Čak i u svom dvorištu, na igralištu u kvartu, uvijek sam bio lider i tako se postavljam. Ali to ne bih mogao biti da ne razumijem nogomet niti bi suigrači to prihvatili. Čak i ako im je to smetalo u početku, zna se da ja držim govor u svlačionici ako je potreban, ali sad već svi imaju povjerenje u mene jer su me upoznali i znaju kakva je moja moć i u svlačionici i na terenu. Nastavljam s tim jer pomaže momčadi. Nekad im nije drago što se derem, ali na kraju tako dođemo do rezultata. Svima je draže ako se govori samo o dobrim stvarima i tapša se po ramenu, ali od toga nema ništa.
Trener vam je Litvanac Dambrauskas, a kod nas nije uobičajeno imati trenere izvan našeg govornog područja. Kako je raditi s njim?
On je trener s velikim znanjem, autoritativan je i samo se njega sluša na terenu, a izvan terena je dosta komunikativan i razgovara sa svima, voli čuti što tko misli i kako tko doživljava neku situaciju pa procijeni koliko je informacija važna i hoće li se njome poslužiti. Ima jako dobre treninge, promijenio je igru i sad igramo od golmana i opet imamo rezultate. Dobar je, ima jako puno znanja i zasad nam puno pomaže da se dižemo, kao momčad i pojedinačno.