OSIJEK je protekli vikend na praznom Poljudu pobijedio Hajduk (1:2) u 30. kolu SuperSport HNL-a. Momčad trenera Zorana Zekića time je osvojila tri iznimno važna boda u borbi za četvrtu poziciju jer Lokomotiva kao peta zaostaje svega jedan bod. Strijelci Osječana bili su veliki klupski talent Anton Matković i najbolji strijelac lige Ramon Mierez, dok je za Splićane, kojima je to bio četvrti uzastopni poraz u SHNL-u, pogodio Aleksandar Trajkovski.
No, nijedan od navedenih nije bio igrač utakmice. Taj status, barem prema SofaScoreu koji ga je ocijenio s najviših 7.8, pripao je golmanu Osijeka Franku Koliću. Riječ je o 21-godišnjem vrataru koji je iznenađujuće dobio priliku nakon ozljeda Marka Malenice i Marka Barešića te bi trebao među vratnicama biti do kraja sezone.
Rođen je u Puli, a s 15 godina prešao je iz Istre u Osijek pa nastupao za njegove mlađe uzraste. Osijek je u zimskom prijelaznom roku prekinuo njegovu posudbu i vratio ga iz Posušja, gdje je bio standardna jedinica kluba bosanskohercegovačke Premijer lige. Također, redoviti je član mlađih hrvatskih reprezentacija.
Kolić je za Osijek debitirao početkom travnja, u pobjedi nad Rudešom (2:3), a za Index je govorio u intervjuu nakon sjajne partije protiv Hajduka.
Pobjeda protiv Hajduka na Poljudu bio Vam je drugi nastup za seniorski sastav Osijeka i već Vas se smatra možda i najboljim igračem 30. kola SuperSport HNL-a. Kakvi su dojmovi dan nakon utakmice?
Najbitnija su nam ta tri boda. Osjećao sam se super, jedino je šteta što nije bilo navijača. Momčad je djelovala odlično, naravno da mi je drago da sam i ja dao svoj doprinos. Fokus nam je već na sljedećoj utakmici koju igramo u subotu protiv Istre.
Bili ste sjajni protiv Hajduka. Više ste puta spasili Osijek, a u završnici utakmice dobili ste udarac nakon kojeg su Vam liječnici šivali usnicu na Poljudu. Što se dogodilo da ste zaradili tri šava, kako su Vam sanirali problem i u kakvom je sada stanju usnica?
Moj suigrač Stjopa Mkrtčjan me nehotično pogodio koljenom u glavu. Razbio mi je usnicu koju su mi kasnije šivali liječnici Hajduka i na tome sam im zahvalan. Rana polako zacjeljuje i nije ništa zabrinjavajuće.
Utakmicu s Hajdukom igrali ste na praznom Poljudu. Kakav je to bio osjećaj?
Naravno da atmosfera nije bila na razini kakva priliči jednom derbiju, dojam je bio kao da se igrala prijateljska utakmica. Mislim da nijednom igraču, bez obzira na to za koga nastupa, nije ugodno igrati u tako sablasnoj atmosferi.
Iako ste vraćeni u Osijek kao klupska nada, priliku ste dobili neočekivano naglo nakon ozljeda golmana Marka Malenice i Marka Barešića. Kako ste se osjećali u debiju s Rudešom i o čemu ste razmišljali kada ste prvi put branili u SuperSport HNL-u?
Puno sam puta već branio protiv Rudeša dok sam igrao za Osijek II i prvu momčad Vukovara. Nije bilo prevelikog pritiska, ali je bio poseban osjećaj debitirati u HNL-u. Drago mi je da je moj debi završio pobjedom.
Je li Vam bilo teško priključiti se prvoj momčadi Osijeka i odjednom postati prvi golman?
S prvom momčadi Osijeka sam već tri godine, zajedno treniramo. Postati prvim vratarom Osijeka je svakako bio moj cilj u karijeri, stoga je osjećaj bio predivan. Cijela momčad mi je bila velika podrška, pogotovo Marko Malenica s pokojim savjetom i naš kapetan Vedran Jugović.
Kako ste 2018. napustili Istru i završili u Osijeku? Kako je obitelj gledala na to da s 15 godina napuštate dom i idete na drugi kraj Hrvatske?
Tada kada sam napuštao Istru bila je loša situacija u klubu, moja obitelj i ja smo procijenili da moram promijeniti sredinu ako želim ozbiljno nastaviti karijeru. Imao sam pozive od Rijeke i Osijeka, ali su me Ivo Vranješ i pokojni Ivan Maras uspjeli nagovoriti da dođem u Osijek.
Svima nam je bilo teško napustiti dom s 15 godina, ali znali smo da je to žrtva za nešto više i bolje, što se na kraju pokazalo kao pun pogodak.
Jesenski dio sezone proveli ste u Premijer ligi BiH, gdje ste bili standardan golman Posušja. Kako je bilo u Bosni i Hercegovini?
Prije svega, to je za mene bilo jedno veliko iskustvo. Liga je tamo jako teška, tako da sam puno toga naučio i isprofilirao se kao vratar. Za mene je to bilo kvalitetno razdoblje sazrijevanja u nogometnom smislu.
Kakva je Premijer liga BiH u odnosu na SHNL? Nerijetko se ističe problem infrastrukturnih uvjeta u nogometu Bosne i Hercegovine, kakva Vi iskustva imate?
HNL je, što se tiče infrastrukture, definitivno viša klasa od Premijer lige. U BiH ima par odličnih terena, ali bi se svakako dalo poraditi na ostalim travnjacima na kojima se igraju utakmice.
Ako s jednom pozicijom HNL i hrvatski nogomet nemaju problema, onda su to golmani. Od Dominika Livakovića, Dominika Kotarskog, Ivice Ivušića i Nediljka Labrovića do gotovo svih u hrvatskim prvoligašima. Kako objašnjavate pojavu tako velikog broja kvalitetnih golmana u kratkom periodu?
Jednostavno imamo takvu kvalitetu i sada se pokazuju rezultati rada s vratarima u HNL-u i nižim ligama. Stvarno imamo puno odličnih golmana i konkurencija je ogromna, što za nas vratare može biti samo dodatna motivacija.
Redovno ste nastupali za U-14, U-16, U-17, U-19 i U-20 hrvatske reprezentacije, pa i U-21 reprezentaciju, za koju još nemate odrađenu službenu utakmicu, već prijateljske. Kakav je osjećaj nositi nacionalni dres? Uzevši u obzir da ste igrali za brojne selekcije Hrvatske, nadate li se jednoga dana i debiju za A vrstu izbornika Zlatka Dalića?
Osjećaj je najbolji na svijetu! Svaka utakmica za Hrvatsku je posebna, tako da se veselim svakom novom pozivu. Definitivno mi je jedan od ciljeva i snova u karijeri zaigrati za našu A reprezentaciju.
Među ostalima s kojima ste tijekom mlade karijere dijelili svlačionicu istaknuo bih Maura Perkovića. Bili ste dosta davno suigrači u Istri, a i dalje ste cimeri u reprezentaciji. Dinamo ga je prošle godine doveo za dva milijuna eura i to je bilo malo iznenađenje. Bio je i pod kritikama premda ima svega 21 godinu. Predstavite nam Perkovića, kakav je igrač, kakav je osobno i što je Dinamo s njime dobio?
Maura poznajem od malih nogu, za njegu mogu reći da je privatno odlična osoba i igrač velikih kvaliteta, tako da me ne iznenađuje njegov transfer u Dinamo. Svojim igrama opravdava povjerenje trenera Jakirovića i Dinamo je u njemu dobio polivalentnog igrača koji može nastupati na poziciji lijevog beka i stopera.
Ramon Mierez je najveća zvijezda Osijeka. Kakav je osobno i zašto je tako važan za momčad osim zbog postizanja pogodaka?
Ramon je jako karakterna osoba koja daje sve od sebe na svakoj utakmici, ali i na svakom treningu, uz njegove golove, to je njegov najveći doprinos momčadi. Uvijek je nasmijan i donosi nam pozitivnu energiju. Broj golova koje je dosad postigao najbolje svjedoči o njegovoj igračkoj kvaliteti.
Osijek je četvrti na tablici i mora to mjesto braniti od Lokomotive. Hajduk bježi 10 bodova, ali je u krizi. Možete li ga sustići?
Naš cilj je prvenstveno osigurati Europu. Idemo iz utakmice u utakmicu pa ćemo vidjeti kamo će nas to dovesti na kraju sezone. Čvrsto vjerujem da ćemo na kraju ispuniti naša i navijačka očekivanja i ponovo se plasirati na europsku scenu.
Kakve su Vam želje u nastavku sezone i što će biti dalje s obzirom na to da bi se Malenica i Barešić trebali vratiti kada zaliječe ozljede?
Htio bih do kraja sezone nastaviti u ovome ritmu i opravdati povjerenje koje stožer ima u mene. Malenici i Barešiću želim što brži i kvalitetniji oporavak.