PAOLO MALDINI je ime koje će svakom poznavatelju nogometa biti jedno od prvih koje će spomenuti kada pričamo o najboljim braničima u povijesti sporta. Kao legenda kluba se od igranja nogometa oprostio 2009. godine, no nekako se znalo da ćemo Maldinija kad-tad vidjeti u nekoj ulozi u Milanu.
U klub se vratio 2018. kako bi radio na sportskoj strategiji uz Leonarda, a sljedeće godine je i sam postao tehnički direktor kluba. Zajedno s Fredericom Massarom, koji je nominalno bio sportski direktor, Maldini je odlučivao o transferima i sportskoj politici kluba, što je rezultiralo i osvojenom ligom u sezoni 21./22. Međutim, da je nogomet okrutan posao, Maldini je na svojoj koži osjetio ovoga ljeta.
Nakon sezone u kojoj je Milan završio četvrti, do čega ne bi došlo da Juventusu nije bilo oduzeto 10 bodova, i u kojoj su prinove većinom ispale promašaji, vlasnici kluba su dali otkaz Maldiniju i Massari. Navijači su bili bijesni, no iz današnje perspektive se to čini kao pravi potez. Ponajviše zato što prijelazni rok Milana djeluje bolje nego li ijedan koji je klub odradio posljednjih nekoliko godina.
Promjena garniture
U sezoni ranije je dolazak Charlesa De Ketelaerea označen kao najveći promašaj nekog kluba u Serie A. Dolasci Sergina Desta, Divocka Origija i Astera Vranckxa te otkup ugovora Juniora Messiasa nisu pomogli. Niti jedan od igrača nije isporučio traženo.
Unatoč svom ikonskom statusu u klubu, za Gerryja Cardinalea, direktora tvrtke RedBird, koja je vlasnik Milana, Maldini je bio tek još jedan zaposlenik. Svi prethodni uspjesi ga nisu mogli spasiti i Maldini je poprilično neceremonijalno potjeran iz kluba nakon jedne sezone neuspješnih poslovanja.
Kupovina i prodaja igrača su povjerene Geoffreyju Moncadi, bivšem analitičaru i skautu Monaca, Antoniju D'Ottaviju, skautu koji je radio u Interu, Torinu i Sunderlandu, te samom direktoru Milana, poslovnjaku Giorgiu Furlaniju.
Na papiru zamjena Maldinija i Massare ovom trojicom nije djelovala uvjerljivo, no svi potezi koje su povukli ljudi iz nove garniture sugeriraju na to da bi Milan mogao imati jednu vrlo dobru ligašku sezonu. U vrijeme kada igrači ne hrle toliko u Serie A kao nekada, Milan je poslovao fenomenalno.
Zadržavanje ključnih igrača i unosna prodaja
Ključan potez kako bi klub mogao financijski manevrirati na tržištu je bio prodaja Sandra Tonalija. Tonali je bio igrač kojeg je Maldini jako volio i koji možda nikada ne bi bio prodan da je Maldini ostao u klubu, čak i da je došla ova ista ponuda od Newcastlea vrijedna skoro 70 milijuna eura.
Iz kluba su odlučili kako u ekipi postoje tri imena koja nisu na prodaju i koja su ključna za rezultate ove sezone - Theo Hernandez, Mike Maignan i Rafael Leao. O svima ostalima se moglo pregovarati, a pregovori oko Tonalija su im donijeli drugi najveći prihod od jednog igrača u povijesti kluba. Prvi je i dalje transfer Kake u Real Madrid.
Sljedeći potez kluba je bio skautiranje tržišta na kojem će pronaći mlade igrače koji mogu biti okosnica momčadi u sljedećih nekoliko godina. Milan se ne želi dovesti u poziciju da ovisi o starijim igračima kao što je bio slučaj u prijašnjim godinama pa od devet novih igrača njih čak sedam nema niti 25 godina. Stariji su jedino rezervni golman Marco Sportiello s 31, te Ruben Loftus-Cheek s 27 godina.
Novac dobiven od Tonalija te od posudbe De Ketelaerea je omogućio da Milan financije razvuče na nekoliko meta, a svaki ulazni transfer koji je povukao ima itekako smisla s obzirom na kadar koji je imao.
Nova sredina terena
Veznu liniju je Milan osvježio s tri igrača. Uz spomenutog Loftus-Cheeka stigli su i Tijjani Reijnders iz AZ Alkmaara te Yunus Musah iz Valencije. Za tu trojicu je Milan ukupno platio 55 milijuna eura, što nije otopilo još ni novac dobiven za Tonalija.
U Reijndersu je Milan dobio izuzetno aktivnog i progresivnog veznjaka čije su dodavačke sposobnosti izrazito dobre, no čija je mogućnost izlaska iz presinga driblingom te općenito progresija vođenjem lopte izuzetna. Niti jedan veznjak u nizozemskoj ligi nije kreirao toliko prilika čistim vođenjem lopte prema naprijed kao Reijnders.
Uz to se ističe i njegov visoki postotak točnih dugih dodavanja što bi ga trebalo činiti igračem koji će davati tempo Milanu u veznoj liniji. Također su impresivne i njegove brojke osvojenih ničijih lopti te presječenih dodavanja, no obrambena duel-igra mu je jako slaba.
I dok će se ta duel-igra u sredini najviše očekivati od Rade Krunića i Ismaela Bennacera, kada se vrati na teren u 12. mjesecu, djelomično taj posao može raditi i Musah. Iako se radi o igraču kojem je također najveća snaga probijanje linija trkom s loptom, Musah je solidan u zračnim duelima i zaustavljanju protivničkog driblinga.
Ukomponirano s njegovim visokim trkačkim angažmanom kojim može raditi ozbiljan presing, Milan u njemu ima dobrog 20-godišnjeg box-to-box veznjaka čiji ćemo razvoj tek vidjeti. Musah je u Valenciji znao igrati i na desnoj strani, no sve ukazuje na to da je ipak puno jači u sredini terena te ga ondje treba očekivati i u Milanu.
S Loftus-Cheekom je pak Milan dobio svojevrsnog hibridnog igrača ove dvojice. Debelo je ispodprosječan u duel-igri, no može pokriti protivničke linije dodavanja. Također je jako dobar u kretanjima s loptom prema naprijed, a i solidan je dodavač, što primjerice Musah nije.
Njegova pak najveća snaga dolazi u utrčavanjima bez lopte iza protivničke zadnje linije. Radi se o igraču koji jako dobro tumači prostor bez lopte, no kojem se znaju dogoditi trenutci inertnosti zbog kojih bude nevidljiv na terenu. To je nešto na čemu će Pioli morati poraditi.
Ozbiljniji napadački potencijal
Odlaskom Rebića u Bešiktaš te posudbom Messiasa u Genou, Milan je na desnom krilu ostao samo na Alexisu Saelemaekersu, koji nikada nije dokazao da je igrač za Milan. Za ukupno 40 milijuna eura su u klub stigli Christian Pulisic i Samuel Chukwueze, što desnu stranu napada čini opasnijom nego li je bila u posljednjih nekoliko godina.
Najveći problem Pulisica je njegova sklonost ozljedama, no ako ostane zdrav, Milan u njemu ima jako dobro izolacijsko krilo, sjajnog ubrzanja i još bolje tehnike. Ogroman plus za Milan je razumijevanje u igri Pulisica i Girouda. Njegove najbolje partije u Chelseaju su dolazile upravo u sezonama kada je Giroud bio njegov suigrač. Pulisic je već zabio dva gola, jedan upravo na asistenciju Girouda.
Chukwueze pak nema tehniku dodavanja ili centaršuta kakvu ima Pulisic te mu je to najgori segment igre. Međutim, radi se o eksplozivnijem krilu izuzetne brzine koje je ujedno u najboljih 5% driblera u pet najjačih europskih liga. Chukwueze može pretrčati bilo koga, a da Milan kupuje metodično govore i podaci da je u Villarrealovoj vezi imao suigrače jako sličnog profila kao što ih ima sada.
Posljednji igrač kojeg očekujemo viđati kao redovitog u Milanu je bivši napadač Red Bull Salzburga Noah Okafor. Pioli je u medijima nekoliko puta izjavio da mu trebaju igrači koji su jako dobri u igri jedan na jedan, a Okafor je upravo to. Osim toga, Okafor se dobro uklapa u momčad koja ima jaka krila jer je sposoban igrati lažnu devetku i otvarati prostor za utrčavanja.
U Okaforu Pioli želi dobiti pandan Robertu Firminu u Liverpoolu, koji je nekad taj prostor otvarao za Sadija Manea i Mohameda Salaha. Vrlo je vjerojatno da će Giroud i dalje biti glavni napadač kluba jer Okaforu fali iskustva na najvišoj razini, no s njime Milan može raditi određene taktičke preinake te će računati s njim za budućnost.
Iako posao još nije službeno gotov, dolazak Mehdija Taremija iz Porta bi trebao biti jedini transfer nekog starijeg igrača. Taremi bi za razliku od Okafora morao biti napadač čiji će se učinak instantno osjetiti. Taremi je izuzetan golgeter, ali istovremeno i igrač koji zna služiti kao hibrid usamljenog napadača i desetke, što ga s trenutnim krilima Milana čini itekako opasnom opcijom.
Sve je posloženo za napad na naslov
Uz navedene igrače, Milan je doveo i zanimljiva mlada imena u vidu Luke Romera iz Lazija i Marca Pellegrina iz argentinskog Platensea. Iako se ne očekuje da će imati ozbiljniju ulogu ove sezone, ti transferi su također pokazatelj da se Milan u potpunosti okrenuo kupovini mladih igrača.
Svi odrađeni potezi na tržištu igrača pokazuju da su u Milanu bili jako analitični u svom pristupu. Pronašli su nekoliko igrača koji se stilom jako dobro slažu s postojećim kadrom, a istovremeno su tražili koje će se od sljedećih prinova dobro uklopiti u ono što su u istom roku već doveli.
I dok sigurno ima i dalje navijača koji će zbog otkaza Maldiniju povikati "Cardinale out", pozitivni rezultati bi takve mogli jako brzo ušutkati. Milan je u sezonu krenuo s dvije pobjede, a u obje utakmice su prinove koje su započele susrete u prvih 11 bile i najbolji igrači na terenu.
Kad to nitko nije očekivao, Milan je za relativno male novce obnovio i veznu i napadačku liniju igračima koji u Serie A mogu imati ozbiljan utjecaj. Kladionice ih postavljaju ili kao treće ili kao četvrte favorite lige, no Pioli ima momčad koja bi ove sezone mogla brojne iznenaditi stilom igre, a u konačnici i ozbiljnije konkurirati za naslov prvaka.