HRVATSKA rukometna reprezentacija bez poteškoća odradila je prva dva kola na Svjetskom prvenstvu i uvjerljivim pobjedama nad Bahreinom (36:22) i Argentinom (33:18) osvojila četiri boda. U nedjelju će u ogledu s Egiptom odlučivati o tome tko će u drugu fazu natjecanja prenijeti maksimalan broj bodova te tako napraviti velik korak prema četvrtfinalu.
Iako Bahrein i Argentina nisu mjerilo, nije puno trebalo da se u Hrvatskoj rasplamsa euforija i da oko reprezentacije opet vlada optimistična atmosfera. Nije to možda ni iznenađujuće, sjetimo li se kakvih je sve problema Hrvatska proteklih godina imala s reprezentacijama poput Bahreina i Argentine.
Argentina je, podsjetimo, na Svjetskom prvenstvu 2021. pobijedila Hrvatsku, a Bahrein je 2023. držao utakmicu u egalu sve do 40. minute. Ovog puta je momčad Dagura Sigurdssona i jedne i druge čvrstom obranom i brzom igrom u napadu slomila već sredinom prvog poluvremena, što pokazuje da je određeni iskorak ipak napravljen.
Taj optimizam pomalo je poljuljala ozljeda Domagoja Duvnjaka, za kojeg je prvenstvo najvjerojatnije završeno, a samim tim, čini se, i njegova reprezentativna karijera. Utjecaj koji ima kao kapetan i lider ove momčadi već je opjevan, ali Duvnjak će itekako nedostajati i na terenu.
Kako bez Duvnjaka?
Sigurdsson je u svojem mandatu redefinirao Duvnjakovu ulogu u reprezentaciji. Od čovjeka koji je 60 minuta odrađivao najteže zadatke i u obrani i u napadu pa do igrača koji je prevagu donosio prvenstveno u obrani, Duvnjak je pod Islanđaninom još jednom postao, prije svega, dirigent hrvatskog napada.
Vratio se na mjesto startnog srednjeg vanjskog i preuzeo konce igre, dok je u obrani držao krilnu poziciju i tako se manje trošio. Ali čim bi protivnik izgubio loptu ili promašio udarac, Duvnjak je dodavao gas.
Dominik Kuzmanović je poslije svake intervencije prvo tražio kapetana, a on je kao najbolji dodavač u ekipi bio pokretač hrvatske tranzicije, koja u uvodu SP-a izgleda jako dobro. U (gotovo) svakom trenutku donosio je prave odluke - bacio riskantno dodavanje kada bi procijenio da to može ili primirio stihiju kada bi to bilo potrebno. Malo je igrača koji to mogu raditi na Duvnjakovoj razini.
Treba reći da je Duvnjak na ovo natjecanje došao nakon što je u Kielu napadački igrao najviše i najbolje u zadnjih desetak godina. Uspješno je vukao momčad koja je imala velikih problema s ozljedama te je tako ujedno i izbrusio formu za Svjetsko prvenstvo. Ali tko zna, možda je upravo i ta povećana potrošnja kumovala njegovoj ozljedi protiv Argentine.
Hrvatska uz to gubi i igrača koji je prošao puno velikih utakmica i kojemu nikada nije bio problem preuzeti odgovornost na sebe u ključnim, najtežim trenucima. Gubi i potencijalna nova oružja za ostatak prvenstva jer ga Sigurdsson još uvijek nije bio koristio u ozbiljnijoj roli u obrani ili u napadačkom tandemu s Lukom Cindrićem.
Sreća u nesreći
A upravo je Cindrić taj koji će sada dobar dio Duvnjakovih zaduženja morati prebaciti na svoja leđa. Sigurdsson ga je imenovao novim kapetanom te je na njemu da bude lider ove momčadi u nastavku prvenstva.
Ako postoji sreća u nesreći u ovoj situaciji, onda je to činjenica da je najkvalitetniji hrvatski rukometaš izvan Sigurdssonovog originalnog popisa također srednji vanjski. Jasno, radi se o Igoru Karačiću, koji će se priključiti reprezentaciji te će s Cindrićem biti glavni organizator igre.
Kad se Duvnjaku već morala dogoditi ozljeda, Hrvatska ga barem može zamijeniti s dva vrlo iskusna igrača koja su također odigrala ogroman broj velikih utakmica i znaju funkcionirati pod pritiskom. Šteta je samo što Karačić nije bio uz reprezentaciju od početka priprema jer će mu ovako vjerojatno biti potreban određeni period aklimatizacije.
Egipat je prvo finale
"Jasno je da nam slijedi 'finale' protiv Egipta, za mene je to prva utakmica drugog kruga", rekao je Sigurdsson nakon pobjede nad Argentinom. I bio je u pravu jer susret s Egiptom uvelike će odrediti sudbinu Hrvatske na ovom prvenstvu. Pobjeda bi bila ogroman korak prema četvrtfinalu, a poraz, lako moguće, ostavlja bez prava na još jedan kiks.
A što znamo o Egiptu? Reprezentacija je to koja je kroz proteklih desetak godina vjerojatno najviše napredovala te se iz nekakvog drugog ili trećeg razreda izdignula u krug šest-sedam najboljih na svijetu. Hrvatska je od Egipćana na prošlom SP-u u prvom kolu doživjela bolan poraz 31:22, koji ju je na kraju krajeva i izbacio s natjecanja.
Egipat je dobro uigrana momčad koja već godinama radi po španjolskom sistemu uz španjolske izbornike, a od ožujka 2023. s klupe ih vodi Juan Carlos Pastor, koji je prije točno 20 godina doveo Španjolsku do svjetskog naslova pobjedom u finalu nad Hrvatskom.
Opasnost prijeti sa svih pozicija
Najveća zvijezda reprezentacije je 27-godišnji desni vanjski Yahia Omar, nekadašnji rukometaš Veszprema, a sada jedan od najboljih igrača PSG-a. Hrvatska obrana imat će pune ruke posla s njim pa je šteta što Sigurdsson na toj strani ne može računati ni na Davida Mandića, jednog od najkvalitetnijih obrambenih igrača u sastavu.
Opasnost prijeti i s drugih pozicija. Zbog ozljede Egiptu nedostaje prvi srednji vanjski Yehia El-Deraa, ali mijenja ga njegov brat Seif, rukometaš francuskog Limogesa i također vrlo kvalitetan organizator igre.
Jak šuterski tandem je na lijevoj strani, gdje se mijenjaju Ali Zein iz Dinamo Bukurešta i Ahmed Hesham iz Montpelliera, a cijelu vanjsku liniju odlikuje i kvalitetna suradnja s vrlo neugodnim pivotom Ahmedom Adelom.
Ljevoruki Mohammed Sanad najveća je opasnost s krilnih pozicija te je jako dobar u istrčavanju kontri, dok su na golu Mohamed Aly iz Sportinga i Karim Hendawy iz Zamaleka, koji su nerijetko znali donositi prevagu Egiptu.
Bit će to, po svemu sudeći, vrlo teška utakmica iz koje Hrvatska može izvući važne bodove i veliku dozu samopouzdanja. Poraz bi je pak natjerao da se vadi u drugom krugu protiv Slovenije i Islanda, a tu se onda otvaraju brojne moguće kalkulacije, ali za njih još nije ni vrijeme ni mjesto.