Kako je Dinamo bez igre osvojio naslov i tko je jedini istinski pobjednik ove sezone?

TITULA prvaka u nedjelju se vratila u Maksimir, ali dugo nismo gledali ovoliko neizvjesno prvenstvo. Međutim, kada se zagrebe ispod površine, pitanje je koliko je to dobar znak.

 

 

Dojam je da nikada nijedna šampionska momčad Dinama nije bila ovoliko slaba. Srušila je, barem u ovom tisućljeću, rekorde broja poraza i najnižeg postotka osvojenih bodova, a o predstavama u drugom dijelu prvenstva dovoljno govori to što su Rudeš i Lokomotiva na proljeće osvojili više bodova. Cvitanović je dobio otkaz, ali negdje između rasprodaje, orijentacije klupske vrhuške na utakmicu na osječkom sudu i nedostatka ikakvog kontinuiteta rada i struke Dinamova igra u potpunosti se raspala. Loši rezultati i loše igre nisu uzeli danak samo zahvaljujući rivalima koji su svaki Dinamov poklon pristojno odbijali.

 

 

Rijeka je, u kritičnom periodu sezone, izgledala kao netko tko iz drugog plana može ugroziti Dinamo. Odličnom drugom polusezonom ipak nisu uspjeli anulirati zaostatak iz jesenskog dijela. Iako su izbacili Red Bull koji je gotovo ušao u finale Europa lige i iako su lani bili nezaustavljivi, od šampionske Rijeke ostalo je vrlo malo. Dojam je da je Mišković ključne igrače pustio prelako, a Kekov proces oporavka ekipe ipak je zahtijevao vrijeme kojeg baš i nije imao previše, pogotovo za ligu koja starta toliko rano. Matjaž Kek je slaganjem nove ekipe koja ima glavu i rep potvrdio da je, kada na stranu maknemo osobne preferencije i prepucavanja, najbolji trener u povijesti HNL-a. Tek je pokojni Josip Kuže uspio stvoriti momčad s barem podjednako prepoznatljivim pedigreom, ali slovenski stručnjak bez premca je najbolji trener lige već petu sezonu zaredom.

 

 

Teško je reći koji je od dva kluba koji će vjerojatno završiti kao treći i četvrti aktivnije radio protiv svojih interesa na terenu, ali i izvan njega. Hajdukova duga cesta bila je naizgled nikad bliže kraju. Malaksali Dinamo stigao je na Poljud s realnom šansom da porazom tamo izgubi prvenstvo. Malo prije utakmice desetljeća aktivirao se dugotrajni rat između Torcide i Kosa. I premda je iracionalno baš tu intervenciju kriviti za Hajdukovo posustajanje, cijela situacija bacila je novo svjetlo na ono što se događa na Poljudu. Navijačka želja za čistim obrazom pred mrskim neprijateljem u vidu HNS-a je osnova cijelog projekta i sasvim je logično da su je branili do samog kraja. Ali ostaje činjenica da je Hajduk bio popravio lošu igru i rezultate, što se smatralo isključivim krimenom momčadi prije zimske stanke, kada su se prvi put pojavili transparenti s pticom na raketi. Jedno je sigurno - u Željku Kopiću Hajduk je dobio najprogresivnijeg domaćeg trenera i tipa koji sasvim sigurno može iz momčadi izvući puno. A odgovornost za njezin plafon je na upravi i njezinom poslu u ovoljetnom roku. 

 

 

Osijek je od sva četiri vodeća kluba djelovao kao jedini koji je u uzlaznoj putanji - dobri rezultati, odlična pojačanja i novi kapital u klubu generirali su atmosferu koja je ipak obećavala i puno više. Zoran Zekić je i po relativnom učinku (s obzirom na vrijednost ekipe) i po igrama i izostanku napretka vjerojatno najslabiji trener lige. Uz ogradu kako je nemoguće prave odnose i uzroke nemira u svlačionici pojmiti izvana, njegova retorika i traženje krivaca svugdje osim u sebi savršeno potpada pod stereotip HNL-ovskih trenerskih izlika o sucima, kvalitetama travnjaka ili ekipe, vremenskim prigodama i ostalim fenomenima pred kojima su im vezane ruke. Osijek, pod pretpostavkom da zadrži kostur momčadi (a ponajprije Barišića, Grezdu, Hajradinovića, Marića i Ejupija), dogodine može i mora puno više.

 

 

Lokomotiva i dalje služi kao Dinamov inkubator, iako dvije pobjede nad starijim bratom spadaju u najveća sportska iznenađenja u povijesti ove lige. Majer i Ivanušec su među najvećim talentima u ligi, te je za očekivati kako će Dinamo za njima posegnuti već ovog ljeta, posebno ako klub napusti netko od terceta Olmo, Moro i Ćorić. Inter je pametnim besplatnim transferima postao jedan od stabilnijih klubova lige, što je za ekipu na medijskim, sponzorskim i financijskim marginama uspjeh. Samir Toplak je trener koji zna anulirati moćnijeg suparnika, ali na vidiku nema talenta ili love kojima bi Inter postao ekipa koja bi u dogledno vrijeme mogla biti išta više od nekog tko je osigurao ostanak. Slaven Belupo tek treba pronaći novi put nakon Kopića, ali za naše prilike podcijenjena ulaganja ipak privlače dovoljno kvalitete da im se glava održi iznad vode.

 

 

 

Rudeš je jedini istinski pobjednik ovogodišnjeg izdanja HNL-a, kada uzmemo u obzir očekivanja na početku sezone i uspjeh na njenom kraju. Zagrebački kvartovski klub uvjerljivo je osigurao ostanak, a na tom putu pobijedio je i Rijeku i Osijek i Hajduk (dvaput), a u ponedjeljak ima priliku zbirku upotpuniti protiv Dinama. Ružne scene koje su dovele do odlaska Budimira u Dinamo uspjeli su barem djelomično pokvariti i najljepšu ovogodišnju priču, podsjećajući nas sve za koga se ova liga uglavnom igra. 

 

Istra i Cibalia već godinama krpaju ekipe i odgađaju neizbježno, a to je odlazak u niži rang. Klubovi su to koji imaju određenu perspektivu na konto geografije i logični su predstavnici svojih županija. Jedni su žrtve poreza na privatizaciju, vlasništva za koje je vlasnik izgubio interes, a drugi su veći dio HNL-ove povijesti uspijevali nešto postići živeći poput crkvenih miševa. Pad u niži rang pružio bi im eventualnu šansu za reorganizaciju na svim razinama, umjesto umjetnog održavanja na životu pacijenta u terminalnoj fazi bolesti. 

 

 

Teško je iz ove perspektive reći kakva je kratkoročna budućnost HNL-a. Liga je ove sezone bila izjednačena jer su se najbolje momčadi približile lošijima, a ne obratno, što ne ulijeva veliku nadu pred europska natjecanja. Na vidiku nema vidljive nacionalne strategije ili inicijative saveza koje bi ponudile bolje organiziranu, transparentniju i interesantniju ligu na račun kvalitete. Sudski procesi u Osijeku mogli bi produbiti tektonske promjene u samoj vrhuški Saveza, nakon koje nas vjerojatno očekuje nova borba za dominantne pozicije unutar hrvatskog nogometa, pri čemu je neizvjesnost i život od danas do sutra jedina izvjesnost. Svjetsko prvenstvo uvijek barem malo pomakne trendove prijelaznih rokova - eventualni odlasci najboljih igrača iz najboljih klubova za sobom će povući i velike promjene unutar same lige. Pritom ohrabruje činjenica da vodeća četvorka barem izgleda toliko stabilno da ne moraju međusobno trgovati i narušavati ravnotežu u korist jednog od njih.

 

 

 

Psi laju, karavane prolaze, Dinamo je ponovno prvak, gledatelja i sponzora nema, a fokus javnosti se tradicionalno okreće reprezentativnim akcijama na velikim turnirima. Istinskim pratiteljima i fanovima HNL-a preostaje tek nadati se kako neki Skenderbeu, Birkirkara ili Shelbourne neće već u kolovozu postaviti HNL tamo gdje mu je mjesto s obzirom na stupanj ulaganja i organizacije. Koliko god ta istina boljela, a mi se zavaravali neizvjesnošću prvenstva kao indikatorom promjena nabolje, sezona 2017./18. bila je još jedan korak unatrag za hrvatski nogomet. 

Rezultati by SofaScore