Kako je jedan boksač promijenio 20. stoljeće

Rođen kao Cassius Marcellus Clay Jr, ovaj boksač promijenio je paradigmu boksa kao sporta i postat će za pop kulturu jednako važan kao Beatlesi, Che Guevara, Salvador Dali ili Andy Warhol.

Clay nikad nije bio samo boksač, bio je ikona svog vremena i idol mnogih generacija.

 

Godinama bolestan, legendarni boksač napustio nas je 3. lipnja prošle godine, a rođendan koji bi danas proslavio traži od nas da se prisjetimo najvećeg rivalstva u povijesti boksa – između njega i boksača "Smokin'" Joe Fraziera koji je umro u studenome 2011. godine.

 

 

Kako bi mlađe generacije shvatile tko je i što je bio Ali te zašto je toliko važan i danas, potrebno je ispričati tu priču jer ona nam pripovijeda puno više nego što bi obična storija o dvojici boraca mogla ispričati. Kroz Alijev odnos s Frazierom najbolje možemo steći uvid u jednu od najkontroverznijih i najkompleksnijih osoba u povijesti 20. stoljeća.

 

Frazier i Ali odradili su tri legendarna meča u povijesti boksa, a prvi je bio 8. ožujka 1971. u njujorškom Madison Square Gardenu, poznat i kao "Meč stoljeća".

 

Međutim, osim činjenice da je meč u tom trenutku bio vjerojatno najiščekivaniji sportski događaj u svijetu, za dodatnu reklamu i promociju pobrinuo se sam Ali.

 

 

Ipak, da bismo dočarali što se desilo, potrebno je vratiti se nekoliko godina unatrag. Cassius Clay na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. osvojio je zlatnu medalju. Kad se vratio u rodni Louisville, u državi Kentucky, očekivao je da će ga rodni grad dočekati kao heroja. Međutim, kad je uvidio da ni olimpijsko zlato lokalnim bijelom moćnicima ne sjaji toliko koliko im smeta boja njegove kože, razočaran, bacio je medalju u rijeku.

 

 

Godine 1964. osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka kad je u slavnoj borbi srušio Sonnyja Listona, a tada, na vrhuncu slave, Clay je sve više vremena provodio s Malcomom X-om, kontroverznim šefom crnačke organizacije Islamska braća. Pod utjecajem Malcolma X-a, Clay najprije mijenja ime u Cassius X, a onda u Muhammad Ali.

 

I retorika mu se promijenila. U njegovim izjavama riječi su sve više bile natopljene političkim aktivizmom. Malcolm X dobro je znao da u rukama ima savršeno oružje koje može za prava crnaca učiniti više nego itko drugi prije njega u povijesti. U to vrijeme rat u Vijetnamu bio je na vrhuncu i jedan od ključnih detalja u Alijevoj biografiji dogodio se 1967., na regrutaciji u Houstonu.

 

 

"Nikad me nijedan Vijetkongovac nije nazvao crnčugom'', neprestano je ponavljao Ali, naslutivši što će se dogoditi na vojnoj prozivci. Naravno, četiri puta odbio je pristupiti regrutaciji, što je bilo dovoljno da mu oduzmu boksačku licencu i zatvore ga kao dezertera.

 

A onda je na Alijev život počeo utjecati Joe Frazier.

 

 

Fraizer, premda mu se nudilo da "uskoči u cipele" Muhammada Alija, odbio je sudjelovati u sramotnoj detronizaciji Alija. Osim toga, dok je ovaj bio u zatvoru pomagao ga je financijski, a svoj ugled koristio je kako bi ishodio ukidanje sramne presude i povratak Alija u ring.

 

Tri godine kasnije Vrhovni sud države New York proglasio je suspenziju nezakonitom i Muhammad Ali je s dvije povratničke pobjede, protiv Jerryja Quarryja i Oscara Bonavene, napokon dobio priliku vratiti svoj ukradeni pojas.

 

U međuvremenu, ''Smocking'' Joe ipak je osvojio naslov prvaka svijeta, pobijedivši najprije Bustera Mathisa, a onda i Jimmyja Ellisa.

 

Od tog trenutka cijeli svijet čekao je njegovu borbu s Muhammadom Alijem, meč koji će dati odgovor na pitanje tko je istinski boksački šampion i koji je, i prije nego što je dogovoren, nazvan "Mečom stoljeća".

 

 

Premda obojica Afroamerikanci, Ali i Fraizer u javnosti su percipirani na sasvim suprotnim stranama. Ali je smatran herojem crne, liberalne i napredne Amerike, dok je Fraizer koji nikad nije ni krio svoja patriotska uvjerenja, u javnosti prikazan kao crnac u službi bijelog gospodara.

 

Sve dotad Ali i Fraizer bili su više od prijatelja, bili su braća, no tada novi heroj crne rase, na valu radikalne struje Islamske braće, radikalno mijenja retoriku i Fraizer odjednom postaje smrtni neprijatelj.

 

Ali je njihov odnos usmjerio na rat rasa, predstavljajući sebe kao prvaka "Crnog svijeta", a Fraziera kao prvaka "Bijelog", čiču Toma, poslušnog slugu bijelog kapitala koji je podmuklo ukrao njegovu titulu.

 

 

Amerika se u trenutku podijelila, možda i najdrastičnije još od Građanskog rata. Nitko u SAD-u nije bio ravnodušan prema onome što se događalo pred njihovim očima. Nastao je sukob u javnosti, a dok je lajavi Ali svojim bizarnim izjavama samo dolijevao ulje na ionako užarenu atmosferu, Frazieru nije bilo ništa jasno. Joe se, zbunjen iznenadnim bijesom bivšeg prijatelja, bezuspješno trudio objasniti kako je odbio dati legitimitet Alijevoj suspenziji i da je čak osobno razgovarao s predsjednikom Richardom Nixonom, tražeći od njega da se Aliju dopusti povratak u ring.

 

Ipak, ništa nije pomoglo. Ali više nije mogao, ali nije ni htio smiriti tenzije. Povratka na staro nije bilo, pa je noć uoči borbe čak došao ispred hotela u kojem je bio smješten Fraizer, vrijeđajući ga i pucajući iz pištolja.

 

 

Fraizerov sin u svom društvu zbog svega toga bio je izopćen. Dojučerašnji prijatelji i školske kolege iživljavali su se na tom klincu, gledajući u njemu njegova oca koji je po njima bio izdajnik svoje rase. Tu je Joe pukao i u tom trenutku nitko na svijetu nije želio tu borbu više od njega. A za sve to kriva je bila jezičina Muhammad Alija.

 

 

Ali je bolje započeo meč, ali je Frazier dominirao većim dijelom dvoboja i na kraju je nakon 15 rundi pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca. Frazier je tako nanio prvi poraz Muhammadu Aliju u njegovoj profesionalnoj karijeri, a nakon meča obojica su završili u bolnici.

 

Uzvrat je ponovno bio u Madison Square Gardenu, 28. lipnja 1974. godine. U izjednačenoj borbi Ali je dobio taj meč na bodove nakon 12 rundi, ali Frazier je do smrti tvrdio da su ga suci pokrali.

Dvojica velikana ponovno su se susrela 1. listopada 1975. na Filipinima, u jednom od najslavnijih sportskih događaja 20. stoljeća, kasnije prozvanim "Triler u Manili".

 

Uoči meča Ali je u svom poznatom stilu vrijeđao Fraziera, nazvavši ga gorilom. I tijekom dvoboja Ali je tzv. "trash-talkom" pokušavao iznervirati Fraziera.

 

''It will be a killa, and chilla, and a thrilla, when I get the gorilla, in Manila'', govorio je Ali u studiju i s lutkom gorile mahao pred zaprepaštenim Frazierom, oponašajući glasanje majmuna. Tada je došlo i do fizičkog sukoba.

 

Meč je bio zakazan na 15 rundi, a u dvorani je temperatura bila blizu 50 stupnjeva Celzija i ogromna sparina. Čak su i gledatelji jedva disali. No Frazier i Ali odradili su 14. rundi, po mnogima najboljeg meča u povijesti boksa.

 

Opet je Ali bio bolji u početnim rundama, ali Frazier je brzo preokrenuo situaciju svoju korist. Ali veliki Frazierov problem bila je ozljeda lijevog oka koju je zaradio prije deset godina na treningu i zamalo je ostao slijep na to oko.

 

Tijekom borbe Frazier je zaradio otekline na oba oka i od završetka desete runde njegov trener Eddie Futch nagovarao ga je da preda borbu jer se bojao da bi nastavak meča ugrozio njegovo zdravlje. Frazier je to uporno odbijao, ali nakon 14. runde Eddie Futch odlučio je prekinuti meč, iako je Frazier želio boksati i posljednju rundu borbe.

 

Međutim, trener Futch pogriješio je jer je Ali bio toliko izubijan da se nije mogao ustati sa stolice i bio je spreman predati borbu. I tako je Muhammad Ali dobio meč, ali poslije je izjavio da je u tom dvoboju bio najbliže smrti.    

 

 

Mnogi tvrde da je Frazier bio bolji u sva tri meča protiv Alija, ali je samo jedan dobio.

 

Godinama poslije, Ali se pokajao i govorio je da je pogriješio što je vrlo prljavo vrijeđao bivšeg prijatelja. Tražio je da mu oprosti. ''Smocking'' Joe umro je prije pet godina, ali nikad nije više razgovarao s Alijem.