UTRKA za drugo mjesto u HNL-u nikad nije bila napetija. Hajduk, Rijeka i Osijek su po ulaganjima uoči sezone najavili žestoku borbu za poziciju koja nosi mjesto u Ligi prvaka. Tek rijetki su očekivali Lokomotivu u toj borbi, ali ona trenutno igra najbolji nogomet lige i najveći je favorit za osvajanje druge pozicije.
Kako je Lokomotiva postala toliko dobra? Za to su ključne dvije osobe, glavni skaut kluba Besnik Prenga i trener Goran Tomić.
Albanski bazen talenata napravio je razliku
Jedan od ključnih ljudi Lokomotivinog uspjeha je Besnik Prenga. Legendarni albanski veznjak iz devedesetih ostao je i nakon karijere raditi u nogometu, a uz Lokomotivu se ozbiljnije vezao kada je njegov sin Herdi zaigrao za prvu momčad.
Danas stariji Prenga obnaša ulogu skauta Lokomotive za Albaniju i Kosovo. Rezultati su spektakularni. Radi se o bazenu s velikim talentom, koji se prerijetko i preslabo koristi, a s obzirom na uvjete na tom području, takav talent nije skup.
Lokomotiva je u posljednje dvije sezone preko albanske veze u Lokomotivu dovela pet igrača koji danas čine okosnicu ekipe: Jona Mersinaja, Enesa Čokaja, Lirima Kastratija, Myrta Uzunija i Indrita Tucija.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Mersinaj uz Kolingera polako stasa u vrlo dobrog stopera. Čokaj je na visokoj razini cijelu sezonu i kao jedan od najboljih zadnjih veznih u ligi neće dugo biti u klubu s Kajzerice. Uzuni, iako je po ovlastima često tek treća ili četvrta opcija u napadu, ima devet golova i šest asistencija. Ako se digne na razinu na kojoj je igrao prije pauze, Lokomotiva će dobiti još jedan veliki adut u finišu prvenstva.
Kastrati je najbrži igrač lige i u HNL-u već godinama nismo gledali igrača koji je toliko opasan na širokom prostoru. S obzirom na to da ćemo ga od ljeta gledati u Dinamu, Modrima bi mogao biti idealan u europskim srazovima, u kojima će biti više mogućnosti za igranje na kontranapade. Tuci se tijekom cijele sezone borio s Budimirom za mjesto u postavi, ali njegove kretnje bez lopte još bolje pašu ovoj momčadi. Za jednog napadač nema puno golova, ali obavi puno posla koji Lokomotivi olakšava igru u završnici.
Lokomotiva je tako za smiješno nisku cijenu dovela igrače koji rade razliku u odnosu na veliki dio ostatka konkurencije. Kroz povijest HNL-a uvijek je bilo odličnih igrača s tih područja i čini se nerezonskim što su veliki klubovi tražili skupa pojačanja iz dalekih zemalja umjesto onih jeftinijih u susjedstvu.
Ako je ovaj bazen talenta onaj koji radi razliku, onda je onaj domaći primjer pametnog građenja momčadi.
Iz Hrvatske su uzeli one koji su konkurenciji promakli
Ivo Grbić je priliku u Hajduku dobivao na kapaljku, a ove sezone je najbolji golman lige. Nije se pokazao samo u striktno vratarskim segmentima igre nego sjajno igra i nogom, što je izrazito bitno u modernom nogometu, a koristilo bi i hrvatskoj reprezentaciji. To su prepoznali i čitatelji Indexa koji su u nedavnoj anketi glasali za Grbića kao prvu zamjenu Livakoviću, kojem je igra nogom najlošiji segment igre.
Kristijan Jakić je još u Splitu pokazao da je jedna od najboljih mladih šestica, koja igra jako zreo i odgovoran nogomet otkad se pojavio na prvoligaškoj sceni.
Dovođenje pomalo zaboravljenog lijevog beka Čelikovića na polusezoni dalo je Lokomotivi mogućnost rotacije tamo gdje je najtanja, u obrani. Na suprotnoj strani terena Karačić često postaje krilo pa je na lijevoj strani potreban igrač koji je obrambeno dobar i fizički moćan. Čeliković zasad ispunjava sve što treba za takvu ulogu.
Sammirove najbolje igračke godine su daleko iza njega, ali i dalje je najbolji joker s klupe u ligi, koji s nekoliko poteza može riješiti utakmicu kada se ona lomi.
Lokomotiva je Karačića i Tolića iz svoje škole promovirala u pravo vrijeme. Karačić igra nešto lošiju sezonu, ali ga je Dinamo već zakapario. Tolić je najugodnije iznenađenje prvenstva. Svaki put kad primi loptu čini se da će se nešto bitno dogoditi. Ponekad pretjera traženjem "superman" rješenja pa gubi lopte, ali je izrazito kreativan i opasan.
Lokomotiva je i prije imala iznimno talentirane ekipe, ali tek rijetko ovakav rezultat. Razlika u odnosu na prije je jedan čovjek - Goran Tomić.
Tomić je najbolji trener lige
Od ekipe kojoj se prije sezone prema kladionicama predviđala bitka s Goricom (za kojom je lani zaostala deset bodova) za petu poziciju, Tomić je stvorio momčad koja će možda igrati Ligu prvaka i nalazi se u finalu Kupa. Već je taj rezultat dovoljan da Tomića proglasimo trenerom sezone, ali to nije jedina dobra stvar koju je napravio. Lokomotiva igra sjajan nogomet, a Tomić studioznim pristupom dobro čita suparničke mane i reakcije tijekom utakmice te je više puta ove sezone prelomio utakmice u svoju korist.
Uloge unutar sistema su jasno podijeljene i vrlo rijetko postoji prazan hod u igri. Trenerova zadaća je da igra ekipe bude definirana u svim fazama, a Lokomotiva je vrlo blizu toga.
Kada je usporedimo s konkurencijom, Lokomotiva je miljama ispred Rijeke i Hajduka, naročito po trenutnoj formi. Osijek djeluje kao najozbiljnija prijetnja, ali Lokomotiva igra ljepši nogomet, s više taktičkih finesa i raznovrsnijim napadom.
Kada je u prosincu 2017. godine stigao na klupu Lokomotive, Tomić je na raspolaganju imao jača imena od trenutnih, poput Krstanovića, Radonjića, Majera, Ivanušca, Šunjića, Kneževića, Chaga i Datkovića. U sljedeće dvije godine klub je prodao cijelu momčad, a proces izgradnje morao je početi ispočetka.
Osim Kolingera i Kastratija, svi ostali nositelji igre u Lokomotivu su stigli u posljednje dvije sezone. Činjenica da je Tomić izgubio toliko izvrsnih igrača pa u toliko kratkom roku složio ovako sjajnu momčad je uistinu impresivna.
Lokomotiva igra najbolji nogomet u ligi i na terenu je momčad koju će neutralci najradije pogledati. Ali bilo bi nepošteno ne spomenuti jedan bitan faktor koji joj daje veliku prednost pred konkurencijom, a za koji nije zaslužna ona.
Izostanak pritiska omogućio je ovakav rast
Lokomotiva je u prvu ligu prije 11 sezona ušla kao Dinamova druga momčad. Preživjela je skandaloznom odlukom HNS kojom je izbačena iz lige, ali u sezoni koja je već davno prošla. To je omogućilo Dinamu da svoje mlade talente nedorasle prvoj momčadi razvija u drugom prvoligašu i vraća ih u svoj kadar kad god poželi.
Danas su veze Dinama i Lokomotive bitno slabije nego u cijelom tom periodu. Promjene na visokim pozicijama na zagrebačkoj nogometnoj sceni donijele su Lokomotivi određen stupanj emancipacije. Rezultat toga je da Lokomotiva protiv Dinama igra ozbiljne utakmice, sve češće ga i pobjeđuje, a javna je tajna da su se Zdravko Mamić i Božidar Šikić razdvojili uslijed promjena okolnosti u funkcioniranju domaćeg nogometa. Poslije Mamićevog bijega u Hercegovinu Šikić je Lokomotivi počeo stvarati novi imidž.
Zbog svega toga, većina Lokomotivu nije doživljavala kao pravi klub, nego kao razvojnu Dinamovu momčad. Iz godine u godinu je rušila negativne rekorde po broju gledatelja na tribinama, a čak i ove sezone samo Inter gleda manje ljudi.
Sve to Lokomotivi donosi bitnu prednost u radu, a to je izostanak navijačkog i svakog drugog pritiska. Otkad je Tomić trener Lokomotive, Hajduk je promijenio pet trenera. Nije to samo dokaz izostanka bilo kakve dugoročne vizije na Poljudu nego i prilog tezi da nijedan trener ne funkcionira u toliko rasterećenom okruženju kao Tomić
Danas u Lokomotivi osim Atiemwena nema Dinamovih igrača, ali u posljednje tri sezone na Kajzericu su kao ispomoć stizali Moharrami, Lecjaks, Šunjić, Knežević, Musa i Soldo. Luksuz besplatnog dobivanja takvih igrača koji olakšavaju tranziciju nema nitko od Lokomotivine konkurencije i svijest da će Dinamo pomoći kad god se zapne nije nešto što se smije zanemariti.
Ta činjenica nimalo ne kompromitira sjajan sportski rad Tomića i njegovih suradnika, kao ni odlične nogometne predstave njegove momčadi. Lokomotiva je po prikazanom na terenu apsolutno zaslužila biti druga momčad prvenstva, a njezin trener nagradu za nevjerojatan posao.