DINAMO je izgubio od Osijeka 4:2 na Maksimiru. Bio mu je to već treći prvenstveni poraz ove sezone, a ta činjenica zvuči posebno loše kad se zna da je u cijelom prošlom prvenstvu izgubio četiri puta. Prvak Hrvatske, kojem se uoči sezone prognozirala šetnja prvenstvom, sada zaostaje sedam bodova za Hajdukom i jedan za Rijekom, a posebno grozno zvuči činjenica da je nakon četiri kola Dinamo imao četiri boda više od Hajduka.
U prijevodu, Bijeli su u sedam kola napravili čak 11 bodova razlike. Situacija nikako nije dobra i alarmi su odavno upaljeni, no skoro sve aktualne probleme Dinamo vuče iz prošle sezone, pa i prije toga. Njegov zaostatak je velik, ali objašnjiv i nadoknadiv. Ovo su ključni razlozi njegovog pada.
Dinamov pad dolazi uvijek u isto vrijeme
Za razliku od SHNL konkurencije, Dinamo ima i europske izazove. Osim toga, prošle sezone igrao je u znatno slabijoj Konferencijskoj ligi, a sada igra Ligu prvaka, koja u novom formatu ima osam garantiranih utakmica u ligaškom sustavu, dvije više nego prošle sezone u europskim natjecanjima.
Te utakmice iscrpljuju, pa kad biste morali prognozirati koje su one najrizičnije za Dinamo u SHNL-u, opravdano i logično biste pretpostavili da su to susreti nakon teških europskih gostovanja. Poslije poraza od Bayerna u Münchenu Dinamo je primio četiri komada u Koprivnici, a isto se dogodilo i protiv Osijeka nakon gostovanja kod Red Bulla.
Plavi vrhunac forme, u fizičkom smislu, uvijek tempiraju za početak sezone i odlučujuće utakmice za ulazak u europska natjecanja. Ove sezone u tom su pogledu imali više odmora i jedna od najvećih zamjerki je što nisu bolje iskoristili derbije s Rijekom i Hajdukom nedugo nakon njihovih europskih utakmica, kojih su u tom trenutku bili odigrali više nego Dinamo.
Nakon toga Dinamo ulazi u fazu pada forme, koja se, ovisno o drugim faktorima, može više ili manje osjetiti i ostaviti posljedice. Prošle sezone Dinamo je početkom listopada upao u krizu. Tada je izgubio od Hajduka na Poljudu, a odmah zatim i kod Ballkanija u Konferencijskoj ligi.
Nakon što je pobijedio Istru, Dinamo je izgubio u Gorici i Plzenu od Viktorije, a dva kola poslije kiksao je i protiv Varaždina. Uslijedili su novi poraz od Viktorije i remi s Rijekom. Ukupno je Dinamo od početka desetog do sredine jedanaestog mjeseca odigrao deset utakmica.
Pobijedio je samo Istru, Goricu i Oriolik (Kup), imao je dva remija i pet poraza. U idućih deset utakmica osam puta je pobijedio i dva puta remizirao, a ostaje za vidjeti hoće li se momčad na takav način podići i ove sezone. Za razliku od prošle sezone kada si je Dinamo odgodama olakšavao raspored, ove sezone nema taj luksuz i time mu je raspored još gušći.
Hajduk nije briljantan, ali je tvrd
Drugi razlog zaostatka je to što je Hajduk bolji nego prošle sezone, barem sudeći prema prvoj trećini prvenstva. Bijeli ne igraju naročito briljantno, ali su izrazito organizirani u fazi obrane, tvrd su suparnik svima, a dvije ekstra klase rade razliku.
Rakitić bez problema može kontrolirati tempo utakmice iz dubine, a Livaja je u zadnjoj trećini terena daleko najproduktivniji igrač lige. Gennaro Gattuso zauzeo je vrlo rezolutan stav po pitanju discipline i pokazuje se da to zasad jako odgovara momčadi kojoj su mnogi zamjerali što su se vođe u svlačionici, a posebno Livaja, postavljali iznad trenera.
Da vam je netko ponudio okladu da će Hajduk poslije ispadanja od Ružomberoka zaredati deset utakmica bez poraza u kojima će pobijediti Dinamo na Maksimiru i primiti samo pet golova, činilo bi vam se da je to najlakša odluka na svijetu i grdno biste se prevarili.
No i u tom nizu Hajduk je pokazao da je daleko od nedodirljivog i ovakav tempo osvajanja bodova (2.45) bit će jako teško zadržati. Na isti način na koji je Hajduk sad na vrhuncu forme i sve mu ide na ruku, a kod Dinama je sve suprotno, stanje će i po tom pitanju prije ili kasnije doći u ravnotežu.
Dinamovih 15 primljenih golova u 11 utakmica užasan je podatak i Bjelica ga se s razlogom grozi. No više od pola tih golova (8) zabili su Belupo i Osijek u potpunim raspadima sistema koji se ne mogu očekivati do kraja prvenstva ili barem ne toliko često.
Primjerice, Dinamo je suparniku ove sezone dozvolio 12 velikih šansi i 8.8 udaraca po golu. Hajduk je suparnicima dozvolio devet velikih šansi i 11.3 udarca po golu, a primio je devet golova manje. Dinamo promašuje i 1.4 više velikih šansi po utakmici. Razlika od sedam bodova je zaslužena, ali nije realna slika onoga što se događalo u ovih 11 kola.
Dinamo ima velik kadrovski problem
Osim što Dinamo nema igru za domaću ligu jer je momčad u taktičkom smislu posložena za Europu, o čemu smo pisali više puta, Dinamo ima i velik kadrovski problem. No ne onaj prvoloptaški da nikad nije bio slabiji i da 20 igrača treba potjerati iz njega.
Uoči sezone pričalo se da Dinamo mora imati poduplanu svaku poziciju s obzirom na broj utakmica koji ga čeka. On trenutno ima dva, ponekad i tri igrača za sve pozicije osim šestice, na kojoj mladi Branko Pavić jednostavno mora dobiti više šansi.
Koliko god to kontradiktorno zvučalo, ovolika širina trenutno Dinamu stvara probleme. Van udarnih 11 igrača, Dinamo nema definiranu užu rotaciju, igrače koje je provjerio, kojima daje minute i kojima u svakom trenutku može dati povjerenje da zaigraju u bilo kojoj utakmici od početka.
Teško je probavljivo što Dinamo tri dana nakon utakmice u Ligi prvaka primi četiri gola u SHNL-u, a na klupi ima Petkovića, Roga, Ademija, Stojkovića, Špikića, Cordobu, Kačavendu i Theophile-Catherinea. Svaki od njih igrao bi u bilo kojem drugom klubu u ligi, a dobar dio njih bi i nosio igru.
No Dinamo nije uspio definirati i standardizirati rotaciju. Igrači poput Stojkovića, Roga ili Kačavende dokazano na SHNL razini mogu praviti razliku, a to su dokazali i ove sezone u nekim utakmicama. Ako startaju svaku treću utakmicu i znaju da u slučaju jedne slabije utakmice nestaju s mape, Dinamo nikad od njih neće dobiti ono što može.
Dio igrača, poput Cordobe, Pjace, Špikića ili Hoxhe, plaća i to što se Dinamo natrpao krilima, a onda odlučio zaigrati u formaciji bez njih, pa im se sada traži i izmišlja nova pozicija. To jasno prikazuje lošu komunikaciju u sportskom sektoru kluba.
Umjesto toga, raubat će se uvijek isti umorni igrači i Dinamo neće imati svježinu za sva natjecanja. Uz to, ima i četiri reprezentativca, od kojih će se Baturina i Sučić gotovo sigurno trošiti i u reprezentaciji.
U zadnjih mjesec dana ni Marko Pjaca kao reprezentativac nije standardan član prvih 11 Dinama, a lani je Rijeci, koja se tukla za naslov do samog kraja, bio prvi ili drugi igrač ekipe. To je luksuz koji nema nijedan drugi klub u ligi, ali nema ga ni Dinamo jer ga ne koristi.
Dinamo ima najjači i najširi kadar u ligi. Prema kladionicama je i dalje favorit uz malo manje od 60%. No četiri komada od Osijeka posljednje su upozorenje za drugačiji pristup prvenstvu. Dvadeset i pet kola do kraja je jako puno i na tom putu nitko ne može sustići pravi Dinamo. Ovaj trenutni je daleko od toga.