ŠPANJOLSKA je u polufinalu Europskog prvenstva pobijedila Francusku 2:1. Finale prije finala odigrano u Münchenu riješeno je u prvom poluvremenu, kada je Randal Kolo Muani doveo Francuze u rano vodstvo, da bi Španjolci u razmaku od četiri minute preokrenuli susret.
Lamine Yamal, 16-godišnje čudo, u 21. minuti zabio je golčinu i tako postao najmlađi strijelac u povijesti europskih prvenstava. Svega četiri minute kasnije, Dani Olmo se sjajnim potezom riješio francuskih braniča i snažno puknuo. Jules Kounde je zadnji dirao loptu na putu do mreže, no pogodak je pripisan Olmu.
Olmo je odigrao sjajnu utakmicu, a da Pedri zbog ozljede nije otpao, možda ne bi ni bio na terenu od prve minute. Ovako je trećim golom na turniru, uz koje ima dvije asistencije, ponovno dokazao zašto ga Španjolci prozivaju jednim od ključnih u svojoj reprezentaciji, što je kruna dosadašnje karijere 26-godišnjeg ofenzivca.
Olmov igrački put bio je potpuno atipičan za jednog Španjolca. Španjolci su se dozlaboga čudili kad je jedan od najtalentiranijih igrača Barcelonine akademije La Masije u ljeto 2014., kao 16-godišnjak, stigao u zagrebački Dinamo. Za to su "krivci" bili njegov menadžer Andy Bara i tadašnji Dinamov šef Zdravko Mamić.
Mamić predstavio roditeljima projekt
"Danija su gledali moji skauti i ljudi kojima vjerujem i rekli su mi da je to top talent. Gledao sam ga i ja, ali ja nisam stručnjak kao oni pa sam im vjerovao. Nazvao sam Zdravka Mamića i rekao mu da imam igrača za Dinamo", kaže nam Andy Bara i nastavlja:
"Zdravko mi je vjerovao jer smo bili u dobrim odnosima. Nismo mi, naravno, imali pojma da će on postati ovo što je danas, ali je bio ogroman potencijal. Mamić mi je rekao da ga odmah dovedem, ali prvo smo morali razgovarati s Danijevim roditeljima.
Predstavili smo im projekt za njihova sina, Mamić im je obećao da će on biti projekt kluba te da za njega postoji plan razvoja i obitelj je pristala doći u Dinamo. Nije to financijski ni za koga bilo isplativo, ali vjerovali su nam na riječ, svidjela im se ideja i došli su.
Zdravko im je sve živo obećao. Da će pokriti stan, da će platiti što god treba, moram reći da je napravio sve da ga dovede. Nisam siguran da bi Dani došao u današnje vrijeme u Dinamo, kad su uvjeti za mlađe igrače puno drukčiji."
Hrvatska kao druga domovina. Ili prva?
Olmo je zavolio Zagreb i Hrvatsku kao svoju drugu domovinu. Jako brzo je naučio hrvatski, sprijateljio se sa suigračima i svi u klubu su ga brzo zavoljeli. Pričalo se da bi mogao dobiti i hrvatsko državljanstvo, ali to se nije dogodilo. Iz Dinama je otišao u Leipzig, a ovog ljeta bi mogao napraviti novi veliki transfer.
"Ja mislim da je Daniju Hrvatska možda i prva domovina, ali to sad više ne smije reći, ha, ha. Šalim se, ali činjenica je da u Barceloni ima stan, a da je u Zagrebu kupio kuću. Jako voli Hrvatsku, dinamovac je, voli i Zagreb i uvijek se rado vraća ovdje", dodao je Bara.
Olmo je u Dinamo došao u drugu momčad, koju je tad vodio Sreten Ćuk. Dinamo II natjecao se u tadašnjoj 3. HNL i služio je kao idealan poligon za razvoj i afirmaciju mladih igrača. Kalili su se na teškim trećeligaškim terenima i to je, kažu treneri koji su tad radili, tim igračima jako dobro došlo. Jedan od njih bio je i Sreten Ćuk, koji je bio prvi Olmov trener u Hrvatskoj.
U momčadi s Brekalom, Morom, Halilovićem...
"On je kod nas došao kao izlazni kadet i priključio se momčadi na pripremama. Bilo je tu jako puno dobrih igrača od 1995. do 1998. godišta. Adrian Šemper, Nikola Moro, Tibor Halilović, Filip Benković, Nikola Šunjić, Josip Brekalo, puno njih", kaže Ćuk i nastavlja:
"Ne znam toga genijalca koji za klinca od 16-17 godina može sa sigurnošću reći da će biti svjetska klasa, ali na Olmu se nakon dva treninga vidjelo da je ogroman potencijal. Iako moram priznati da su meni on i Brekalo bili isti. Jako mi se svidjelo što se jako brzo uklopio među dečke, a ipak je bio stranac. Makar, to je Španjolac, temperamentan i druželjubiv, pa mu nije bilo teško.
Svi igrači morali su proći proces inicijacije, a on se s tad novim igračem Markom Iharošem dogovorio da će pjevati jednu pjesmu Severine. Iharoš je pjevao, Dani je uglavnom plesao i to je bilo urnebesno. On je pjevao samo neki dio pjesme kad je išlo ta-ra-di-ri-di-ri-dam. Jako smo se smijali".
Otići iz svoje zemlje i iz svojeg društva i doći u nešto sasvim novo Olmu nije bilo lako. Imao je samo 16 godina, a u to vrijeme njegova obitelj prolazila je kroz probleme o kojima se tad nije previše pričalo.
Teška obiteljska situacija
"Došao je u Dinamo kad su mu se roditelji rastali. Sjećam se da su tata i mama naizmjence bili s njim u Zagrebu. Nije to lako ni za koje dijete, ali očito je to bila jako dobro posložena obitelj i ljudi u normalnim odnosima, pa je Dani imao veliku podršku. A nešto je sigurno i do njega, da je bio tako jak u tim teškim trenucima", kaže Ćuk.
Olmo je u Dinamo došao kao polušpica, igrač koji dobro operira iza napadača, ali je u Dinamu II najčešće igrao na krilu. Ćuk kaže da je to bilo najviše da ga zaštiti od potencijalnih "mesara", kojih je u trećoj ligi bilo koliko hoćeš.
"On je kao klinac igrao seniorski nogomet u Imotskom i Dugom Selu, a znate kakve su to utakmice. Štitio sam ga tako da ga izdvojim iz gužve u sredini terena i stavljao sam ga na krilo da se malo navikne na novo okruženje i da ga ne mlate u svakom napadu.
Zamisli, imaš 16 godina i ideš na ta užasno teška gostovanja po trećoj ligi. Loši tereni, krkani u obrani, pa to je i puno starijim igračima jako teško, a kamoli njemu. Vraćao sam ga postepeno u sredinu i strašno mi je drago da je uspio", kaže Ćuk.
"Dužan" je kolače svojem prvom treneru
"Inače ne razmjenjujem brojeve s igračima, ne volim previše tu intimu. Ja sam više onaj neki ruski trener. No Olmo je jedan od rijetkih igrača koji mi se uvijek jave kad dođu u Hrvatsku. Došao je u Karlovac, koji sam ja vodio, a tamo je igrao njegov brat.
Obratio mi se s 'treneru', slikao se sa svima i bio je srdačan. Iako, još mi je dužan kolače! Kad je došao u Zagreb, bio je oduševljen kolačima u slastičarnicama. Rekao sam da svačija mama u momčadi nekad pošalje kolače i da mora i njegova.
Prošlo je deset godina, a nije odradio svoju dužnost, ha, ha. Kad god ga vidim, podsjetim ga. Ispriča se, 'joj, treneru, budem', šalimo se oko toga. Strašno mi je drago za tog dečka. Nitko nije mogao znati da će biti ovo što je danas, ali mene to čini sretnim", dodao je Ćuk.
Cvitanović: Bio je lider
Olma je u Dinamu u svim kategorijama vodio i Mario Cvitanović. On mu je bio trener u juniorskoj Ligi prvaka, u Dinamu II, ali i u seniorskoj momčadi. I on je pun hvale za velikog Španjolca koji je, kaže, pokazivao liderske kvalitete.
"Od svih talenata iz te generacije, a bilo ih je, Dani je napravio najveći iskorak. Od prvog dana je bio veliki radnik, imao je taj karakter i jako je brzo napredovao. Naravno, najveću eksploziju doživio je u prvoj momčadi, prvo kod mene, a onda kod Nenada Bjelice", kaže Cvitanović i nastavlja:
"Sjećam se kad je dobio crveni karton u Europi protiv Odda u pretkolu Europske lige. Prošli smo, ali ga je pogodio taj karton. Rekao sam mu da se ništa ne brine, da samo nastavi dalje i za tri dana u derbiju protiv Hajduka je zabio gol.
I na toj utakmici i na sljedećoj protiv Skenderbeua, koju smo loše odigrali, on je bio taj koji je preuzimao odgovornost iako je oko sebe imao puno starije dečke. To su liderske kvalitete kakve sam vidio, dok sam igrao, kod Maura Camoranesija. Za njih nema teškog okruženja, teške utakmice. Traže loptu, traže rješenje, to su pravi igrači.
Ma on je divan. Pa pogledajte izjave nakon pobjede protiv Njemačke. On je to sve što je napravio posvetio Pedriju, koji se ozlijedio. To mogu reći samo veliki sportaši i veliki ljudi, a Dani to jest. On je odrastao u drukčijem mentalitetu, u okruženju u kojem pružaš ruku onome kojem je teško. Puno je stvari koje od Španjolaca možemo preuzeti, a Dani je top dečko."
Olma čeka finale Eura
Novo poglavlje u Olmovoj neobičnoj karijeri pisat će se u nedjelju u finalu Europskog prvenstva na Olimpijskom stadionu u Berlinu. Engleska ili Nizozemska, tko god prošao od drugog polufinalnog para, bit će mu nova prilika za dokazivanje. To mu svakako dosad nije bio problem.