DATUM 23. lipnja 2005. godine ima posebno mjesto u povijesti finskog nogometa. Tog dana helsinški trećeligaš SAPA sastao se s prvoligašem iz Kotke KooTeePeeom. Utakmicom je obilježena 35. obljetnica osnivanja SAPA-e i, što je još važnije, to je bila prva važnija seniorska utakmica Teemua Pukkija, koji danas zabija golove za Norwich i finsku reprezentaciju, a poznat je i pod nadimkom Huuhkajat ili Sova Ušara. Pukki je tada imao 15 godina.
"Momčad Kotke, u kojoj je bilo mnogo pričuva, ponudila je dosta minuta svojim mladim igračima, što je dobra stvar iz perspektive budućnosti“, napisao je 28. lipnja 2005. Antti Tiainen iz sportskog magazina Veikkaaja. Finski dnevni list Helsingin Sanomat pronašao je fotografije s te utakmice i na mnogima su navijači SAPA-e. Jedna fotografija prikazuje mladog Pukkija. Na njega ćemo se vratiti kasnije jer se ta utakmica pokazala kao izniman događaj.
"Dobro se sjećam utakmice. Igralo se na stadionu Kumpulanlaakso. Baklje i dimne bombe su bile zabranjene, ali SAPA-ini navijači stajali su u parku s druge strane ograde. Dim je prekrio teren uoči početka i atmosfera je bila sjajna“, prisjeća se Janne Hyppönen, tadašnji trener KooTeePeea.
Treći vratar postao ministar
SAPA-in treći vratar Paavo Arhinmäki, koji je kasnije izabran u parlament i postao je ministar, pomagao je održavati red na utakmici. On ističe da je do ljetnog solsticija bilo ostalo samo dva dana, što je bio još jedan razlog dobrog raspoloženja. Međutim, Stegovno povjerenstvo Finskog nogometnog saveza željelo je izreći kaznu zbog baklji i dimnih bombi. U izvještaju o incidentu sudac Tommi Grönman je napisao:
"Domaći navijači bacali su petarde iz parka, a neke od njih padale su na teren dok je utakmica trajala. Srećom, te rakete nisu ugrozile momčadi na terenu. Redari nisu pokušali spriječiti navijače u vatrometu. Dvije role toaletnog papira također su pale na teren za vrijeme utakmice.''
Arhinmäki nogometnom savezu poslao žalbu
''Žalio sam se napominjući da ne možemo intervenirati u nešto što se događa s druge strane, na pješačkoj i biciklističkoj stazi. Napomenuo sam također da nam je nogometni savez dao igralište s pješačkim i biciklističkim stazama s obje strane i nismo mogli blokirati prolaz i nadzirati što se događa u parku'', rekao je Arhinmäki.
Kazna je na kraju poništena, ali im je zbog konzumiranja alkohola izrečen ukor.
''Prema izvještaju suca, na tribinama je konzumiran alkohol, što je, dakako, bilo prilično iznenađujuće s obzirom na nadolazeći praznik'', kroz smijeh je rekao Arhinmäki.
Službeni spiker na igralištu pio je pivo, a podržavao je i uporabu baklji. Osim konvencionalnih baklji i dimnih bombi, navijači koji su stajali izvan ograde imali su i nešto jača eksplozivna sredstva kako bi proslavili svaki gol SAPA-e. Arhinmäki tvrdi da toga nije bio svjestan: ''Kao što se ispostavilo, takav gol nije postignut. Konačni rezultat bio je 0:4, ali navijači su ga svejedno odlučili iskoristiti.''
Blijeda sjećanja
U ovom trenutku Arhinmäkijava sjećanja blijede i ostavljaju čitateljima da izvuku zaključke.
''SAPA-in igrač je driblao, ali ga je glasna eksplozija tako iznenadila da je izgubio kontrolu nad loptom.''
I to nije sve. Arhinmäkijeva sjećanja na događaj poprimaju karakter urbane legende: ''U isto vrijeme, u Ravisu se igrala još jedna utakmica. Ljudi su tamo pomislili da je SAPA postigla gol zato što se eksplozija mogla čuti sve do Ravisa.''
Iako Arhinmäki nije imao saznanja o bombi, nekako je uspio doći do instrukcija, prema kojima je oko naprave trebalo uspostaviti adekvatnu sigurnosnu zonu.
Kinnunen van!
Usred utakmice navijači su počeli skandirati: "Kinnunen van! Kinnunen van!'' Povici su se odnosili na SAPA-inog trenera Jarija Kinnunena. SAPA-ini navijači bili su nezadovoljni zato što njihov omiljeni igrač nije bio u početnoj postavi, ali skandiranje zapravo nije bilo ozbiljno, kao ni transparent na tribinama na kojem je pisalo ''Kinnunen van''.
"Bila je to samo interna zezancija'', kaže Arhinmäki dodajući da su se navijači SAPA-e tako šalili s fanovima KooTeePeea koji su došli na utakmicu. Sve u svemu, mnogi koji su bili na tom susretu u svojim su komentarima za Helsingin Sanomat naglasili da je atmosfera bila nevjerojatna.
Utakmica je istodobno bila i medijski događaj jer je tamo bila i snimateljska ekipa finske televizijske kompanije YLE, a voditelj Riku Riihilahti trčao je okolo u SAPA-inom dresu. Utakmica je ostala u sjećanju onih koji su bili na licu mjesta iz već navedenih razloga, ali u povijest finskog nogometa ušla je zato što je Pukki bio jedan od igrača. Pukki nije bio naveden kao igrač KooTeePeea zato što nije bio stalni član prve momčadi.
Tada nitko nije čuo za Pukkija
Arhinmäkijeva se šaljiva sjećanja nastavljaju: ''Kad su SAPA-ini navijači shvatili da u suparničkoj momčad postoji tako talentiran igrač, sve te bombe i dim bile su usmjerene na tu činjenicu.''
Vjerojatnija bi verzija mogla biti sljedeća - Tomi Tyysteri, današnji urednik vijesti u Helsingin Sanomatu, tvrdi da nitko u to vrijeme nije čuo za Pukkija: ''Ali retrospektivno smo bili sretni što smo se našli u momčadi protiv koje je Pukki debitirao.''
Pukki je u igru ušao u 66. minuti s brojem 15 na dresu. Tada još nije bio golgeterski majstor.
"Pukki je trenirao sa seniorskom momčadi, ali igrao je za B-juniore, odnosno U16 momčad'', kaže Hyppönen i naglašava da se radilo o kontroliranoj tranziciji u prvu momčad. Kao dio Veikkausliige, KooTeePee je imao vrlo mladu momčad lokalnih igrača. Kad je Pukki 2006. godine debitirao za KooTeePee u Veikkausliigi, 18 od 24 igrača bilo je iz Kotke.
Zabavljalo ga je igranje nogometa
"Teme je bio krhki igrač kovrčave kose koji je mislio da je igranje nogometa zabavno.''
Pod zabavno, Hyppönen misli da nikakvi dugoročni ciljevi nisu bili postavljeni, nego je fokus bio učiniti nešto tog dana. Hyppönen smatra da su ljudi danas previše zaokupljeni time gdje će biti za pet godina.
"Kad bi se fokusirali na današnji dan, možda bi kasnije nešto i mogli postići.''
Hyppönen, koji danas radi kao učitelj, s entuzijazmom prati Pukkijeve uspjehe.
"Mogao bih zapravo reći da njegovu karijeru pratim s ponosom, a nakon nedavnih utakmica osjećam se pomalo zaslijepljeno.''