POGLED na ljestvicu Zapadne konferencije NBA lige otkriva da su na vrhu mnoga imena kojima tamo inače nije mjesto. Na vrhu su branitelji naslova Denver Nuggetsi (9-2), ali na idućih pet pozicija smjestile su se dvije momčadi koje su prošle sezone ispale u prvom krugu doigravanja i tri koje u njega nisu ni ušle.
I dok je Dallas (8-3) lani sam odabrao u zadnji čas propustiti play-in kako bi zadržao izbor na draftu, a od Minnesote (7-2), Oklahoma Cityja (7-4) i Sacramenta (5-4) se i očekivao daljnji iskorak, Houston Rocketsi (6-3) svakako su najveća senzacija početka sezone i sa šest uzastopnih pobjeda najvruća NBA momčad nakon Philadelphije, koja ih je bez Jamesa Hardena nanizala osam.
Upravo od Hardenova odlaska 2020. Rocketsi su bili u bolnoj rekonstrukciji i u protekle tri sezone ostvarili točno 25 posto pobjeda. Prošle sezone samo je Detroit imao lošiji omjer, a Houston je bio četvrta najlošija momčad lige po ofenzivnom rejtingu (postignuti poeni iz 100 posjeda) te druga najlošija po defenzivnom.
Ove sezone imaju 11. ofenzivni i čak peti defenzivni rejting, što su brojke kojima se mogu hvaliti samo ozbiljne momčadi koje mogu razmišljati i o naslovu prvaka. Po net rejtingu, razlici između napadačkog i obrambenog, šesta su najbolja momčad NBA lige.
U vrućem startu pomogao im je raspored jer su posljednjih sedam utakmica igrali kod kuće, ali šest pobjeda nisu ostvarili zbog laganih protivnika. Dvaput su razbili Sacramento, koji bi bez utakmica s njima imao 5-2, isprašili su LA Lakerse čak 28 razlike, a posljednji pothvat bila im je nedjeljna pobjeda protiv prvaka Denvera 107:104.
Otkud takav zaokret?
Kako je momčad koja je prošle sezone igrala divlju, neorganiziranu i prilično negledljivu košarku uspjela napraviti takav zaokret i istaknuti se kao nova nadolazeća sila NBA lige?
Ovog su ljeta Rocketsi promijenili trenera i potrošili ogroman novac na nekolicinu sumnjivih, ali ipak iskusnih prinova te računali da će uz njihovu pomoć njihova "djeca" odrasti. Među tim klincima najviše se istaknuo 21-godišnji Turčin kojeg su od dolaska u NBA nazivali Baby Jokićem, a on ove sezone dokazuje da takve usporedbe nisu bile nimalo deplasirane.
U sastavu imaju pet igrača izabranih na draftu u posljednje tri godine, od kojih trojica među prva četiri. Jalen Green, drugi pick 2021., atletični je raznovrsni strijelac, što su glavne predispozicije za NBA zvijezdu. Krilnog centra Jabarija Smitha Jr. smatralo se izvjesnim prvim pickom 2022, ali ispred njega izabrani su Paolo Banchero i Chet Holmgren.
No, najvažnija mlada karika Raketa je igrač kojeg je 2021. kao 16. draftirao Oklahoma City Thunder, ali Rocketsi su za prava na njega dali dva svoja buduća picka prve runde. Alperen Sengun iz Bešiktaša je u NBA stigao kao 19-godišnjak kojeg su već nazivali Baby Jokićem zbog sklonosti dodavanjima i razigravačkih sposobnosti s centarske pozicije.
Samo, u prve dvije sezone Sengun nije mogao toliko doći do izražaja jer su loptom dominirali Green i Kevin Porter Jr., koji je u međuvremenu izopćen iz lige zbog nasilja nad svojom djevojkom. Treneru Stephenu Silasu nije palo na pamet osmisliti napad baziran na svojem najkreativnijem igraču, nego je dopuštao svojim koševa gladnim bekovima da divljaju i napucavaju se.
Novi trener i tri iskusne prinove
Talentirane klince na početku profesionalnih karijera nije imao tko naučiti kako zapravo igrati košarku. Zato je Silas smijenjen, a na mjesto trenera doveden je Ime Udoka, koji je nakon fantastične debitantske sezone u Bostonu smijenjen zbog afere s klupskom zaposlenicom.
Iako je imao priliku vratiti Hardena, Udoka je mudro zaključio da on ne bi bio dobar utjecaj na mladu momčad te nagovorio generalnog menadžera Rafaela Stonea da radije iskrca 130 milijuna dolara za tri godine Fredu VanVleetu, jednom od najneučinkovitijih igrača lige, nakon što je cijelu sezonu igru Toronto Raptorsa prilagođavao vlastitim brojkama i gušio razvoj Scottieja Barnesa, koji bez njega pokazuje da je budući superstar.
Ipak, i VanVleet je definitivno bolje rješenje od onoga što je ostalo od Brade, ali ni drugi ulov na slobodnom tržištu nije izazvao ništa manje kontroverzi. Rocketsi su dali 80 milijuna za četiri godine Dillonu Brooksu, kanadskom defenzivcu omraženom diljem lige zbog prljavih poteza, koji se ovog proljeća u doigravanju blamirao u prepucavanjima s LeBronom Jamesom tijekom serije njegovog Memphisa i Lakersa. Usput, još jednom od najneučinkovitijih igrača lige. Jedina prinova koja je u startu pozdravljena aplauzom bio je veteran Jeff Green, koji je upravo postao prvak kao Jokićeva zamjena s klupe u Denveru.
Sengun u središtu
Udoka i njegova produžena ruka na parketu VanVleet usporili su igru Rocketsa, sveli Greenovo divljanje pod kontrolu i znatno više počeli koristiti pozicijski napad koji često ide preko Senguna i stavlja ga u ulogu sličnu onoj koju u Denveru ima dvostruki MVP Jokić, dok VanVleet služi kao njegov Jamal Murray.
Sengun je u svojoj trećoj sezoni dovoljno sazrio da počne zaozbiljno opravdavati usporedbe s Jokićem i sad je konačno dobio priliku za to. U prvih devet utakmica sezone Turčin postiže 19.4 poena, 8.2 skoka i 6.0 asistencija, što su zaprepašćujuće slične brojke onima koje je imao Jokić u svojoj trećoj sezoni, kad je postao neupitni starter u Denveru nakon trejda Jusufa Nurkića u Portland.
Poput Jokića, Sengun nema fizičke predispozicije da bude vrhunski defenzivni centar, ali ne bježi od igranja obrane i ima vremena da s iskustvom dođe na Jokerovu današnju razinu, kada pametnim kretanjem i postavljanjem kompenzira nedostatak atletizma.
Nije ni baš toliko snalažljiv oko koša kao vladajući MVP finala, ali je puno efikasniji u reketu i oko njega nego što je Srbin bio u toj fazi karijere te realizira čak 10% više šuteva iz igre, izuzetno je opasan s četiri, pet metara, posebno iz šuta s jedne noge koji je razvio, a kojim pomalo podsjeća na Dirka Nowitzkog. Znali su mu zamjerati da dodavanjima teži atrakciji, a ne učinkovitosti, ali rjeđe gubi lopte no što se događalo Jokiću.
Najveća razlika u korist Jokića je vanjski šut. Dok je Nikoli od početka karijere trica bila neizostavni dio repertoara, a u trećoj sezoni podigao ju je na impresivnih 40%, što mu je do danas najbolji sezonski učinak u karijeri, Alpi u tom segmentu zaostaje, previše je nekonstantan i pogađa samo 25% trica, zbog čega ga protivnici često ostavljaju samog. Kad ih počne sigurnije pogađati i razvlačiti obrane, otvarat će ogroman prostor suigračima za utrčavanja, da ih može kažnjavati pravovremenim dodavanjima, ili za prodore nakon uručivanja lopte.
"Sengun je odličan mladi igrač, nije lagan za braniti, napadački je jako talentiran. Na njemu je kakvu će karijeru napraviti, ali ima dijelove igre koji podsjećaju na Jokića. Super čita igru, pametan je, zna dodati, može povući kontru nakon skoka, u postu ima dosta rješenja, malo je niži od Jokića, ali stvarno je izvrstan igrač, atletičniji nego što ljudi misle", rekao je za Index Ivica Zubac ovog ljeta, prije nego što će Hrvatska u Istanbulu izbaciti Tursku iz konkurencije za Olimpijske igre u Parizu.
Brooks je drugi tricaš lige
Jokić ne bi bio tako moćan da u Denveru nije okružen vrhunskim šuterima koje može hraniti, a Rocketsi zasad pogađaju vrlo dobrih 37% trica, po čemu su deveti u ligi. VanVleet, Brooks i Jalen Green prošlih su sezona izluđivali navijače svojih klubova stravičnom selekcijom šuta, ali u Udokinu sustavu lakše dolaze do čistih pogleda.
VanVleet je i dalje vrlo neučinkovit iz igre (38.4%), ali barem trice pogađa s vrlo korektnih 36.8% uspješnosti. U tim je okvirima i Jabari Smith Jr., ali Green je s 33% skočio na 40%, a najveće otkriće definitivno je Brooks.
Nakon odličnih predstava u dresu Kanade i osvajanja bronce na Svjetskom prvenstvu, Brooks je izvrsnu formu prenio i na NBA sezonu te u prvih devet utakmica pogađa 55.1% šuteva iz igre i čak 53.3% trica, po čemu predvodi cijelu ligu. Ispucava ih gotovo upola manje (3.3) nego prošle sezone u Memphisu (6.0), ali pogađa ih gotovo isti broj (1.8 u odnosu na 2.0).
No, Brooks je doveden prije svega zbog svoje obrane, kao član druge najbolje defenzivne petorke lige, a on je svojim pristupom i blesavim plesom, koji je naučio suigrače i u Memphisu, zarazio ostatak momčadi, koja nakon tri tjedna sezone ima peti najbolji defenzivni rejting lige, iza Minnesote, Orlanda, Bostona i New Yorka, a ispred Denvera.
Naravno, tek je početak sezone i Rocketsi još trebaju doći do prve pobjede na gostovanjima. Ne treba očekivati da će Brooks ovakve postotke držati na duljem uzorku, a pitanje je koliko će Green, Smith i drugi mladi asovi tolerirati žrtvovanje vlastitih brojki za dobrobit momčadi, koja najbolje funkcionira kad je u središtu napada Sengun.
Pobjede su lijek za sve, a one za sada dolaze u većim količinama od očekivanih. Posebno je odjeknula ona posljednja protiv Denvera, u kojoj su Sengun i Jokić vodili fantastičnu bitku (video pri vrhu teksta). Srbin je dobio individualni duel epskim triple-doubleom od 36 poena, 21 skoka i 11 asistencija, ali sedam godina mlađi Alpi se itekako dokazao s 23 poena, osam skokova i pet asista.
Koliko će vrući start potrajati?
Sada Rocketsima dolaze zanimljivi ispiti. Imaju četiri dana stanke između utakmice s Denverom i prve od dviju u Los Angelesu, a tako dugačka stanka može se negativno odraziti na mladu momčad u pozitivnom zanosu. Prvi su na redu Clippersi, koji još traže prvu pobjedu s Jamesom Hardenom i sigurno njegovu bivšu momčad vide kao sjajnu priliku. Dva dana kasnije čekaju ih Lakersi, u kojima nešto sramežljivije bljeska žarulja za uzbunu zbog neuvjerljivih 5-5 na startu sezone.
Ne bi bilo prvi put da mlada momčad zablista na početku sezone, pa nakon nekoliko tjedana utone u ispodprosječnost, kao na primjer lani Utah. No, Džezeri nisu imali ambicija za doigravanje, nego ganjali visoki izbor na draftu, te su u skladu s tim završili sezonu.
Rocketsi su, pak, nakon tri godine vucaranja po dnu, ove godine s novim trenerom i skupim veteranima odlučili prekinuti agoniju i ući u prvi play-off u eri nakon Hardena. Zato bi njihova pozitivna priča mogla potrajati puno dulje.