THIAGO SILVA bio je zvijezda presice Brazila pred kvalifikacijske utakmice za SP protiv Venezuele i Urugvaja, ali prava priča je njegov novi suigrač koji je za to vrijeme sjedio pokraj svog idola. Diego Carlos kasno je, s 27 godina, dočekao prvi poziv u reprezentaciju, ali žestokom braniču ništa u životu i karijeri nije došlo lako ili preko reda.
Sevillin trijumfalni pohod odlično oslikava njegov put
Primjer iz prošlogodišnjeg pohoda Seville u Europa ligi dobro će oslikati životni i profesionalni put ovog stopera. Skrivio je penale u četvrtfinalnoj, polufinalnoj i finalnoj utakmici EL-a, ali je onda protiv Intera škaricama poslao loptu prema suparničkom golu, koju je u mrežu skrenuo Romelu Lukaku te je tako Diego Carlos donio Sevilli trofej, koji je njemu ujedno prvi u karijeri.
Monchijev zlatni dodir
Za Carlosa je nogometni svijet saznao tek u ljeto 2019., kada je za 15 milijuna eura prešao iz Nantesa u Sevillu. Bio je to još jedan u nizu sjajnih poslova sportskog direktora Monchija, jer za samo godinu dana Diegu Carlosu se vrijednost utrostručila. Sevilla je ljetos na upite mnogih velikih klubova odgovorila da ga cijeni još više - 70 milijuna eura.
"Razmišljam samo o tome da ga dotaknem, vidim svoje ime na njemu i kažem sam sebi da sam uspio i ostvario svoj najveći san"
Sada je on dobio nešto neprocjenjivo: "Jedva čekam uzeti žuti dres, odjenuti ga i reći sam sebi 'Došlo je vrijeme!' Neću se smiriti sve dok ne budem u ruci držao žuti dres. Razmišljam samo o tome da ga dotaknem, vidim svoje ime na njemu i kažem sam sebi da sam uspio i ostvario svoj najveći san."
Zid. Teško da nekome bolje pristaje ovaj nadimak
Put do ostvarenja tog sna bio je užasno težak. Diego Carlos je kao dječak iz predgrađa opasnog Sao Paula radio mnoge teške fizičke poslove. "Brao sam naranče, kavu te, posebno iscrpljujuće i zahtjevno, mačetom rezao šećernu trsku. Sve to radio sam uz svoje roditelje. Osim toga, radio sam i u tvornici. Cijelo to vrijeme išao sam u školu i učio te pokušavao igrati nogomet." Nije čudno da je ovako prekaljeni tip dobio nadimak Zid: "Moji roditelji su fizički iznimno jaki zbog toga kako žive i rade. Eto, ja sam također krenuo njihovim putem."
Nije uspio u Brazilu, pa je otišao u Europu
Išao je i najtežim nogometnim putem. U velikom Sao Paulu nije se mogao probiti, pa je pokušao u Portugalu. Rezervna momčad Porta i Estoril bile su njegove momčadi na drugom kontinentu i tamo je izborio transfer u Nantes. Ondje ga je zamijetio Monchi i sve ostalo je povijest.
"Samo ja znam što sam sve prošao da bih došao dovde"
Da bi se ona rasplela bajkovito, zaslužna je čelična volja čovjeka-zida: "Samo ja znam što sam sve prošao da bih došao dovde, konferencije za medije reprezentacije Brazila, kao njen igrač. Znate, teško je primijetiti igrača svuda gdje sam se ja kalio. Desportivo Brasil, Paulista, Madureira... Nisu to baš klubovi koji su na mapi skauta. Nije bilo lako ni kada sam mlad otišao u Portugal, ali sada sam konačno uspio."