TEK 20-ak sati nakon što su oduševili dominantnom izvedbom protiv Slovenije na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre, hrvatski košarkaši pokazali su da, unatoč pozitivnom dojmu koji ostavljaju posljednjih godinu dana, još nisu izliječili bolest od koje su patile prijašnje generacije. Nakon pobjede nad ekipom predvođenom jednim od najboljih igrača svijeta, izgubila je od autsajdera skupine Novog Zelanda 90:86.
Nije to ni previše senzacionalan ni neobjašnjiv poraz, niti bi trebao ostaviti teške posljedice jer je, unatoč ishodu, Hrvatska potvrdila plasman u polufinale turnira u Pireju, a prvo mjesto će ispustiti samo u slučaju današnje pobjede Novog Zelanda nad Slovenijom ili pobjede Slovenije s više od 28 poena razlike.
Presudilo neminovno pražnjenje protiv Slovenije
Od prvog okupljanja izbornik Josip Sesar i njegovi igrači naglašavali su neugodnost ove utakmice zbog termina, odnosno vrlo kratkog vremena za rekuperaciju nakon zahtjevne bitke sa Slovencima i neminovnog pražnjenja, a upravo to se pokazalo presudnim.
Doduše, Novozelanđani su u prvom poluvremenu pogodili 10 trica iz 15 pokušaja i tako senzacionalno držali priključak s ofenzivno raspoloženom Hrvatskom, koja je prenijela napadačku učinkovitost iz sinoćnje utakmice te u prvih 20 minuta postigla čak 60 poena.
U sljedećih 20 postigla je samo 26 i dopustila Novozelanđanima da je serijom 13:2 u zadnje četiri minute pretrče i "ukradu" pobjedu. Jednostavno više nije bilo energije, posebno kod Šarića i Zupca, za kojima je dugačka stanka i u nepuna dva tjedna priprema nisu došli do takve fizičke razine da prebrode ovakav izazov, a ne pomaže im ni količina napadačkog tereta koji moraju nositi u ovoj momčadi.
Ta iscrpljenost kod njih se manifestirala u brzini koraka u lovu na hitrog Ilija i snalažljivog Webstera kad bi se sjurili na koš te u energiji u bitkama za skok u zadnjim minutama. Ali umor je bio očit i na ostalima koji su iznijeli najveći teret protiv Slovenije. Trice Gorana Filipovića, koji ih je u utorak ubacio šest od sedam, redovito su bile prekratke, kao i dobar dio šuteva Marija Hezonje, koji je gađao samo 6/22 iz igre i 1/9 za tricu.
Možemo razglabati o tome da bi ekipa s pravim pobjedničkim mentalitetom i pod ovim okolnostima pronašla put do pobjede, možemo se prisjećati šokova protiv Senegala (SP 2014.) i Nigerije (OI 2016.) i kukati da se neke stvari nikad ne mijenjaju, ili možemo spoznati da je ova momčad tek na putu da ponovno postane svjetska klasa te da ovaj objašnjiv i nipošto tragičan poraz treba shvatiti kao lekciju za dalje.
Treba priznati i da je novozelandski izbornik Pero Cameron izuzetno vodio utakmicu, pravovremeno koristio time-oute i održavao mirnoću momčadi. Član najbolje petorke SP-a 2002., koji je ime dobio po slavnom drvosječi hrvatskog podrijetla, držao se standardne strategije autsajdera - Novozelanđani su držali priključak do završnice, a onda dodali gas i prestigli umorne favorite.
Dominikanci bi bili savršen ispit
Polufinale je tek u subotu, nakon sasvim dovoljno vremena za osvježenje i oporavak, pa ćemo tada vidjeti pravo lice hrvatske reprezentacije. Ishod ove utakmice pokazao je da se ne treba upuštati u prerane kalkulacije, ali i dalje je najrealnije da Hrvatska osvoji skupinu i igra protiv Dominikanske Republike.
Sloveniji treba pobjeda od 29 razlike za prvo mjesto u skupini, ali i pobjeda od 10 razlike da bi uopće prošla dalje, pa je za očekivati da će se više fokusirati na siguran prolaz nego lov na koš-razliku. Makar, ako Novozelanđani ponove šuterski dan iz prvog poluvremena, a Slovenci budu tromi i mlitavi kao protiv Hrvatske, ne treba odbaciti mogućnost senzacionalnog raspleta u kojem Novi Zeland osvaja skupinu, a Dončić i društvo idu kući.
Dominikanci bi bili savršen ispit da vidimo gdje je ova Hrvatska jer spadaju u red atipičnih i atletičnih reprezentacija kakve nam nikad nisu odgovarale, poput gorespomenutih Senegala i Nigerije, ali talentom i kvalitetom su ipak ispod Grka, koji uza se imaju i pritisak pune dvorane na protivnike i suce.
Ako je jučer u pitanju bio samo umor, kao što se čini, problema ne bi smjelo biti, kao ni razloga za sumnju da je hrvatska košarka na putu izlječenja i da je jedno slabo poluvrijeme u ekstremnim okolnostima bilo samo privremena viroza koju treba preležati i u subotu spremno krenuti u novi boj. Ova momčad protiv Slovenije je pokazala inat, sad to treba ponoviti da pokaže da ovo nije bilo njeno pravo lice.