Foto: Guliver Image/Gettty Images
STOTINE milijuna dolara uloženih u dovođenje inozemnih igračkih zvijezda u kinesku ligu jedan je od koraka koji su od Kine trebali napraviti nogometnu supersilu najkasnije do 2050. godine, rečeno je bilo lani u predstavljanju ambicioznog vladina programa.
Prema tom 30-godišnjem planu već do 2020. godine u Kini bi trebalo biti najmanje 50 milijuna registriranih nogometaša svih uzrasta, a u sljedećih šest godina predviđeno je značajno poboljšanje nogometne infrastrukture izgradnjom ili obnovom više od 60.000 igrališta širom zemlje.
Međutim, kineska nogometna revolucija, premda je i dalje u tijeku, nešto se primirila, a bogataši koji upravljaju klubovima zauzdali su se u mahnitom trošenju. Ne zato što su preko noći shvatili da im se ne isplati bacati nevjerojatan novac za islužene europske igrače, nego zbog toga što su tamošnje vlasti zaprijetile klubovima astronomskim porezima. Također, nogometni savez Kine modificiranjem pravila lige, odnosno ograničavanjem broja stranaca u momčadi i naredbom da u svakom klubu mora igrati određeni postotak domaćih mladih igrača, primirio je nogometnu ekspanziju na Dalekom istoku.
No u novonastalim okolnostima izgleda da će najviše profitirati košarkaši. Premda se u košarci, osim naravno u NBA-u, ni izbliza ne okreće toliki novac kao u nogometu, plaće koje nude kineski klubovi dovoljno su velike da Kinezima većina europskih klubova u platežnoj moći ne mogu parirati, pa iskusni igrači u smiraj karijere sve češće odlaze ''Putem svile'' da bi osigurali egzistenciju.
Sredinom 2000-ih košarka je doživjela pravi boom u Kini, ponajviše zbog Yao Minga, a reprezentacija im je na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. pobijedila košarkašku silu SiCG i tek ju je zaustavila Litva u četvrtfinalu. Nakon umirovljenja kineskog diva, nacionalna vrsta im se vratila tamo gdje je i prije bila - među ''patuljke'', no i dalje su na Daleki istok odlazili nekad vrhunski američki i europski igrači poput Stephona Marburyja, Stevea Francisa, Tracyja McGradyja, Gilberta Arenasa te legendarnog Rona Artesta, poznatijeg kao Metta World Peace.
Praksa se nastavila pa su tako u posljednjih nekoliko dana čak trojica velikih košarkaša, istina svi u poznim sportskim godinama, otišli u Kinu.
Najpoznatiji je među njima veliki Argentinac Luis Scola, čovjek koji je s Manuelom Ginobilijem od dotad slabašne Argentine stvorio jednu od najmoćnijih košarkaških sila svijeta. S reprezentacijom je 37-godišnji Scola osvojio olimpijsko zlato 2004. i broncu 2008. te svjetsko srebro 2002., a nakon što je deset godina bio simbol Tau Ceramice, posljednje je desetljeće proveo u NBA ligi. Scola je potpisao za Shanxi Brave Dragonse. Visina ni trajanje ugovora nisu objavljeni, ali pretpostavlja se da se radi o dva i pol milijuna dolara po sezoni.
Sličnu svotu će dobiti i 33-godišnji Ioannis Bourousis, čuveni Grk koji je godinama bio ''crna mačka'' za hrvatsku reprezentaciju. Bivša zvijezda AEK-a, Barcelone, Olympiacosa, Milana, Reala, Tau Ceramice i Panathinaikosa potpisat će dvogodišnji ugovor vrijedan pet milijuna dolara sa Zhejiang Guangshao Lionsima.
Treći novi ''Kinez'' je Keith Langford, Amerikanac koji je posljednjih devet godina igrao u Europi za Biellu, bolonjski Virtus, Himki, Maccabi, Milano i UNICS. Protekle sezone, kao i 2014., bio je najbolji strijelac Eurolige, a 2016. Eurokupa. Lagnford je sa Shenzhen Leopardsima dogovorio jednogodišnju suradnju vrijednu 2,2 milijuna dolara.
Od nešto manje poznatih igrača, put Kine otisnuli su se i neki drugi euroligaški igrači poput Francuza Edwina Jacksona koji je igrao za Barcelonu, Amerikanca Kylea Fogga iz Unicaje te njegova sunarodnjaka Aarona Jacksona koji je proteklih pet godina proveo u CSKA.