NK RIJEKA je jučerašnjom visokom 4:0 pobjedom nad zagrebačkom Lokomotivom uspješno otvorila novu ligašku sezonu, nakon što je dvama utakmicama kvalifikacija Europa lige usprkos neuvjerljivim izdanjima preskočila svog rumunjskog protivnika i ušla u predzadnje kvalifikacijsko kolo.
Nakon ove tri utakmice ostaje otvoreno pitanje gdje smo gledali "pravu" Rijeku i kakva izdanja momčadi s Kvarnera možemo očekivati u nastavku sezone. Na to pitanje je i dalje teško dati točan odgovor, no da bismo mu se približili, potrebno je sumirati događaje u rujevičkom taboru u posljednjih nekoliko mjeseci.
Rijeka nije bilo dovoljno aktivna na tržištu
Usprkos gorkoj završnici sezone 2023./24. za navijače Rijeke, u kojoj je njihov klub posustao u borbi za titulu prvaka i izgubio finale Kupa Hrvatske, ipak su prevladavali svjetliji tonovi i optimizam nakon godine iznad inicijalnih rezultatskih očekivanja. Zalog za nastavak ovakvog omjera snaga u hrvatskom nogometu stizao je i iz konkurentskih tabora, nakon ispodprosječnih sezona Osijeka i Hajduka, koje su pratile i ovoljetne promjene sportske politike u jednom, a vladajuće garniture u drugom klubu, kakve sa sobom uvijek nose nedoumice o bližoj budućnosti.
Izglasano je povjerenje glavnom treneru Željku Sopiću, koji je tako dobio potreban mir za slaganje nove igračke križaljke, a svi su očekivali da će iz kluba biti jednako aktivni na tržištu kao što su to bili i u prethodna dva prijelazna roka kada je Darko Raić-Sudar odradio i više nego dobar posao. Poglavito je naglasak bio na dolascima s obzirom na to da se rubrika odlazaka brzo popunila.
Svlačionica je ostala bez kapetana i "jedinice" Nediljka Labrovića, bitne obrambene karike Mateja Mitrovića, jedinog pravog lijevog krila Marka Pjace i udarne igle u nastavku sezone Mirka Marića. Labrović je zamijenjen Josipom Posavcem, umjesto Mitrovića je stigao Ante Majstorović, a Pjacino mjesto preuzeo je Gabriel Rukavina. Napadačko mjesto ostalo je upražnjeno te su iz kluba očito odlučili maksimalno povjerenje staviti u Franju Ivanovića i Jorgea Obregóna, no jučerašnja vijest o Kolumbijčevoj suspenziji zasigurno će ljude u klubu natjerati na promjenu tog plana.
Iz prve je evidentno kako nitko od novopridošlih igrača nije u istom kvalitativnom rangu kao igrači čija će upražnjena mjesta zauzeti. To naravno ne znači da se radi o lošim igračima koji ne mogu dati svoj obol u riječkom pohodu na što bolji rezultat u tri natjecanja u kojima će igrati ove sezone, a oni potencijalno mogu i nadmašiti učinak svojih prethodnika, no u ovom trenutku nikog od njih ne možemo decidirano staviti u rubriku "pojačanja".
Dodatno valja spomenuti kako je svlačionica popunjena povratnicima s posudbi u vidu skupo plaćenog, a i dalje nedokazanog Naïsa Djouahre, Silvija Ilinkovića, Brune Burčula, Andre Babića te klupskim izdancima Šimunom Butićem i Lovrom Kitinom.
Povećanje cijena pretplata pokvarilo je dobru atmosferu u i oko kluba
I sam Sopić u nekoliko je navrata tijekom priprema javno zavapio za pojačanjima, no do ovog ih trenutka nije dobio. Navijački optimizam pomalo je počeo kopnjeti, a proces je ubrzala i drama oko povećanja cijena pretplata koje su u prosjeku skočile za više od dva puta. Rezultanta rasta cijena i prateći pad broja gledatelja bio je vidljiv već u prve dvije domaće utakmice. Protiv Corvinula je Rujevica, s iznimkom pandemijskih uvjeta, zabilježila najmanji broj gledatelja na nekoj europskoj utakmici, a ujedno je to bila i najslabija posjećenost neke europske utakmice Rijeke još od 2009.
Protiv Lokomotive je pak Rujevicu pohodilo oko 3500 gledatelja, što su brojke koje je riječki kamp/stadion bilježio tek u sezoni 2022./23. kada je Rijeka rovarila na dnu ligaške ljestvice. Nade navijača nisu podignula ni neuvjerljiva izdanja pred kraj priprema kada je Rijeka minimalno izgubila od Karslruhea i Salzburga te remizirala sa slovenskim drugoligašem Triglavom, kao ni uvodne dvije utakmice protiv Corvinula.
Blijedi dvomeč protiv Rumunja
Već je poznata priča o rumunjskom drugoligašu kojeg samo regulativa priječi od statusa prvoligaša, pa samim time Corvinul nije toliko bezazleni protivnik kakav se na prvu čini, no nije ni momčad od koje bi Rijeka, momčad s ambicijama plasmana u grupnu fazu europskih natjecanja, trebala strepjeti. Ipak, ekipa iz Hunedoare pokazala se tvrdim orahom i dobro je zatvorila Rijeku u prvoj utakmici te prihvatila riječko povlačenje u drugom poluvremenu uzvrata i stigla blizu izjednačenja i produžetaka.
Prva je utakmica bila festival antinogometa u kojem Rijeka nije htjela riskirati, dok kroz posjed i organiziranu igru nije znala probiti rumunjski bunker. Imala je tek jednu priliku koja je bila poklon domaće obrane, a koju na koncu nije realizirao Ivanović. U uzvratu je pak Rijeka preuzela nešto više rizika i sjajnim prvim poluvremenom došla u vodstvo te propustila zabiti iz još nekoliko prilika.
U drugom je poluvremenu te utakmice pak uslijedilo povlačenje i čuvanje rezultata koje su Rumunji objeručke prihvatili i krenuli opasno prijetiti prvo Martinu Zlomisliću, a potom i Posavcu nakon ozljede prvonavedenog. Kazneni udarac bio je očekivani slijed događaja u toj utakmici, a Rijeku je u toj situaciji ipak pomazila sreća kada je Sergiu Buș poslao loptu nebu pod oblake.
Slavlje nad Lokomotivom za samopouzdanje
Jučerašnjom uvjerljivom pobjedom nad Lokomotivom Rijeka se napunila samopouzdanjem koje je igračima prijeko potrebno pred uvijek zahtjevni početak sezone i gusti raspored koji sa sobom donosi. Ipak, i ta uvjerljiva pobjeda nad momčadi koja može zapapriti svakom protivniku u HNL-u ima svoje olakotne okolnosti. Kako to nerijetko biva, a to smo mogli vidjeti i prošlog proljeća na Rujevici kada su Lokosi izgubili istim rezultatom, Silvijo Čabraja svoju je momčad (pre)hrabro postavio na terenu.
Lokomotiva je visokim presingom pokušavala zaustaviti riječke napade u njihovim začecima, a u tome je na početku utakmice bila i relativno uspješna. No svaki put kad bi igrači u bijelim dresovima zaobišli taj presing, gostujuća obrana stajala je na vjetrometini i branila ogromni prostor igračima koji su u takvim situacijama najopasniji (Ivanović, Janković, Fruk, Pašalić...).
Kroz takve je situacije Rijeka stigla do prva dva pogotka, da bi se Lokosi tada ipak povukli – u situaciji kada je utakmica već bila riješena u korist domaćina. Ovakva je ideja Lokomotive bila u startu predodređena za poraz, neovisno o sivim izdanjima Rijeke na početku sezone. Otegotna im je okolnost bila i činjenica da su u svom sastavu ponovno imali nekoliko igrača kojima su ovo bile prve utakmice na ovakvoj razini (Sušak, Baždarić, Tošković), pa je od tako sastavljene momčadi i teško bilo očekivati da će Rijeku na vlastitom terenu stisnuti "uza zid".
Rijeci i dalje trebaju pojačanja za boj na tri fronta
Sve navedeno i dalje ne ulijeva preveliko povjerenje da Rijeka može ponoviti prošlu sezonu. Tzv. velika četvorka vrlo će vjerojatno opet biti neprikosnovena na prva četiri ligaška mjesta i na kraju sezone, stoga novi europski plasman ne bi trebao biti upitan, no Rijeka manjkom ambicija ovog ljeta propušta sjajnu priliku u koju se dovela u proteklih godinu dana.
Nakon što je prošle sezone preuzela poziciju broj dva u hrvatskom klupskom nogometu, manjkom hrabrosti u dovođenju igrača ovog ljeta Rijeka bi ju vrlo brzo mogla ispustiti. Rijeku sada čeka velik broj utakmica u kratkom vremenskom periodu gdje će zasigurno do izražaja dođi tanka klupa kvarnerskog prvoligaša. Ako se iz kluba čeka hoće li Rijeka izboriti europsku jesen za dovođenje igrača, tada bi već moglo biti prekasno za reakciju. Želi li se efektno boriti i ne samo statirati na sva tri fronta klupskog nogometa, Rijeci pod hitno trebaju pojačanja na više pozicija u ekipi, a ponajviše se ističu vrh napada, lijevo krilo i bekovske pozicije.
Rijeci u korist ide to što početak sezone zaista ne mora biti indikativan za njen nastavak. Svaki trener, koji će formu svoje momčadi tempirati za njen sam početak, dovest će se u velike probleme već mjesec dana kasnije. Bijelim igračima tek predstoji hvatanje prave, igračke forme, a neovisno o neaktivnosti na igračkom tržištu u Rijeku će pred kraj prijelaznog roka, kako je to uvijek bio slučaj, sigurno sletjeti neko novo ime. Rijeci se pruža i sjajna prilika u Europi gdje je Elfsborg al pari takmac koji bi po stilu igre trebao biti sličniji Lokomotivi nego Corvinulu – samim time će i bolje ležati riječkoj momčadi u direktnom sučeljavanju.
Ako se na Rujevici i nastavi ovaj štedni režim, bijele pristalice se barem mogu nadati onome što su u posljednjih desetak godina rijetko vidjeli, a to je promoviranje mladih igrača iz klupske akademije. Prvi na toj listi je desno krilo Šimun Butić koji je na pripremama, ali i u svom jučerašnjem nastupu koji je oplemenio debitantskim pogotkom pokazao da, možda ne danas ili sutra, ali uskoro može uskočiti u kopačke Marca Pašalića.