"NEDOSTAJE mu hrabrosti", "fali mu samo sportske drskosti", "zašto Kovačić konačno ne pukne po golu", samo su neki od komentara koji se redovito mogu čuti tijekom prijenosa utakmica hrvatske reprezentacije, bilo u interpretaciji komentatora, nogometnih djelatnika ili naprosto hrabrih laika.
Mateo Kovačić, činjenica je to, već tri sezone bilo za Chelsea, Real Madrid ili Hrvatsku nije postigao nijedan pogodak. Ako ga zamišljamo kao ofenzivnog veznog iz Dinama ili Intera, onda je to doista poražavajuć podatak, koji govori o kroničnom nedostatku bilo hrabrosti bilo kvalitete. O igraču koji nastavlja silaznom putanjom i koji nikada neće ostvariti ono što se od njega očekivalo. Kovačić u očima mnogih i dalje ostaje tek najava samog sebe, svojevrsni “princ koji je obećan” iz antologijske serije Igre prijestolja.
Srećom po Matea Kovačića, Franka Lamparda i Zlatka Dalića, broj njegovih postignutih golova je skoro pa nebitan podatak. Jer Mateo Kovačić nije taj koji treba postizati golove kako bi bio iznimno koristan za momčad. Ove sezone, igrajući za Chelsea pod Frankom Lampardom, svakom utakmicom potvrđuje zašto je tome tako.
Princ koji je obećan i lutanje trenera
Kovačić je otišao iz Dinama još kao tinejdžer i najveća nada hrvatskog nogometa, doista generacijski talent i obećana svjetska klasa za hrvatsku reprezentaciju. Njegov sljedeći klub bio je Inter iz Milana, koji je u to doba jako lutao na svim poljima. Čak tri trenera - Stramaccioni, Mazzari i Mancini - vodila su Matea, svaki sa svojom idejom gdje i kako treba igrati. Malo je igrao na mjestu osmice, desetke, šestice pa čak i četvorke. Lutao je duž veznog reda, a za reprezentaciju je na račun svoje obećane prodornosti čak znao igrati i na krilu.
Najbolje je igrao tijekom svoje posljednje sezone u Interu, kada je trener bio Roberto Mancini, a Kova bio postavljen na mjesto centralnog veznog. Kratko vrijeme bio je dovoljno impresivan kako bi njegov sljedeći klub postao Real Madrid, koji je u njemu vidio slične kvalitete kakve ima Luka Modrić.
Iako je imao dobrih dionica u Madridu, opet je ostao nedorečen, samo obećanje samoga sebe. Povremena dobra utakmica protiv ligaških fenjeraša, kada bi Zidane prvotimce odmarao za Ligu prvaka, jednostavno nije bila dovoljna. Ponovo je dominirao dojam kako su oscilacije prevelike i da Kovačić jednostavno nije dovoljno nogometno odrastao da bi mu se povjerilo upravljanje veznim redom Real Marida. U nekom trenutku ljudi iz Kraljevskog kluba jednostavno su odlučili kako on nije taj koji treba biti Modrićev nasljednik. Njegova sljedeća destinacija postao je Chelsea.
Muke pod Sarrijem, renesansa pod Lampardom
Kada bi trebalo birati jednog trenera u čiji bi se sustav Mateo Kovačić najteže uklopio, onda bi svakako u top 3 bio Maurizio Sarri. Kovačić nije igrač brzih dodira, otvaranja prostora u igri bez lopte i kontrole terena postepenom progresijom kroz igru dodavanja. U igri bez okomitosti i uglavnom bez tranzicije njegove kvalitete se potiskuju, a mane dolaze do izražaja. Tako je uglavnom i bilo duž cijele prve sezone, uz tek povremene bljeskove.
Iako se činilo kako njegov ostanak u Chelseaju ni za koga nema smisla, Mateu se malo i osmiješila sreća. Kako je već bio prijavljen za klub, postao je jedini igrač kojeg je Chelsea doista i mogao kupiti. Ponovo je plaćena visoka cifra od 45 milijuna eura, zapravo za igrača koji je i dalje tek obećan. Za nekoga tko ima visok plafon, ali nikakav kontinuitet.
Pod Lampardom, sve se promijenilo. Legendarni igrač, a danas trener Chelseaja, u Mateu je pronašao savršenu sponu vezne linije te igrača koji se idealno uklapa u njegove ideje na terenu. Lampard preferira nogomet nastrojen fizikalijama i duelu, jak visoki pritisak i tranziciju. Točno stvari u kojima je Kovačić najjači. Nimalo slučajno, u posljednjih je nekoliko utakmica upravo hrvatski reprezentativac jedan od najboljih igrača te momčadi.
U dva je ključna elementa duel-igre za veznog igrača Kovačić među top 3 vezna igrača. Nitko drugi ne spaja do te mjere ukupne brojke kao i efikasnost kako to čini Mateo Kovačić. Najbolje je to, nakon posljednje uvjerljive pobjede protiv Burnleyja, prepoznao sam Lampard: "Apsolutno sam oduševljen igrom koju smo prikazali, bilo je fantastično. Ovo je jako teško gostovanje. Pulišić je iskočio u prvi plan zbog hat-tricka, ali Kovačić i Jorginho u sredini su odigrali vrlo sigurno, primali su lopte pod pritiskom. Jako sam zadovoljan njihovom igrom", rekao je Englez.
Mateo Kovačić igra kao nabrijani bik. Točno kako treba
Sve počiva na Lampardovom inzistiranju na igri jedan na jedan, što je oduvijek bila Kovačićeva najjača strana. Neovisno o tome radi li se o pritisku na igrača s loptom na protivničkoj polovici ili o iznošenju lopte kroz dribling na vlastitoj, Kovačić sve odrađuje gotovo bez pogreške. Taj je stil igre nevjerojatno riskantan i ima svoju cijenu. Nije slučajno Chelsea dosad primio 16 golova, najviše od svih iz gornjeg dijela ljestvice. Jednako tako, nisu slučajno ponovo u top 4 na prvenstvenoj ljestvici s nizom od šest pobjeda.
Sustav, naime, sve bolje funkcionira. Igrači Bluesa ne samo da su pobijedili u posljednjih šest utakmica, nego su i protiv Ajaxa pokazali da znaju igrati i strpljivije, iako plan ostaje isti; sve kreće od dominacije u igri jedan na jedan, oduzetih lopti i tranzicije.
Baš zato, bilo s loptom ili bez nje, Mateo ima dopuštenje ponašati se kao nabrijani bik. Ići pravocrtno i probijati prepreke neovisno o tome koliko ih ima. Kovačić možda nema rogove kojima bi zgrtao i čistio prostor, ali zato redovito pokazuje one elemente igre koje su godinama svi hvalili: nevjerojatno ubrzanje, čvrstoću i prodornost, pogotovo kroz sredinu terena. U tim elementima najbolji je veznjak Premier lige, a njegove brojke to jasno pokazuju.
I dalje ne zabija, ali to je nebitno
Mateo Kovačić i dalje ne zabija golove, ali Frank Lampard to od njega ni ne traži. Uostalom, Chelsea ih je dosad u prvenstvu postigao 23, što je sasvim dovoljno. On zna da Kovačić nije taj koji treba puno pucati po golu, niti biti onaj od kojeg se očekuje da podvali loptu napadaču te ga gurne u izglednu poziciju. S vremena na vrijeme, dakako da će to napraviti. U nekom trenutku zabit će i pokoji gol, ali to nikad neće postati njegova uloga. Razlog je jasan; to nije njegov posao na terenu, niti je ono u čemu je on najbolji.
Od njega se očekuje da bude onaj igrač koji će ofenzivnim suigračima stvoriti što je više moguće povoljnih situacija za kreaciju u zadnjoj trećini. Zbog Lampardovog sustava, nije pretjerano reći da je u tome najbolji u poslu.
Uostalom, Kovačiću je tek 25 godina. Ako se prisjetimo karijere Luke Modrića, upravo je negdje u to vrijeme postao važan vezni igrač Tottenhama i netko koga se počelo primjećivati u Premier ligi. Kovačiću sada predstoji isti put, iako je dosad imao puno amplituda u karijeri, za razliku od Modrića čija je putanja bila uvijek postepeno uzlazna. Neovisno od toga, Mateo konačno igra u sustavu koji izvlači njegove najbolje kvalitete, kod trenera koji to prepoznaje, sa zadacima na terenu koje lakoćom obavlja.
Sada konačno igra kao nabrijani bik, što je oduvijek i trebao.