NA DANAŠNJI dan 1995. u 47. godini preminuo je Krešimir Ćosić, jedan od najvećih hrvatskih i europskih košarkaša svih vremena, prvi Europljanin koji je oduševio Ameriku i imao ponude NBA klubova, čovjek koji je stilom igre i košarkaškim razmišljanjem bio daleko ispred svog vremena. Tim povodom, u suradnji s Yugo Papirom, prenosimo intervju Predraga Miljuša za časopis Tempo iz 1990. godine, kad se kao direktor vratio u svoj Zadar.
KREŠIMIR ĆOSIĆ je po mnogima prvi čovjek jugoslavenske košarke ako se u obzir uzmu svi aspekti njegovog angažmana u ovom sportu. Najmeritorniji sud igrača s kojima je nastupao, prije svega "zlatnih dječaka" (i njihovih prethodnika i nasljednika) je jednoglasan: Ćosić je na prvom mjestu ljestvice vječnih, "igrač za sva vremena".
Prvi je otišao i u postojbinu košarke SAD, postao autentična zvijezda tamošnje studentske košarke i zainteresirao i ugledne NBA ligaše. Red Auerbach, najuspješniji košarkaški trener svih vremena, legendarni coach Boston Celticsa sipao je komplimente Ćosiću i beznadežno mu nudio majicu Kelta.
Kao izbornik u reprezentaciji nije dosegnuo igračke domete, ali je Plave vodio u prijelaznom periodu (koji se smatra kriznim intervalom jugoslavenske reprezentativne košarke, razdoblje 1982. - 1987.) na tri od šest velikih natjecanja u kojima nismo stizali do finala.
Ako se vrednuje i to što je u državni tim uveo Vrankovića, Divca, Kukoča, Paspalja, Rađu, Đorđevića, sadašnje i buduće NBA igrače, i pored tvrdoglavog protivljenja svojevrsnog košarkaškog lobija na čijem je čelu bio uvaženi Novosel, onda je sasvim razumljivo zašto je Ćosić persona s najvećom težinom u jugoslavenskoj košarci.
Uz košarkaške, Ćosić odskače i ljudskim kvalitetama. Altruist je, omiljen u svim sredinama, kao igrač, a kasnije kao izbornik svuda je dočekivan salvama aplauza. Općenarodni miljenik, izuzetno medijski obljubljen. I kad je za vrijeme selektiranja, po mišljenju svojih cehovskih kolega, pravio očite pogreške, narod i njegovi glasnogovornici novinari bili su čvrsto uz njega!
Zimsko predvečerje, bura u Zadru, Ćosić je od ljetos direktor košarkaškog kluba. Sjedimo u novim klupskim prostorijama nedavno useljenim. Ćosićev širok osmijeh, dobra poznata gesta. Glava malo isturena naprijed, a nabrane obrve svjedoče o čovjeku koji s pažnjom sluša sugovornika.
Nisam se imao namjeru vraćati, "prijašnja" uprava koja je "vladala" Zadrom imala je prema meni prljav, nepošten i lažljiv odnos, zbog čega sam i napustio Zadar da se u njega nikad ne vratim, međutim, kad sam vidio da je Zadar na korak, odnosno na pola koraka od Šibenke - nisam izdržao.
Glavni igrači nemaju ugovore, zatim Zadar je šest puta bio prvak Jugoslavije, a klupskom organizacijom nismo mogli stići ni do Trsta, a kamoli ući u Europu. Financijska situacija je također bila katastrofalna... Dugo Zadar nema autentičnog asa, istaknutog reprezentativca...
Stojko je otišao, i inače u reprezentaciji nije imao igrački autoritet, na Europskom prvenstvu u Zagrebu je bio u epizodnoj ulozi, a Arijan još nije zvijezda. Da jesu veličine, Zadar bi imao zapaženiji rezultat, a njih dvojica bili bi u anketama najboljih visoko kotirani - ovako, nigdje ih nema!
Zadar je grad koji je popljuvao sve najbolje što je imao! Nekad Enza Sovittija, kasnije Giergiu i mene.
Nisu Zadrani! Izbjegavaju se uhvatiti u koštac s problemima, već rješavaju sekundarne stvari. U Zadru sam u dvije sezone po povratku iz Amerike (73./74. i 74./75.) bio tehnički direktor i trener i nitko mi se nije smio miješati u rad. Kad smo kiksali, to je bilo zbog petljanja nenadležnih! Čim sam došao, rekao sam: "Tko mi ne vjeruje, neka se sam makne!"
Meni je savjest čista, od Zadra nemam nikakvu osobnu korist, pa ćemo svakoga tko ometa rad izbaciti iz kluba, kao što to činimo s navijačima koji vrijeđaju naše protivnike! Od sada ćemo udaljavati i one s besplatnim ulaznicama koji rovare. Moj problem je kako se naviknuti na amorfne strukture koje nemaju odgovornost, trate vrijeme i nikome ne koriste.
Zadarski privrednici, pošteni i kvalitetni ljudi, koji zamjenjuju teze.
Daleko - puno smo napravili! Trninić na terenu u kvaliteti i kvantiteti rada, a ja u klupskoj organizaciji. Po čitav dan radimo. Još stanujem u hotelu, odnosno samo prespavam, jer od posla nemam vremena riješiti svoj stambeni problem.
Primopredaja od bivšeg generalnog tajnika i predsjednika kluba još nije završena, ostavljen nam je dug od 300 milijardi koji smo već sanirali, ali o tome ćemo još raspravljati. Ugovori istječu Komazecu, Popoviću, Trifunoviću i Šariću, a i Vranković je imao ugovor na samo dvije godine. Ljudi koji su sklopili po klub te izuzetno nepovoljne ugovore i dalje ne crveneći se sjede u klubu.
Ako zaključim da sam u pravu, sklonit ću s puta sve koji se bave filozofskim raspravama, a klub od njih nema praktične koristi.
Prepoznat će se!
Hoću navijače naučiti da pomažu Zadru, a ne da vrijeđaju protivnika, što može svaka budala.
Nikad igrača neću ucjenjivati, vjerojatno su mi igrači zato i privrženi. Svatko ima glavu za razmišljanje pa neka sam procijeni koje je idealno mjesto za njegov razvoj.
Nitko mu više nije pomogao i nitko mu više neće pomoći od Trninića. Ako ostane u Zadru, ima sve uvjete da direktno odavde ode u NBA ligu, zaradi više nego itko prije njega i postane jedan od najboljih profesionalnih košarkaša. Valjda mali zna gdje mu je najbolje!
Učinit ćemo sve da ga zadržimo u Zadru!
Ja uvijek imam problema zato što posao odvajam od košarkaške politike, no savjest mi je mirna i čista!
Zato što sam potrebniji u organizacijskom dijelu posla, a Trninić je izuzetan trener i moja pomoć u vođenju mu uopće nije potrebna.
U Bologni se nisam mogao dogovoriti s predsjednikom tko pravi ekipu: ja ili on? A u Ateni Amerikanac Vraneš je napustio ekipu usred lige jer nije bio isplaćen, dok je predsjednik kluba završio u zatvoru!
Poslije mene u Knorr su došli Bob Hill, bivši trener NBA ligaša New Jersey Netsa, i kao tehniko Dan Peterson. Postigli su malo bolji rezultat od mene iako su imali najskuplje plaćene Amerikance, koji su kotirali i kao najbolji stranci u Italiji, dok sam ja imao dvojicu najslabijih. Da sam ušao na bilo koju američku krstaricu, pronašao bih dva bolja! U Bologni su otkaz dobili i Aca Nikolić i Gamba...
Od mene se kao trenera uvijek očekuje da osvojim prvenstvo i kad to ne uspijem, zaključak je da nisam dobro radio?! A uvijek je ekipa koju sam vodio postizala rezultat sukladan svojim kvalitetama, ako ne i više! Ponekad sam i 200 posto izvlačio od kluba koji sam vodio, na primjer od Jugoplastike!
Nisam primijetio da se taktika igre reprezentacije nešto promijenila od mog odlaska.
Bio sam napadan zašto sam Dražena Petrovića izostavio iz startne petorke na Europskom prvenstvu u prvoj utakmici sa Sovjetima, pa je kasnije tim mojim potezom kritizirano treće mjesto koje smo osvojili. A u Seulu Duda je također protiv SSSR-a počeo bez Dražena i dobio ih jer je on jedini igrač koji može preokrenuti rezultat, ubaciti šest puta uzastopno, izmijeniti ritam. Znači, ja sam pokazao kako se Sovjeti mogu dobiti! Da smo u finalu Olimpijskih igara primijenili istu taktiku, možda bismo se i okitili zlatom. Također sam pokazao i kako se drži Galis!
Rekao sam i stojim iza toga da je tragično za našu košarku što u reprezentaciji nije bilo mjesta za Đorđevića i Komazeca. Mora se misliti tri godine unaprijed, a inače je i osam igrača bilo dovoljno za slavlje u Zagrebu! Sjetite se samo kakvih je otpora bilo kad sam uvrstio Rađu, Kukoča i Đorđevića u sastav za EP u Ateni, danas se vidi kakvi su oni igrači. Već mogu nastupati u NBA ligi.
Zatekao sam reprezentaciju s jednim igračem: Draženom Petrovićem. Uveo sam u "plavu" vrstu Cvjetičanina, Čuturu, Vrankovića, kasnije Divca, Paspalja i navedenu trojicu.
Sve je dobio, rezultatima se već i potvrdio, ali taj visok nivo se mora zadržati!
Što se tiče selekcije i rada, smatram da sam u reprezentaciji radio savršeno, dok se o rezultatima može diskutirati.
Normalno je da me ne mogu pratiti kad ja razmišljam unaprijed, bar za tri godine. Još prije tri godine tvrdio sam da će naši košarkaši izazvati šok u Americi kad odu u NBA ligu! I nikad se nisam bavio gotovim, već otvorenim igračima, koji su samo talenti!
Kao što lopov namiriše lopova, tako i bivši veliki košarkaš namiriše novog velikog igrača! Za Rađu su neki naši eminentni treneri tvrdili da može biti samo dobar klupski igrač!
Nije bio jedini. Recimo, Kićanović, da hoće, može biti ekstra trener! Od stručnjaka koji nisu bili košarkaši jedino je vrhunski Ranko Žeravica! U smislu temelja je nenadmašan.
Nadam se da se više nikad neće ponoviti 1984. kad su Novosel i Stručni savjet tvrdili da je Zorkić veći talent od Kićanovića!