DINAMO je svladao Genk u gostima s 3:0 i uzeo prve bodove u ovosezonskoj grupnoj fazi Europa lige.
Kao što je i trener Damir Krznar nakon utakmice sam primijetio, rezultat je donekle varljiv jer je Dinamo "visio" u prvom poluvremenu. Ipak, na kraju je još jednom pokazao Europi koliko je ozbiljna ekipa postao u posljednjih nekoliko godina.
Još bitnija od toga je činjenica da je na to podsjetio i sam sebe.
Dinamo je stilski podsjećao na Bjeličin period, ali nije igrao dobro
Dinamo se odlučio vratiti u 4-2-3-1 formaciju, a stilski je jako podsjećao na period pod Bjelicom. Tada je, kao i protiv Genka, naglasak bio na obrani i brzim kontrama. Da je Dinamo prepustio Belgijcima loptu dovoljno svjedoči podatak da je Josip Mišić imao najviše dodavanja u momčadi, njih 42, a čak je šest igrača domaće ekipe imalo više.
Prvak Hrvatske je sve gradio na tranziciji i zabio je iz prve prave šanse. Prvi pogodak bio je plod odlične akcije u kojoj se vidjelo da Plavi ciljaju ogroman prostor koji ostaje između Genkovih stopera i bekova. Tu su se stvarali ogromni koridori koje su Oršić, Čop i Ivanušec napadali. Isto tako, treba reći i kako je Dinamo imao dosta sreće u prvom dijelu jer je u obrani izgledao jako loše, a to je priznao i trener.
''Ovaj rezultat ne smije nas zavarati. Genk je odlična ekipa, posebice u fazi napada kad do izražaja dolazi njihova kombinatorika. Treba priznati da smo bili spretniji i sretniji. Iz prve prave kontre smo poveli, a onda je sve bilo daleko lakše'', odmjereno i iskreno rekao je Krznar.
Pasivna obrana s dva igrača manje mogla je završiti jako loše
Dinamo je u fazi obrane imao ogromnih problema. To je možda donekle i očekivano s obzirom na to da se vratio na formaciju s četvoricom u liniji, ali Genk je u prvom poluvremenu imao stativu, jedan promašeni zicer, par vrlo dobrih šansi i bez većih problema je unosio loptu u zadnju Dinamovu trećinu.
Glavni problem je bio nedostatak kompaktnosti. Čop i Petković su imali nedefinirane uloge u prednjoj liniji. Često su izlazili visoko, ali bez podrške ekipe iza sebe pa bi između njih i veznjaka nastajala velika rupa. Ivanušec i Oršić su na krilima morali pomagati bekovima tako da su Ademi i Mišić morali pokrivati ogroman prostor u sredini terena. Snažni Onuachu je uz sebe vezao i Lauritsena i Theophile-Catherinea pa su Dinamovi veznjaci često morali igrati jako duboko i falio je još jedan vezni igrač ispred njih koji bi im pomogao u kontroli najopasnije zone.
Genk je čitavo vrijeme stvarao višak na isti način. Pričekao bi da se Čop i Petković odvoje od ostatka momčadi, a onda bi loptama u desni međuprostor pronalazili Japanca Ita. Franić ga je pratio s lijevog boka što je otvaralo ogroman prostor uz liniju desnom beku Belgijaca Munozu. Dojam je da je Dinamo u tim situacijama trebao više igrati obranu na preuzimanje, posebno jer je to standardan stil obrane za ekipu koja čeka protivnika u niskom bloku. Umjesto toga, svaki igrač je direktno čuvao jednog suparnika pa bi Genk s nekoliko rotacija raširio čitavu obrambenu liniju i napravio kaos u formaciji. Posebno su opasni bili ulasci Thorstvedta koji je u nekoliko navrata dobio sam loptu na 25-30 metara od Livakovićevog gola.
Pasivna Dinamova obrana bez jasno definiranih obveza i s prevelikim rupama unutar i između linija donijela je utakmicu u kojoj hrvatski prvak nije mogao kontrolirati zbivanja. Krznar je ispravno detektirao što se događa na terenu i u drugom dijelu napravio je vrlo bitan potez kojim je uvelike pomogao ekipi.
Krznar je s dvije jednostavne odluke poveo ekipu u ispravnom smjeru
U nastavku se Ivanušec vratio u sredinu terena da malo više pomogne Ademiju i Mišiću i Dinamo je u puno većoj mjeri stabilizirao utakmicu. Na krilo je gurnut Čop koji svojom energijom i prodornošću može biti vrlo koristan u kontranapadu, a momčad je konačno stajala u više ili manje kompaktnih 4-2-3-1, a ne razvučenih 4-4-2 i varijacije na temu, kao u prvom poluvremenu.
Drugi bitan Krznarov potez možda se čini banalan, ali je svakako učinio Dinamo puno opasnijim u napadu. Dosad je Oršić uglavnom žrtvovan kao lijevi bek u 3-5-2 formaciji, a susret protiv West Hama je pokazao koliko je teško igrati s najopasnijim napadačem koji mora pretrčati 70 metara da bi došao u šansu.
Povratkom na formaciju s krilima Oršić je dobio puno više slobode i najbolji Dinamov europski strijelac u povijesti konačno je gurnut bliže zoni iz koje udarcem i prodorom može donijeti konkretan učinak u završnici. Pogodio je prečku, asistirao i iznudio penal te pokazao koliko je opasan kada ga se stavi u ispravnu ulogu. "Taktički smo vratili igru na 4-2-3-1 kako bi naša potentna krila došla do izražaja", potvrdio je Krznar.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Ova pobjeda je izborena puno teže nego što rezultat sugerira, ali upravo je to ono što je ovoj momčadi trebalo.
Dinamo je djelovao kao da počinje sumnjati u sebe. Podsjetili su i sebe i druge kakva su momčad
Plavi su prije ove utakmice bile u nizu od tri loše europske utakmice. Blamaža u Tiraspolu, mlitav remi u maksimirskom uzvratu pa kukavički pad protiv jakog West Hama. Ostavilo je to traga na ekipu koja je navikla u prošle tri sezone oduševljavati navijače i igrati iznad svih očekivanja. Vidjelo se to i po medijskim istupima igrača u kojima je nedostajalo samopouzdanja i samouvjerenosti koja ih je krasila zadnje tri europske sezone. Tako je Bruno Petković nakon susreta poručio: "Drago mi je da smo odigrali ovakvu utakmicu nakon tog pritiska koji je bio na nama. Možda je bio nepotreban, a možda i ne. Ipak, najvažnije je da smo pokazali da smo najbolji kad je najpotrebnije".
Naravno, činjenica da u HNL-u nakon četvrtine prvenstva postoje čak tri kluba koja su pokazala da bi mogli do samog kraja biti dobar takmac Dinamu pridonosi osjećaju manje dominacije nego prethodnih godina. I mediji su, pa i potpisnik ovih redova, pisali o "dobrom starom Dinamu" u Europi koji prosipa teško stečen i krvavi ugled prethodnih godina.
Pobjeda u Belgiji s tog aspekta može biti prekretnica sezone. Dinamo je podsjetio i druge i sebe kakva je ekipa. U gostujućoj utakmici protiv ozbiljnog belgijskog kluba odigrao je, prema riječima svog trenera, tešku utakmicu u kojoj nije ništa naročito pokazao, a slavio je s 3:0. U Belgiji je Dinamo ponovno djelovao i zabijao kao velika europska momčad koja iskorištava sve protivničke kikseve, koja zna igrati i čitati tijek ovakvih susreta te koja u dva kontranapada može riješiti utakmicu. Sada slijede dvije utakmice s Rapidom. Četiri boda u tom dvogledu bila bi dovoljna za novo europsko proljeće. Proljeće velikog Dinama iz Genka koji će gurnuti onaj mlitavi i preplašeni iz Tiraspola i Zagreba u zaborav.