DOKUMENTARAC o Michaelu Jordanu i Chicago Bullsima je završio, a Toni Kukoč opet nije došao na svoje. Svi koji su se ljutili zbog toga što je hrvatski as slabo zastupljen u Posljednjem plesu mogu biti potpuno bijesni jer je u posljednje dvije epizode potpuno ignoriran, iako su prikazivale razdoblje u kojem je odigrao neke od svojih najboljih utakmica u šampionskoj eri Bullsa.
Deveta epizoda započela je finalom Istoka 1998. protiv Indiana Pacersa, što je naposljetku postala jedna od samo dvije serije u kojoj su Bullsi morali igrati majstoricu na putu do svih šest naslova prvaka.
Pacersi su se junački borili i vodili u posljednjoj četvrtini, a Bullse je u igri održavao baš Kukoč, koji je te večeri igrao najbolju partiju doigravanja te godine i završio s 21 košem, no u dokumentarcu ga se uopće ne spominje u kontekstu te utakmice. Slava je u Posljednjem plesu pripala Steveu Kerru, koji je šest minuta prije kraja, nakon podbacivanja zbog "mrtve" lopte, pogodio tricu kojom su Bullsi izjednačili, dvorana je eksplodirala i dala im novu energiju za konačnu pobjedu 88:83 i ulazak u šesto finale u osam godina.
"Da smo dobili to podbacivanje i zabili za plus pet, to bi bilo to", rekao je Reggie Miller, prva zvijezda Indiane. "Kerr je zabio najveći šut serije i tu se sve okrenulo, mi smo počeli padati."
No o Kukočevoj velikoj predstavi - ni slova. Iako su mu svi mediji pridavali ogromnu važnost u pobjedi u psihološki najtežoj utakmici koje je šampionska generacija Bullsa ikad igrala.
Točno 12 dana kasnije Kukoč je nadmašio tu izvedbu i odigrao svoju najbolju utakmicu NBA doigravanja ikad. U petoj utakmici finala protiv Utah Jazza zabio je okruglih 30 koševa, dva više i od samog Jordana, uz nevjerojatnu efikasnost. Iz igre je gađao nestvarnih 11/13, za dva poena bio je nepogrešiv, a promašio je tek dvije od šest ispucanih trica.
Bullsi su vodili 3:1 u seriji i u toj utakmici kod kuće trebali su potvrditi šesti naslov prvaka u osam godina. No žilava Utah nije se dala slomiti i u posljednju minutu ušla je s prednošću. Kukoč je zabio tricu kojom je Chicago smanjio na 82:81, a nakon što je Jeff Hornacek pogodio samo jedno slobodno bacanje za plus dva, Bullsima je ostala 1,1 sekunda za posljednji šut, za produžetak ili pobjedu.
Na time-outu trener Phil Jackson nacrtao je akciju baš za Kukoča, koji je u karijeri pogodio mnoštvo sličnih šuteva, a imao je i vrlo vruću ruku te večeri. No lopta nije došla do njega, nego do Jordana, koji iz teške pozicije nije pogodio ni obruč.
Spomen velike Kukočeve predstave, kao ni bilo čiju izjavu o tome da je njemu trebao pripasti posljednji šut, u dokumentarcu također nismo dočekali.
Sve u svemu, da se povjesničari vode isključivo Posljednjim plesom, činilo bi se da je Kukoč u cijeloj svojoj karijeri u Bullsima imao mizernu ulogu, a ne da je bio treća napadačka opcija iza dvojice neospornih velikana Jordana i Pippena i četvrti najvažniji igrač jedne od najvećih momčadi svih vremena, ako ispred njega uvrstimo i Dennisa Rodmana.
Osim dijelova u kojima su se Jordan i Pippen iživljavali na njemu na Olimpijskim igrama u Barceloni kako bi poslali poruku omraženom generalnom menadžeru Jerryju Krauseu, Kukoča u skoro deset sati Posljednjeg plesa skoro pa uopće nismo vidjeli. O njegovoj košarkaškoj pozadini kratko se govorilo u petoj epizodi, u kojoj su prikazane i neke snimke iz doba Jugoplastike, ali izvan toga Kukoč je u dokumentarcu bio manje od epizodista.
Mogli smo takav rasplet pretpostaviti odmah na početku, kad je na promotivnom plakatu za film Kukoč izbrisan sa slavne fotografije Bullsa i umjesto njega namontiran mlađoj populaciji poznatiji Steve Kerr, današnji trener Golden State Warriorsa, ali ipak smo se nadali da će mu kroz deset epizoda biti posvećeno barem onoliko pažnje koliko je zaslužio.