BORNA RENDULIĆ (32) bio je nevjerojatno iskren u velikom intervjuu za Index, koji je dao početkom 2023. godine. Najbolji hrvatski hokejaš priznao je da je uvijek bio otvoren tip koji želi ispričati svoju priču. Govorio je o odrastanju na Vukomercu, teškom odlasku u Finsku kada je imao svega 15 godina, gubitku pamćenja nakon snažnog udarca u Americi ili životu u Podolsku, gradu u blizini Moskve, koji po njegovu mišljenju izgleda kao da je iz doba Jugoslavije.
Pričljiv i raspoložen bio je i dvije godine kasnije. Napustio je njemački Mannheim i u međuvremenu nastupao za tri kluba iz KHL-a, po mnogima druge najbolje hokejaške lige na svijetu. U Sočiju je odradio 16 utakmica s devet golova i šest asistencija, potom je senzacionalno razmijenjen u SKA iz St. Peterburga, jednu od najboljih ekipa lige, gdje je proveo 62 utakmice u kojima je zabio 12 i asistirao za 19 golova.
A onda je doživio šok. Novom razmjenom, u kojoj nije imao pravo glasa, već su klubovi odlučili za njega, morao je napustiti ogromni St. Peterburg i njegovih pet milijuna stanovnika. Karijeru nastavlja u Magnitogorsku, industrijskom središtu u blizini Kazahstana, gdje stanuje njegov novi klub Metallurg.
Kada smo početkom 2023. radili veliki intervju o Vašoj karijeri, bili ste igrač njemačkog Mannheima. Što se dogodilo u Vašoj karijeri tijekom protekle dvije godine?
Mannheim me nije htio zadržati i otvorila se velika prilika zbog agenta Aljoše Pilka. Pitao me želim li ići u KHL, gdje je on jedan od većih agenata. Odgovorio sam: "Zašto ne?" Priča je krenula i završio sam u Sočiju. Želio sam igrati u KHL-u, znao sam da se u Rusiji može zaraditi puno više novca nego bilo gdje u Europi.
Sve je bilo super, od igrača do trenera. Krenulo me, bio sam u formi i znao sam da mogu igrati u KHL-u. A onda sam trejdom završio u SKA, jednoj od najboljih organizacija u ligi. U njemu sam završio sezonu, bili su zadovoljni i potpisali smo ugovor. Ove godine se sve okrenulo naopako, valjda je moralo tako biti, to je Rusija, sve se može promijeniti u dva sata.
Zašto Vas Mannheim nije htio zadržati?
Trener i generalni menadžer su se promijenili, rekli su da jednostavno idu u drugom smjeru i traže nove igrače. U tom sam trenutku bio razočaran. U Mannheimu je bilo super, vjerojatno bih potpisao ugovor da su mi ga ponudili i onda ne bih završio u Rusiji. Drago mi je da nisu, haha. Drago mi je što sam sada u Rusiji, gdje su financijski uvjeti puno bolji.
S obzirom na to da je trajao rat Ukrajine i Rusije kada ste potpisali za Soči, jeste li se bojali?
Ne. Znao sam da je to politička priča i da nema rata u Rusiji. Ne možeš utjecati na to. Pričao sam s puno igrača i rekli su da je život normalan, nije bilo panike. A i da nastane panika, bio sam u Sočiju, koji je sat vremena udaljen od Istanbula, lako sam mogao izaći iz države, pogotovo kao stranac.
Jeste li se bojali reakcije javnosti s obzirom na to da su brojni sportaši napuštali Rusiju, a Vi ste odlazili u nju?
Ti sportaši su bili nogometaši, kojima su pravila drugačija. Njima su savezi branili igranje u Rusiji, ne bi im dopustili nastupanje za reprezentacije da su ostali. A igranje za reprezentaciju nogometašima podiže cijenu. Hokejaška reprezentacija nije na toj razini, znao sam da nitko neće ni pričati o tome da sam u Rusiji.
Pričale su se samo dobre stvari. Primjerice, gostovao sam na HRT-u, gdje se na pozitivan način pričalo o trejdu u SKA. Nitko mi ništa krivo nije rekao. Uostalom, nije me bilo briga u tom trenutku, moram zaraditi, neću cijeli život igrati hokej.
Da bar mogu... Nadam se da mogu još šest-sedam godina zarađivati ugovore, što je sve teže u ovim godinama. Nakon toga se želim vratiti u Medveščak i igrati par godina za njega. Živjet ću hokej koliko me tijelo služi. Ljudi rade do 65. godine, ja ću igrati do 45.
Tijela profesionalnih sportaša su izraubana. U kakvom ste Vi stanju?
Prošle sam se godine ozlijedio u prvoj trećini prve play-off utakmice za SKA. Pao sam na ruku prije bande i slomio lakat. Operacija nije bila potrebna, a rehabilitacija je trajala tri i pol mjeseca. Srećom, dogodila se rano, pa sam se mogao spremiti za iduću sezonu.
Ranije u karijeri ozlijedio sam i operirao rame, ali ono je za dva mjeseca bilo kao novo. Ovo je trajalo dulje i bilo je jebade. Stalno sam imao osjećaj da nešto nije u redu i tek sada, gotovo godinu dana nakon ozljede, osjećam da je stabilno.
Bolovi su bili užasni. Čim sam pao na lakat, znao sam da nešto nije u redu. Ruka mi je stajala uz tijelo, nisam je mogao pomaknuti. Ušao sam u kabinu, skinuo opremu i vidio da mi je lakat na pola vani. Nisam mogao doći do zraka, padao sam u šok i derao se: "Dajte mi tablete, nešto mi zabij u guzicu da me ne boli tako jako."
Tablete su počele djelovati nakon 15 minuta te sam polako hodao svlačionicom dok mi je lakat bio na ramenu, haha. Komedija! Potom sam išao u bolnicu, čekao dva-tri sata, tablete su prestale funkcionirati... Ma kaos. Govorio sam doktorima samo da me ne operiraju, samo da mi neki pijani Rus ne razvali lakat do kraja, haha.
Nisam vjerovao doktorima, ne znam kakvi su. Kada sam bio u Njemačkoj, znao sam da imaju najbolje specijaliste, njima dolaze ljudi iz cijeloga svijeta. Propitkivao sam se kada mi je momčadski doktor rekao da ne moram na operaciju. Posjetio sam i doktore u Hrvatskoj, tražio sam nova mišljenja.
Netko bi govorio da, netko ne, ali srećom imam dobre kosti pa je sve zaraslo. Morao sam jačati mišiće kako se ozljeda ne bi ponovila. To mi je najveća ozljeda u karijeri, i to ponovno na desnoj ruci, rame i lakat.
Soči ste napustili nakon 16 utakmica. Igrali ste u NHL-u, pa znate kako je biti razmijenjen a da Vas se ništa ne pita. Kako ste reagirali kada Vas je Soči poslao u SKA St. Peterburg, a kako kada Vas je SKA poslao u Metallurg?
Ove sezone nisam ni igrao za SKA. Trenirao sam i sjedio na klupi, nisam znao zašto ne igram. Tko zna? Nije to kao u NHL-u, ondje se klubovi dogovore i kažu ti na kraju da ideš u drugi klub te se ti počneš spremati.
Ovdje su mi rekli da sam trejdan i onda su me maknuli iz momčadi. Tri tjedna sam trenirao samostalno i dobivao plaću, i tako dok nisu pronašli klub u koji će me trejdati. Fora je bila u tome što su me u međuvremenu bili vratili u ekipu zbog velikog broja ozlijeđenih igrača. Molili su me da odigram tri-četiri utakmice, pa sam mislio da će me možda zadržati jer sam im potreban.
Trejdali su me nakon jedne utakmice koju smo izgubili. To se dogodilo doslovno u 22 sata. Agent Pilko me nazvao i rekao da je sve dogovorio s drugim klubom (Metallurgom, op. a.). Problem je u tome što nisam mogao utjecati na to. U NHL-u igrač ima nekakvu ulogu, a ovdje u Rusiji nemaš.
Šefovi se dogovore i ti moraš kimnuti glavom. Baš me se ništa nije pitalo, nisam ni znao da tako funkcionira. Prvi glas i novo iskustvo za mene. K tome sam izgubio drugu godinu ugovora jer sam sa SKA-om potpisao na dvije godine. Na kraju ništa od toga nisam dobio. S Metallurgom sam potpisao do kraja ove sezone.
Što Vas je dočekalo u Metallurgu iz Magnitogorska?
Dočekala me normalna momčad. Imamo dobar sistem koji igrači prate, želimo pobijediti, igramo jedni za druge. Grad je takav kakav je, podsjeća me na manje finske gradove u kojima sam bio sedam godina. Hladno je, -20, i ima snijega.
Srećom, našao sam lijep stan, imamo par restorana, ogromnu željezaru i dvoranu. Mogu se fokusirati na hokej, na treningu sam za pet minuta, sve mi je nadomak ruke, a život je puno jeftiniji. Igram i ne sjedim na klupi iako nisam zadovoljan kako je sezona krenula.
Sada je pokušavam spasiti jer želim ostati u KHL-u. Zašto ne bih ostao u Rusiji još par godina ako mogu? Cijela karijera mi je borba, uvijek bi se nešto dogodilo, samo što u Europi i Americi postoji nekakav zakon, a ovdje to ne postoji. Puno je teže opstati, a hokej je najbolji u Europi.
Naviknuti ste na ruske zime?
Da. Znaš da je -20, ali nije tako strašno. Zrak je drugačiji, nema vjetra i tijelo ti se privikne.
Kako kratite vrijeme kada je -20?
PlayStation, Netflix, šetnja, chillanje, odem u restoran s djevojkom... Čekam utakmice, sada (u trenutku intervjua, op. a.) nas čeka deset sati dug put avionom u Vladivostok. Doći ćemo tamo s pet-šest sati vremenske razlike, igramo u četvrtak u 10 sati ujutro po našem vremenu.
No to je samo taj jedan put, sve momčadi to odrade. Zezam se da Vladivostok može postati moja momčad jednog dana, pa da vidim i taj dio svijeta. Mogao bih putovati Kinom i Japanom te reći da sam vidio cijeli svijet.
Što kažete na projekt hokejaškog kluba Sisak, koji se natječe u Alpskoj ligi?
Super! To je odlično za mlade igrače koji igraju za reprezentaciju, njima je to super liga kako bi stasali. Treba nastaviti tako, nadam se da će se i Medveščak podizati na isti način.
Spomenuo bih Brunu Idžana (19) koji je otišao u Ameriku, što su mu Aljoša Pilko i Daniel Colombo pomogli ostvariti. Otišao je u US Hockey League, najbolju juniorsku hokejašku ligu na svijetu.