Za razliku od gostiju, koji su na travnjak istrčali s nekolicinom rezervnih igrača, Hajduk je više-manje igrao u punom sastavu. Špaco je pred Splićane poslao: Subašića, Strinića, Buljata, Režića, Maloču, Andrića, Oremuša, Ljubičića, Anasa, Ibričića i Čopa. U odnosu na prošlu sezonu bilježimo tek jednu novost u momčadi, mladoga Antu Režića koji je zaigrao na poziciji desnog beka, gdje je, unatoč nekolicini manjih grešaka, zadovoljio pokretljivošću.
Propuh u obrani i blijedi Duje Čop
Kada govorimo o onima koji su zadovoljili nastupom protiv Petrićeve momčadi, treba spomenuti Anasa Sharbinija, kod kojeg se nedvojbeno vidi napredak u odnosu na prošlu sezonu. Oremuš je pak bio standardno raspoložen, a Ljubičić i Andrić tek trebaju izbrusiti suradnju u srcu veznog reda. Samopouzdanje ne ulijeva ni suradnja Jurice Buljata i Maloče, koji su prečesto griješili i otvarali veliki prostor u obrani, dok je partija Duje Čopa bila za omanju osudu. Unatoč pokretljivosti, promašio je nekoliko izglednih prilika, slijedom čega se stvara strah kako Hajduk ove sezone neće imati velike koristi od napadača. Tek će se vidjeti koliko je struka Splićana pogriješila kada se odlučila ne kupiti golgetera za iduću sezonu.
Ukupan dojam? Poklepovića čeka još posla ukoliko od ove momčadi želi naslov prvaka Hrvatske. Ipak je Hajduk u dva navrata vodio s dva razlike, a ozbiljne momčadi koje za par dana očekuju utakmicu Superkupa, pa i europske oglede, ne mogu si dopustiti da to samo tako prokockaju, pa makar se protivnik zvao Hamburger SV. Srećom pa Nijemci nisu iskoristili činjenicu da su hajdukovci posljednjih pola sata ostali bez snage i tako umalo kompromitirali sve dobro što su napravili u prvom poluvremenu.