BIO je jedan od najuzbudljivijih klubova na svijetu, a nakon toga je postao siromašni trećeligaš. Leedsova agonija trajala je punih 16 godina, sve do ove sezone kada je ponovno postao dio prvoligaškog društva. To može zahvaliti čovjeku koji nije promijenio samo igru i rezultate kluba. Marcelo Bielsa je promijenio i Leedsov identitet.
Zlatna generacija
Kada je Leeds u travnju 2001. godine svladao Deportivo i ušao u polufinale Lige prvaka, činilo se kako je engleski Premiership konačno dobio klub koji će razbiti duopol Manchester Uniteda i Arsenala.
Leeds je u tom trenutku bio klub koji je u pet sezona zaredom bio među prvih pet u ligi, a sjajnim pobjedama nad Romom, Barcelonom, Lazijom i Milanom pokazao je kako i u Europi ima velike ambicije. Cijeli nogometni svijet vidio je kako je to početak jednog puta, ali vjerojatno nitko nije ni slutio da taj put vodi ravno do dna.
U najboljim danima moderne povijesti kluba, na prijelazu tisućljeća, Leeds je imao sve što jednom klubu treba da uspije. Leeds je uz Newcastle jedini veći engleski grad koji nema barem dva velika kluba i zbog toga je kroz čitavu povijest crpio ogromnu navijačku bazu. Imao je i rezultate i nevjerojatnu momčad.
Nigel Martyn, Rio Ferdinand, Lucas Radebe, Jonathan Woodgate, Ian Harte, Danny Mills, David Batty, Lee Bowyer, Olivier Dacourt, Harry Kewell, Alan Smith, Robbie Keane i Mark Viduka bili su zvijezde koji su mogli stati na crtu bilo kojoj europskoj momčadi. Ali kao i mnogi drugi klubovi, Leeds je prekasno shvatio da živi debelo iznad svojih mogućnosti.
Put u propast
U to vrijeme je Serie A bila daleko najglamuroznija i najveća svjetska liga. Premiership je bio u fazi tranzicije iz tradicionalnog otočkog mastodonta u globalnu zabavu za mase. Tada nije bilo pametno trošiti novac koji nemaš, a Leeds je to radio jako često.
U pet sezona prije polufinala Lige prvaka na transferima je potrošio 150 milijuna funti. Jedino je Arsenal potrošio jednako od svih engleskih klubova, a Manchester United gotovo duplo manje. Tadašnji predsjednik kluba Peter Ridsdale nije samo trošio ogromni novac na transferima nego se i zaduživao kako bi najbolje igrače privukao u svoj klub visokim plaćama. Leeds je došao u situaciju u kojoj svake godine mora konkurirati za naslov i plasirati se u Ligu prvaka. Prve sezone kad to nije postigao, njegova priča raspala se kao kula od karata.
Sam Ridsdale je to najbolje opisao: "Živjeli smo predivan san, a onda je on postao noćna mora prodaje igrača, mijenjanja trenera i lutanja od jedne krize do iduće." Svi najbolji igrači rasprodani su u iduće dvije sezone, ali to nije bilo dovoljno. Samo tri godine nakon što je igrao polufinale Lige prvaka, zaduženi, bijedni i nemoćni Leeds ispao je u drugu ligu.
Predsjednik je ulazio u teren u autu za golf i pijan urlao
U narednih 16 godina Leeds je vidio sve osim dobrog nogometa i rezultata. Promijenio je čak 15 trenera i pet vlasnika. Najniža točka u klupskoj povijesti stigla je u sezoni 2006./2007. kada je ispao u treću ligu. Godinu dana nakon toga ispao je u FA kupu od sedmoligaša Histona. U engleskoj nogometnoj javnosti je zaživjela fraza "Doing a Leeds". Ako vam je netko to rekao, to je značilo da ste zeznuli sve što ste mogli zeznuti.
Klubom su u tom periodu upravljali sumnjivi biznismeni, netalentirani početnici i vlasnici koje je vrijeme pregazilo. Najkontroverzniji među njima, Talijan Massimo Cellino bio je slika i prilika nereda koje je vladalo u klubu i oko njega.
Jedan od najpoznatijih manevara kojim je nastojao utišati navijače koji su zazivali njegov odlazak bio je takozvani "pita porez". Poskupio je cijene ulaznica pri čemu su navijači na stadionu mogli dobiti besplatnu pitu kako bi otjerao dio oporbe sa stadiona.
Bivši igrač Leedsa Stephen Warnock pojasnio je kako je Cellino doživljavao klub: "Došao bi na teren u autiću za golf. Bio bi pijan, s cigarom u ustima, i urlao treneru nešto na talijanskom. Nitko ga nije ništa razumio, a idući dan bi se pravio kao da se ništa nije dogodilo."
Jedan od njegovih trenerskih izbora bio je i Slovenac Darko Milanič koji je od početka svojeg mandata imao bizarni zahtjev. Sve vježbe koje je Leeds izvodio su morale biti u hodu. Igračima je bilo zabranjeno potrčati u bilo kojem trenutku. Nakon tri remija i tri poraza u prvih šest utakmica, Milanič je dobio otkaz.
Optimizam da će Leeds postati barem normalan klub, ako je već Premiership daleko, polako je kopnio. Sve se promijenilo u svibnju 2017. godine kada je klub preuzeo Andrea Radrizzani. Iduće ljeto i on je odlučio angažirati totalnog luđaka. Ali ovog puta je to bio pravi potez.
Jedna od prvih Bielsinih utakmica na Leedsovoj klupi
Najbolji nogometni znanstvenik je totalni luđak
Marcelo "Loco" Bielsa nema preveliku sobu s trofejima, ali spada među najosebujnije i najcjenjenije trenere na svijetu. Njegova fanatičnost u pripremi momčadi do zadnjeg detalja ima i patološka obilježja. Inzistiranje na visokom presingu po čitavom terenu i okomitom, brzom nogometu u fazi napada cijedi njegove momčadi do iznemoglosti. Athletic Bilbao, Marseille, pa i prošlogodišnji Leeds samo su neki od klubova koji bi sjajno krenuli u sezonu, ali bi u drugom dijelu akumulirani umor učinio svoje i doveo do neuspjeha. Već prošle sezone je Leeds bio blizu ulaska u prvu ligu, ali ga je loša serija od samo tri pobjede u posljednjih 11 kola udaljila od cilja.
Sam Bielsa ne bježi od toga da je njegova ideja pomalo suluda. Jednom je u Španjolskoj rekao kako "nikad ne bi izgubio utakmicu kada bi trenirao robote, a ne ljude". Bielsinim momčadima često fali doza praktičnosti, ali ideje i trendovi koje je pokrenuo još u Južnoj Americi definirali su modernu epohu nogometa.
Postoji nešto privlačno u tome što je spreman izgubiti utakmicu od puno snažnijeg suparnika jer mu je ispod časti odustati od svog stila i podrediti rezultatu svoju želju da stalno guši i napada suparnika. Postoje treneri poput Kloppa ili Pepa koji su takve ideje puno efikasnije i uspješnije realizirali, ali i sami se deklariraju kao njegovi učenici. Pa ako je netko drugi osim njega najbolji trener na svijetu, Bielsa je najbolji nogometni znanstvenik.
Teren i svlačionica su njegov laboratorij u kojem traži savršenstvo i ne priznaje ništa manje od toga. Takav pristup je od Leedsa napravio momčad koju struka i javnost jedva čekaju vidjeti u najvišem rangu. Napraviti zanimljivu i atraktivnu momčad u Championshipu, ligi koja je bazirana na tradicionalnim i zastarjelim otočkim idejama o dugim loptama i duel-igri, jedna je od najtežih nogometnih misija. Loco ju je uspio ostvariti.
Leeds bi mogao biti hit momčad lige
Jedan od ključnih Leedsovih igrača Kalvin Phillips objasnio je zašto Bielsu navijači smatraju bogom: "Kad je došao, nisam mogao ni sanjati da ćemo ovako igrati. Sve nas je podigao. On je najbolji trener na svijetu, ne postoji nijedan bolji."
Leeds je najatraktivnija momčad Championshipa i u svim ofenzivnim kategorijama je među vodećim klubovima lige.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Igraju u Bielsinom patentiranom 3-3-1-3 sustavu koji se temelji na širokoj formaciji koja maksimalno povećava teren za igru i rotacijama između linija koje stvaraju opcije za dodavanje. Leeds je momčad koja dominira posjedom, ali igra brze i okomite napade kad god je moguće. Često zbog toga gubi lopte, ali ima iznimno uigran raspored koji joj omogućuje brz i kompaktan pritisak na loptu čim ju izgubi.
Teško je procijeniti koliko može u Premiershipu, posebno s obzirom na specifičnu situaciju na tržištu koju je još uvijek jako teško predvidjeti. S druge strane, gotovo je sigurno da će Leedsov brzi i napadački nogomet biti zabavno pratiti, a novo trenersko lice dat će novu dimenziju najboljoj ligi na svijetu.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Bielsina ostavština u Leedsu neće se jednog dana mjeriti samo time što je klub vratio u prvu ligu nakon 16-godišnje pauze. On je klubu dao sasvim novo naličje. Leeds spada među najomraženije klubove u državi, ali ovu ekipu je teško ne voljeti.
Najomraženiji engleski klub
Leeds je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća postao odvratan svim engleskim navijačima osim vlastitim, a formalne i neformalne ankete i danas ga drže na prvom mjestu ljestvice najomraženijih klubova.
Zasluga je to trenera Dona Reviea koji je od Leedsa nastojao napraviti engleski Real Madrid pa je klupske dresove iz bijelo-žutih pretvorio u samo bijele. Njegov Leeds je bio jako uspješan. Osvojio je dvije titule prvaka, dva domaća kupa, a igrao je finale kupa pobjednika kupova i kupa prvaka.
Revie nije birao metode kojima će stići do cilja. Njegov Leeds zaradio je nadimak "Dirty Leeds" kao najprljavija momčad u povijesti engleskog nogometa, a velik dio pripreme utakmica bio je usmjeren na ozljeđivanje najboljeg suparničkog igrača. Kada je na poziciju trenera došao kultni Brian Clough, na prvom sastanku je poručio igračima da bace svoje medalje jer su ih osvojili prevarom. Branič iz te generacije Jack Charlton godinama kasnije je priznao kako je imao crnu knjižicu u koju je zapisivao kojim se suparničkim igračima želi osvetiti tako da ih polomi.
Jedino iritantnije od Leedsove igre tih godina bile su presice njegovih dužnosnika na kojima se ismijavalo suparnike i sebe uzdizalo do neba. Leeds je svjesno i voljno ušao u rat protiv svih drugih klubova, a moto "svi su protiv nas" postao je duša kluba. Leeds su svi mrzili i Leeds je baš to htio.
Od krvnika do boga
Danas je kult tog kluba sasvim drugačiji. Na jednom od prvih susreta Bielsa je igračima naredio da očiste stadion. "Trening" je trajao tri sata, a Bielsa je zbunjenim, umornim i frustriranim igračima poručio: "Sada ste osjetili samo dio rada koji navijač mora uložiti kako bi platio ulaznicu za našu utakmicu. Nikad nemojte zaboraviti da se netko morao odreći nečega kako bi vas došao gledati. Dužni ste im dati sve što možete."
Kada je optužen da je špijunirao trening Derby Countyja u aferi Spygate, Bielsa se nije izvlačio. Priznao je ne samo da je špijunirao Derby nego i brojne druge suparnike. Klub je kažnjen s 200 tisuća funti, ali Bielsina iskrenost i priznavanje greške oduševila je javnost. Klubu u kojem je potekao, Newell's Old Boysima, sagradio je hotel pod uvjetom da to ne izađe u javnost. Kada su izvori iz kluba otkrili tko je dobročinitelj, održao je bijesnu bukvicu upravi.
Čovjek koji tijekom utakmice pomalo autistično sjedi na frižideru u zgužvanoj trenirci i djeluje kao da ne razumije ništa osim nogometa, snažno osjeća bit ove igre, okolinu u kojoj radi i iskreno joj je zahvalan.
Tu zahvalnost vraća stalnim traženjem načina da opravda onih 25 funti, koliko u prosjeku košta karta za Leedsovu utakmicu. A koliko je uspješan u tome, dovoljno svjedoči činjenica kako ga Leedsovi navijači prozivaju bogom i dobiva ulicu u gradu. Prvi put u pola stoljeća Leeds je klub koji je teško ne simpatizirati.