OSIM Dinama, koji već godinama osigurava prvo europsku jesen, a nerijetko i zimu te proljeće, ostalih hrvatskih klubova nema u europskim natjecanjima još od ljeta. Ispadaju u pretkolima, pa čak i iz najslabije Konferencijske lige. Za to vrijeme klubovi iz susjednih država, čije su lige lošije i slabije gledane od hrvatske, s manje klasnih igrača i zvučnih transfera u inozemstvo, zahvaljujući upravo najnovijem i najslabijem UEFA-inom klupskom natjecanju, proživljavaju renesansu.
Klubovi iz susjedstva čine ono što hrvatski propuštaju
Naravno, odlični rezultati koje tamo ostvaruju ili su ranije ostvarivali Zrinjski (prošle sezone rekorder BiH nogometa), Borac Banja Luka, Celje i Olimpija Ljubljana ne odražavaju se pozitivno samo na te klubove nego i na nogomet u tim državama. Zapaženim, pa čak i senzacionalnim, povijesnim uspjesima bosanskohercegovačkih i slovenskih klubova u Europi raste interes gledatelja i medija, a posredno i sponzora za te nacionalne lige.
Tako klubovi iz susjedstva rade ono što hrvatski propuštaju - koriste Konferencijsku ligu upravo za ono zbog čega ju je UEFA pokrenula. Naime, jasno je da Olimpija, Celje, Borac i Zrinjski nikada neće igrati Ligu prvaka, bez obzira na to koliko puta bili prvaci država.
Točnije, ako se tamo i probiju, služit će za popravljanje gol-razlike. U Konferencijskoj ligi, pak, i klubovi sa 100. mjesta UEFA-ine tablice koeficijenata na niže, a to su ovi o kojima pišemo, nešto znače ili su poput Olimpije, koja je osigurala prolazak u nokaut-fazu čak dva kola prije kraja, jako relevantni.
Borac Banja Luka je ove sezone od Europe zaradio 5.5 milijuna eura. Što bi Hajduk dao za to?
Konferencijska liga je tu da bude Liga prvaka za siromašne, ali koristi koje donosi onima koji su u njoj uspješni jako su velike. Ogleda se to u tome što je tamo daleko najlakše bildati klupski i nacionalni koeficijent. Što se tiče financijskih bonusa, oni su daleko manji od onih u Ligi prvaka, ali su i dalje fantastični za kontekst i uvjete u kojima rade i postoje klubovi iz regije.
Zamislite da je Hajduk, čiji je trener ljetos u svakom javnom nastupu prozivao upravu zato što mu ne dovodi nijedno pojačanje, ove sezone, i to dva kola prije kraja osnovnog dijela KL-a, zaradio fenomenalnih najmanje 5.5 milijuna eura. Upravo toliko izborio je banjalučki Borac ove sezone u Europi nakon pobjede nad austrijskim LASK-om.
Tako dolazimo do druge poveznice tih klubova i njihovih povijesnih europskih uspjeha s Hrvatskom i njenim igračima. Borcu je pobjedu za najviši koeficijent nekog kluba od samostalnosti BiH te rekordnu zaradu kluba iz te države od UEFA-e donio veznjak Dino Skorup (25). Rođeni Splićanin, koji je prošao sve kategorije u Hajduku, nije se probio u tom klubu, pa je otišao u Varaždin, Dragovoljac i Šibenik.
Nije se probio u Hajduku ni dobacio dalje od Gabele. Sada je donio povijesne uspjehe BiH
Od tamo se, nakon 40 nastupa u SHNL-u, u ljeto prošle godine uspio transferirati u GOŠK iz Gabele, klub s dna lige BiH. No nije očajavao što je u najboljim godinama i kao Hajdukovo dite zaglibio tamo, nego je povukao te igrao tako da ga je kupio prvak BiH. U njemu je standardan te evo sada i strijelac povijesnog gola, kojim je Borac, osim svih navedenih rekorda, na UEFA-inoj tablici pretekao Hajduk.
U isto vrijeme 250 kilometara sjeverno, u Ljubljani, Olimpija je pobjedom 1:0 nad sjevernoirskim Larneom dva kola prije kraja ligaškog dijela Konferencijske lige izborila nokaut-fazu. Za to joj je bilo dovoljno devet bodova do kojih je došla još pobjedama nad LASK-om i Helsinkijem. Gol za povijesni uspjeh slovenskog kluba postigao je također Hrvat i Splićanin.
Olimpiju do prezimljavanja u Europi odvele zvijezde Solina i Jaruna
Ali Ivan Durdov (24) je, za razliku od Skorupa, najbliže Hajduku i Poljudu došao kada je igrao na obližnjem Parku mladeži za RNK Split. Premda mlad, ovaj napadač promijenio je čak deset klubova prije nego što se zimus skrasio u Olimpiji. U dosadašnjoj karijeri najbolju sezonu imao je u Solinu. Sada mu je u napadu Olimpije suigrač Raul Florucz, austrijski napadač koji je četiri godine proveo u Hrvatskoj, ali je najzapaženiji bio u niželigašu Jarunu.
Može se i bez milijuna
Tako su Skorup i "onaj drugi Durdov" razbili famu da su hrvatskim klubovima za u svakom pogledu ogroman europski iskorak nužni preskupo igračko ili trenersko ime iz inozemstva te igrački povratnici od tamo plaćeni milijun eura po sezoni. Durdovu Transfermarkt vrijednost procjenjuje na 500 tisuća, Skorupu na 350 tisuća eura, a karijere koje su ostvarili pokazuju da su daleko od izvanserijskih igrača. Ipak, svojim bosanskim i slovenskim klubovima donijeli su povijesne europske uspjehe.