Foto: Screenshot
KAO I SVAKE godine, najbrojnije reprezentacije na Zimskim olimpijskim igrama i u Pjongčangu su Sjedinjene Države s 242, Kanada s 226, Švicarska sa 169 i "Olimpijski sportaši iz Rusije", neslužbeno Rusija, sa 168 sportaša.
Na ovogodišnjem ZOI-u nastupat će 95 zemalja, no neke od njih na prvi pogled kao da ne spadaju u išta što ima ikakve veze sa snijegom, ledom i hladnoćom. Među njima su Bermuda, Gana, Kenija, Tonga, Istočni Timor, ali i prvi put u povijesti Eritreja te Nigerija.
Na prvu nije baš jasno kako su ove nacije iz uglavnom tropskih krajeva uspjele dogurati do Zimskih olimpijskih igara, no velika većina njih tamo se našla zahvaljujući kvotama, najviše u skijanju koje omogućuju zemljama da pošalju sportaše koji su zadovoljili minimalne norme.
No neke njihove priče su, u najmanju ruku, izrazito zanimljive. Tonga, mala pacifička državica istočno od Australije, snijeg ne poznaje, no ovo joj nije prvo pojavljivanje na ZOI-u. Ove godine predstavljat će ih Pita Taufatofua (34) koji se natječe u skijaškom trčanju iako je, pazite sad, snijeg prvi put vidio prije dvije godine.
No Taufatofua u potpunosti utjelovljuje olimpijski duh. On je 2016. godine sudjelovao u tekvandou na Olimpijskim igrama u Riju, gdje ga je cijeli svijet upamtio po oskudnoj uniformi na otvaranju i nauljenom tijelu koje je postalo hit.
Te jeseni ostavio se tekvandoa i posvetio se skijaškom trčanju, iako nikada u životu nije stao na skije. Normu je ostvario u zadnjoj utrci zadnjeg dana kvalifikacija na Islandu.
"To mi je bila zadnja šansa. Prvih sedam utrka bio sam grozan i nisam uspio i onda sam si rekao da u toj zadnjoj moram dati sve od sebe. I uspio sam", priča Pita koji je jedini Tongoanac u Pjongčangu.
"Kod nas na Tongi nema snijega, pa sam isprva trenirao na improviziranim skijama-rolama. Snijeg sam prvi put vidio prije dvije godine, ali nisam odustajao. Jedva sam skupio novac za sva ta putovanja, morao sam smršaviti 15 kilograma, ali isplatilo se. Idem na Igre!" rekao je Taufatofua koji je na otvaranju Igara, unatoč temperaturi -1, baš kao i u Riju gol do pasa s pojasom oko struka na stadion iznio zastavu svoje zemlje.
Slična je priča i Shannon-Ogbanija Abede (21) koji će predstavljati Eritreju u alpskom skijanju. Abeda je odrastao u Kanadi, gdje je njegova obitelj pobjegla od građanskog rata pa se Shannon-Ogbani rodio u kanadskom gradiću Fort McMurray. Skijanjem se počeo baviti kao klinac, no nije imao šanse upasti u kanadsku reprezentaciju jer nije bio dovoljno dobar.
S 15 godina njegova obitelj zaključila je da je bolje da nastupa za Eritreju, zemlju koja je neovisnost izborila 1991. godine. Abeda je propustio Soči, a zbog ozljede mu je upitan bio i nastup na ovogodišnjim Igrama. No Shannon-Ogbani uspio je ispuniti normu i prvi je eritrejski sportaš na Zimskim igrama.
"Eritreju 30 godina rastura strašan rat. Poginulo je jako puno ljudi, ali polako se ide naprijed i djeca se sve više bave sportom. Nadam se da ću ih i ja inspirirati", rekao je Abeda kojeg ćete prepoznati po jako kričavom dresu.
Apsolutni hit Igara je nigerijska bob reprezentacija koju će predstavljati djevojke Seun Adigun, Ngozi Onwumere i Akuoma Omeoga. Iako su sve tri odrasle u Sjedinjenim Državama, njihov uspjeh je tim veći jer su same preko crowdfundinga skupile novac za svoj olimpijski san. Nigerija nije imala novac predviđen za njihovu olimpijsku avanturu pa su Seun, Ngozi i Akouma na stranici gofundme.com pokrenule akciju prikupljanja 75.000 dolara od ukupno 150.000, koliko im je trebalo za sve troškove.
Nigerijke su zahvaljujući dobrim ljudima diljem svijeta uspjele u svojem naumu i neodoljivo podsjećajući na legendarni jamajčanski bob iz 1988. godine i Igara u Calgaryju.
Slična je i priča Akwasija Frimponga, nevjerojatnog 31-godišnjeg Ganca koji će svoju zemlju predstavljati u skeletonu, onom ludom sportu u kojem se natjecatelji naglavce na sanjkama bacaju niz bob stazu. Akwasija je u teškom siromaštvu u Kumasiju s još osmero braće i sestara odgajala baka prije nego što je s osam godina otišao kod majke u Nizozemsku.
"Do tada nisam u životu vidio bijelca i bilo mi je jako teško prilagoditi se novoj okolini. Nisam imao prijatelja i bilo mi je strašno teško", priča danas Frimpong koji je vrlo brzo otkrio da je talentiran za sport.
Kad je krenuo u srednju školu, počeo se baviti trčanjem i na 200 metara je doslovno gazio konkurenciju.
"Nakon 18 mjeseci ne samo da sam bio najbrži u gradu, nego u cijeloj državi i osvojio sam zlatnu medalju na državnom prvenstvu. Tad mi je bilo jasno da je u životu baš sve moguće", prisjeća se Akwasi.
No postojao je jedan veliki problem. Frimpong je bio ilegalno u Nizozemskoj, a roditelji su muljali s papirima ne bi li im dijete moglo ići u školu. To se saznalo kad je Akwasi pokušao ući u nizozemski olimpijski program.
"Bio sam strašno tužan. Bio sam najbrži klinac u Nizozemskoj, a nisam se mogao natjecati. Srušio mi se svijet", rekao je Frimpong koji je godinama čekao državljanstvo.
U međuvremenu je upisao fakultet, bio je proglašen za studenta godine, a pobijedio je i na svim studentskim prvenstvima. Nagradu mu je trebao uručiti Johann Cruyff, no Akwasi nije mogao biti na dodjeli jer nije imao državljanstvo.
"Cruyff je čuo za moju priču i u medijima je počeo skretati pozornost na mene i samo zahvaljujući njemu dobio sam državljanstvo", rekao je Frimpong koji je 2008. napokon dobio nizozemsku putovnicu i počeo se pripremati za Olimpijske igre 2012. u Londonu. No teška ozljeda tetive u tome ga je spriječila i završio je trkačku karijeru, ali nije odustajao.
S tartana se prebacio na led i počeo se baviti bobom. Dogurao je do kočničara nizozemskog boba, ali je pao u status rezerve za Soči.
"To me slomilo. Potrošio sam toliko energije, novca i rada za olimpijski san i nisam uspio. Odlučio sam se ostaviti sporta i posvetiti se karijeri, ali nešto me kopkalo. Osjećao sam da moram nekako završiti na Olimpijskim igrama", rekao je Frimpong koji se počeo raspitivati o svojim ganskim korijenima i 2016. osnovao je ganski bob i skeleton savez i uspio se plasirati na Igre.