Foto: Screenshot YouTube
ZLOČESTI dečko engleskog nogometa i bivši reprezentativac ''Tri lava'' Paul Gascoigne ponovno se našao u središtu skandala.
Ludi Gazza u jednom hotelu mrtav pijan izazvao je tučnjavu, provocirao je i vrijeđao na rasnoj osnovi, bacao je po prisutnima novčanice od 20 funti, da bi na koncu dobio takve batine da je morao otići hitno u bolnicu s težim ozljedama glave.
Incident je na Twitteru komentirao jedan čovjek koji se zatekao u hotelu i planirao u miru provesti večer uz knjigu.
Od miljenika nacije do pijanog klauna i debelog imbecila
Paul Gascoigne je nakon Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. postao najveća zvijezda u Engleskoj. Otokom je zavladala ''Gazzamania'', a Paul, tada još tinejdžer, u tom velikom glamuru nije se najbolje snašao. Najtalentiraniji engleski nogometaš, opijen slavom, postao je čudan hibrid Georga Besta i Mattija Nykänena te se u rekordno kratkom roku od najomiljenijeg sina Engleske transformirao u debelu pijančinu i klauna sklona svakojakim sranjima. Premda se Gazza nije trijeznio, Lazio je želio neobuzdanog Engleza i pristao je Tottenhamu platiti u ono vrijeme ogromnih sedam milijuna funti.
Transfer je već dogovoren i ugovor potpisan, ali Gascoigne je izgorio u želji da se od Engleske oprosti u najvećem stilu pred 100 tisuća gledatelja na nacionalnom stadionu: prilikom oštrog starta na igrača suparničkog Nottinghama, potrgao je križne ligamente koljena i umjesto da u ljeto '91. debitira u tada najjačoj svjetskoj ligi, slijedio je mukotrpni oporavak, a Lazio se naglo ohladio od igrača kojeg bi morali platiti vrlo bogato da pauzira pola godine.
U Lazziju nije pokazao gotovo ništa, no nebesko-plava strana Rima i danas ga obožava
Pronađeno je kompromisno rješenje - Lazio će Tottenhamu platiti pet milijuna funti odštete, a Gazza će u Rim doći u ljeto '92. Međutim, neobuzdani Gascoigne krajem 1991. u noćnom klubu pogoršao je ozljedu.
Igrač koji je bio prototip ofenzivnih veznjaka koji su "drmali" Italijom tih godina (Maradona, Matthaus, Baggio) zbog sposobnost da zabiju i namjeste gol, u tri sezone je zbog ozljeda sakupio manje od 50 nastupa i samo šest golova za Lazio, ali ga nebesko-plava polovica Rima i danas obožava, a na Curvi Nord Olimpici je i na utakmici protiv Palerma prije dva tjedna bila velika zastava s njegovim likom.
Nakon dobre prve sezone (26 utakmica i 4 gola), u drugoj je slomio jagodičnu kost, a u trećoj nogu, što je značio kraj njegove talijanske avanture, iz koje navijači puno više od svega ovoga pamte izjednačujući gol Romi u posljednjoj minuti koji mu je bio prvi za Lazio; ili zgoditak protiv Pescare nakon sjajnog slaloma.
Dino Zoff o Gascoigneu: Genij i umjetnik koji je požderao i polokao svoju karijeru
Nažalost, prisjetio se njegov trener iz Lazija, veliki Dino Zoff, Gascoigne je "doručkovao sladoled i ručao pivo".
''Obožavao sam tog dečka, bio je genij, umjetnik, ali šteta je što je svoju ljepotu uništio žderanjem i lokanjem", s tugom u glasu pričao je veliki Dino.
Ipak, tragovi te ljepote, premda alkoholom dobrano zamućeni, preživjeli su i viđeni 15. lipnja 1996., kad je u to vrijeme igrač škotskog velikana Rangersa prevario Colina ''Braveheart'' Hendryja i zabio, po riječima čuvenog engleskog reprezentativca Desa Walkera, najljepši gol ikad viđen.
Daily Mirror se ispričao, a Gazza je najslavnijim engleskim golom spriječio neovisnost Škotske
Daily Mirror tjednima je vodio kampanju protiv Gazze, pišući kako je izbornik Terry Venables strašno pogriješio što je u momčad za Euro pozvao, citiramo, ''debelog i imbecilnog pijanca'', ali je 16. lipnja osvanuo s naslovnicom ''Mr Paul Gascoigne: An apology''. Mark Perryman, autor knjige ''Ingerland: Travels With A Football Nation'', napisao je kako je Gazzin gol imao i političke konotacije:
''Moji prijatelji iz Tartan Army (navijači škotske reprezentacije, op. a.) kategorički su tvrdili da je nekim slučajem Gary McAllister zabio onaj penal, Škotska bi dobila samostalnost. Toliko je bio velik nacionalni naboj na Wembleyu tog dana, ali je Gazzino remek-djelo cijelu zemlju bacilo u očaj i depresiju.''
Utakmica protiv Škotske bila je labuđi pjev nogometaša koji je trebao biti jedan od najvećih. Nažalost, to nikad nije postao jer je luda glava bila jača od talenta i jer je bocu volio više od lopte.