"Cilj mi je da obične stvari radim neobično dobro"
Profesionalne sportaše od mirovine često dijeli samo jedna teža povreda. Marina smo pitali ima li plan za budućnost u slučaju da se nešto takvo dogodi. "Ja nikad nisam imao nekih bitnijih ozljeda u karijeri, ali rekao sam, kad bi mi se nešto desilo, težio bih tome da se posvetim školi, uvijek postoje neki određeni afiniteti, a cilj mi je da kad nešto radim, da to napravim vrhunski. Znači, da obične stvari radi neobično vrhunski. Postoji nekoliko ideja, ali nije još ništa definirano. Prolaze mi inspiracije kroz glavu tako da danas ovo pa sutra ono, upadnem u neku viziju. Sportaši obično kažu da će se baviti trenerskim poslom, ali i to je dosta zahtjevno. Nekad kad sam nervozan kažem sebi da nikad neću biti trener, idem iz faze u fazu, a jednog dana ću se opredijeliti", komentirao nam je Marino.
"Uvijek težite da nešto zaradite da možete mirno živjeti jer se rukoetom možete baviti 10, 15 godina"
Pitali smo ga i u koji klub bi volio prijeći ako mu se ponudi bolji ugovor, a on je diplomatski odgovorio: "O tome mi je malo nezgodno razgovarati. Uvijek se teži nekom savršenstvu, što boljoj igri i, naravno, da nešto zaradite da možete mirno živjeti pošto se rukometom bavite 10, 15 godina i to je to, onda slijedi snalaženje. Ovdje sam zadovoljan, igram, nadam se da će jednom i to doći, neki veći ugovor, ako bude dobro, ako ne neću se žaliti".
Kako nam nije htio reći koji klub idolizira, pitali smo ga postoji li neki rukometni idol za njega te za koga bi volio da dođe igrati s njim u klub. "Nezahvalno je na to odgovoriti jer svaki igrač ima svoje neke posebne kvalitete, ne znam koga bih mogao sad tako odabrati. Stvarno ne znam koga bih izdvojio pošto sam upoznao sve te dečke i svi su mi OK, vrhunski igrači. Uz ovakav kolektiv već bismo mogli postići puno", rekao je Marino.
"Profesionalni sport je vrlo zahtjevan, desi se nekad `puknuće na živce`"
Dok je pak na pitanje koliko je zahtjevno biti sportaš imao konkretniji odgovor: "Veoma je zahtjevno biti sportaš, dnevno imate 3,4 sata psihičkog napora, ali vi ste toliko umorni i toliko vam je psiha umorna, napunjena sportom, puno se putuje, stalno pazite na svoje zdravlje jer sve mora biti zadovoljeno da bi se postigao dobar rezultat i onda nekad nije jednostavno. Desi se nekad, kako kažu, `puknuće na živce`".
"Nije imalo smisla zavaravati sebe i djevojku pa smo prekinuli vezu na daljinu"
Stoga smo ga morali pitati ima li vremena u životu jednog profesionalnog sportaša za ljubav. "Što se tiče ljubavi, malo je to zahtjevno u mojoj situaciji, ne možete baš izvesti. Sve su to neke veze na daljinu. Zato ja više nisam u vezi na daljinu, to je sve nekako nategnuto, morao sam prekinuti s curom, nema smisla tako zavaravati sebe i djevojku. Malo po malo, nije to to. Jednog dana kad smanjim aktivnosti ili kad se ustalim onda ću o tome razmišljati".
"Ne možete biti profesionalni sportaš i živjeti razvratno"
Pitali smo ga tulumare li rukometaši ili je to "sport" koji si mogu priuštiti isključivo naši nogometaši, a Marino je imao spreman odgovor: "Za psihu sportaša najbolje je ono što vam brane, kako kažu, da je u životu uvijek najbolje zabranjeno voće. To nije nikakav `bauk`, a ljudi od toga rade`bauk`. Ljudi trebaju izaći van i zabaviti se, ali kada vrijeme dopušta to. Ne treba prije nekih bitnih utakmica. Problem je s tim što vas mediji prate svugdje, dižu vas u nebesa i spuštaju, treba se znat nositi s tim i biti umjeren. Ne možete biti profesionalni sportaš i živjeti razvratno".
"Ja sam u razdoblju studentskog života, ali dosta se družim i s ovim momcima iz kluba koji su oženjeni pa pokušavam balansirati na dvije strane. Volim izaći tamo gdje ima puno ljudi, gdje gužva i gdje je dobra zabava. Volim zabavnu glazbu, domaću to mi je super", komentirao je naposljetku i vlastiti izbor izlazaka.