DA JE Matjažu Keku netko kazao da će nakon prve tri utakmice u kvalifikacijama za SP u Kataru na kontu imati tri boda i da će do njih doći u utakmici Hrvatskom (1:0), izbornik Slovenije vjerojatno bi reagirao jednako kao danas, kad smo ga nazvali da prokomentiramo zbivanja i rezultate u našoj skupini. Bio je ljut jer nakon rušenja Hrvatske nije uzeo ni bod iz dvije utakmice u kojima je Slovenija očekivala više.
Matjaž, što vas je najviše razljutilo?
Izbrisao bih zadnju utakmicu, skoro da se sramim. Lijepo smo krenuli, ali na kraju ovog mini ciklusa ne mogu uopće biti zadovoljan rezultatom, sve dobro što smo napravili protiv Hrvatske smo prosuli jučer na Cipru. Zadovoljan sam kako smo izgledali u Rusiji, posebno u drugom poluvremenu. Iako smo izgubili, bili smo dobri i pokazali smo nešto. Jako sam razočaran s onim kako smo izgledali na Cipru. Izgubili smo 1:0, ali dojam je još puno, puno gori od rezultata.
Jeste li stigli pogledati utakmicu Hrvatske i Cipra te analizirati način na koji ih je Hrvatska svladala? Kako se uopće pripremate u ovom suludom ritmu, kako podnosite komplikacije s pandemijom?
Prvi put smo u ovakvoj situaciji, korona je poremetila nogomet do neprepoznatljivosti. Neki izbornici su miksali više, neki manje, ali tri utakmice u šest dana i tri-četiri treninga, to su uvjeti kakve nikad nismo imali. Okupili smo se u nedjelju, u ponedjeljak trenirali, a u utorak nas je čekao susret s doprvacima svijeta, eto takav nam je ritam. Cipar za razliku od nekih drugih ekipa nije puno miksao u odnosu na utakmicu s Hrvatskom, bio je to više-manje isti sastav. Razočaran sam, još nisam ni zbrojio sve dojmove. Pet puta smo testirani, letjeli smo preko Sočija do Nikozije i to je veliki napor za igrače. Oni se moraju vratiti u svoje klubove, po mogućnosti u jednom komadu.
Jeste li pod pritiskom klubova koji se već dugo bune zbog angažmana njihovih igrača u reprezentacijama?
Situacija je u nogometu trenutno izuzetno složena, klubovi rade pritisak i nitko nije sretan. Najbitnije je da se nogomet održi i da se igra u ovom teškom trenutku, ali ludi ritam će dati mnogobrojne žrtve. Znate, kad smo zabili gol u Rusiji, igrači koji igraju velike utakmice za najveće klubove u Europi slavili su kao djeca jer je na tribinama bila publika. Otvorena je trećina kapaciteta stadiona i bio je užitak kao da nikad prije nismo ni igrali pred publikom. Iličić ga je zabio, a ugođaj je bio kao da je zabio prvi put u karijeri. Svi jedva čekamo da prođe ova kuga, postalo je naporno cijelom svijetu. Dok si dolje uz travnjak, betonski stadion prazan odzvanja, čuješ samoga sebe i muka ti je od svega. Netko je trebao imati muda i reći da se u takvoj situaciji nogomet ipak nastavi i to je bila dobra odluka koju nije lako donijeti. S jedne strane zabranili su nam sport, a s druge strane imamo pune bolnice. Samo razumijevanje može nas održati da svi kolektivno ne skrenemo. S jedne strane moramo se paziti, a s druge strane moramo živjeti. Svi se borimo na svoj način. Nogomet mora izdržati, ali kult reprezentacije se ne smije izgubiti. Jasno mi je da klubovi ulažu i plaćaju igrače, ali ljudi koji vode Fifu i Uefu sada moraju čuti jedni druge i pokazati razumijevanje te uskladiti modele i kalendare. Znamo da će nas ovaj ludi ritam koštati, ali možda može koštati manje.
Kod vas u reprezentaciji su igrači Dinama i Osijeka, kako ste zadovoljni s njima?
Imam dobar odnos s trenerima koji vode moje igrače u HNL-u, pratim svaku utakmicu i u stalnoj smo komunikaciji. Stojanović je igrao malo manje otkako je došao Ristovski, ali osjeća se zamor zbog putovanja i bezbrojnih testiranja kod igrača koji poput njega igraju na tri fronte, odnosno u tri natjecanja. Igrači iz Osijeka su ritam podnijeli nešto lakše. Svakodnevno smo napeti jer igrači stalno strahuju od rezultata testiranja, stalno se čekaju rezultati pa treneri i igrači do zadnje minute ne znaju sastave. Ne znam koliko ćemo dugo izdržati ovako. Mi nismo Španjolska i Njemačka koje imaju bazu od 45 top igrača za popis.
Kakvi su zahtjevi trenera iz europskih ili HNL klubova oko tretmana za njihove igrače, jeste li imali neugodnih situacija?
Nije bilo naročitog pritiska. Imam odličnu komunikaciju s igračima, puno toga ide direktno preko njih. No imali smo situaciju sa Šporarom koji nije mogao s nama na Cipar jer njegov klub nije htio da nakon puta ide u obveznu dvotjednu karantenu u Portugalu. On je imao problema i pri dolasku, unajmio je avion da stigne na utakmicu s Hrvatskom. Ima i puno gorih situacija, puno se kalkulira, ali barem se igra. Razumijem klubove koji ne žele plaćati skupo svoje igrače koji će na kraju sezone biti ozlijeđeni, no ponavljam da kult reprezentacije mora preživjeti. U suprotnom, nogomet će biti u problemu. Trebaju nam sad hrabri ljudi u Uefi i Fifi koji će se oduprijeti željama bogatih klubova koji se žele getoizirati. Zašto ne bismo imali nogomet u kojem Makedonija može rušiti Njemačku kao preksinoć?
Matjaž, pobijedili ste Hrvatsku, a to je Slovenija čekala čak 10 godina. Vaši igrači bili su presretni, izjavili su da ih sad više neće zezati da su dobri samo u skijanju. Kako ste vi doživjeli taj uspjeh i kako ste došli do njega?
Uvijek će biti naboja među susjedima, u nogometu je to dio folklora, zanimljivo je i ne smeta mi. Prije utakmice razmišljaš o raznim kombinacijama, ali na kraju protiv ekipe kao što je Hrvatska i igrača poput Modrića, Brozovića i Kovačića, ne izlaziš se nadigravati na teren. Tražili smo rezultat i tako smo se postavili na terenu. Stali smo u blok i čekali svoju šansu iz protunapada. Da je Hrvatska prva zabila, a imala je dobre šanse, utakmica bi otišla u drugom pravcu. Kad vidim hrvatsku reprezentaciju i atmosferu koja vlada, osjećam respekt. Ti ljudi skupa žive, to je stroj s kojim se ne možemo upustiti u trku. Znali smo da možemo pobijediti samo ako iskoristimo svoju kvalitetu i greške koje radi protivnik.
Nije li tako skoro u svakoj utakmici? Koju ste grešku kod Hrvatske detektirali, možda neorganiziranost i jalovost u napadu?
Lako je sad to reći. Netko kaže da Hrvatska nije mogla zabiti, a ja kažem da su bili milimetar od gola. Netko kaže da smo mi igrali bunker, a ja kažem da je lud onaj tko bi se išao nadigravati s Hrvatskom u prvoj utakmici kvalifikacija. Često je rezultat plod individualne greške, ali vratit ću se na činjenicu da je Slovenija koja je pobijedila Hrvatsku ista Slovenija koja je izgubila od Cipra. Ako ne iskoristiš svoje šanse, najčešće gubiš, stvar je jednostavna. Nogomet je jednostavna igra i zato je divna.
Prije utakmice kazali bismo da Oblak, Iličić i još eventualno jedan igrač iz Slovenije imaju kvalitetu da se izbore za prvih 11 kod Zlatka Dalića. Nakon utakmice činilo se da ih ima puno više. Tko je bio igrač utakmice po vama? Tenk Kurtić, zid Mevlja - Blažič ili majstor Kek?
Ne bih izdvajao igrače jer sam te večeri vidio kolektivnu pobjedu, a ne pojedinca. Ako moram istaknuti nekoga, onda ću kazati da smo igrali vrlo solidnu obranu iako smo i u toj fazi napravili neke pogreške. No zabili smo u pravom momentu, kad se utakmica lomila. Nisam sklon histeriji nakon pobjeda i poraza. Volim naboj među susjedima, ali neće nekom Slovencu biti lakše ići na more sad kad smo vas pobijedili. To su medijske priče i zgodno zvuči kad netko kaže da Slovenci nisu više samo dobri skijaši. No to su ipak samo medijske priče. Ne trebaju nam tenzije, preblizu smo jedni drugima.
Kako ste riješili situaciju s Josipom Iličićem kojem se ostvario san, dosegnuo je rekorde Lige prvaka, a onda nakon korone i scena koje je vidio u Italiji, obolio od depresije? Kako ste komunicirali o tom problemu?
Pričali smo mnogo i teška je to situacija. Nakon Bergama i svega što su tamo prošli s koronom, nakon straha koji je osobno prošao, a već je imao problema sa zdravljem, on je morao povući kočnicu. Drago mi je da je na kraju progovorio o svojim problemima i stanjima kroz koja prolazi te o životu u Bergamu. Kad se vratio, prije utakmice Lige nacija u svlačionici sam u njegovim očima vidio takav bljesak i shvatio da on još želi igrati. Vratio se s još jednim gorkim iskustvom iz života i nikome ne bih poželio da to mora proći. Mogu samo još jednom poželjeti svima da ostanu zdravi, svi moramo raditi na tome da ova kuga što prije prođe.
Kako ste doživjeli Hrvatsku koja se dugo mučila da se vrati u pobjednički ritam? Znam da ćete stati uz kolegu Dalića u trenutku dok je pod kritikama, ali jesu li one po vama opravdane ili ne?
Tko sam ja da analiziram što se događa u Dalićevoj svlačionici i zar je netko mislio da će Hrvatska narednih 4-5 godina igrati na razini na kojoj je igrala na SP-u u Rusiji? Onaj tko je to mislio nije normalan. Oprostili su se neki važni igrači, došli su mladi i to sad treba posložiti. S rezultatom u Rusiji Hrvatska je jako visoko podignula letvicu uspjeha i period pred ekipom i Dalićem nije lagan. Oni su izazov za najveće reprezentacije svijeta, svi žele srušiti Hrvatsku. Ako momčad prolazi kroz oscilacije, što je normalno i događa se uvijek, zna se dogoditi i loš rezultat. Ni prvi ni zadnji put, ali kod nas je odmah tragedija ako nisu u top 5. Ne treba gledati samo pet zadnjih utakmica, treba se sjetiti i onoga što je bilo prije godinu ili dvije. Hrvatska je uvijek bila na velikim natjecanjima i moguće je da niste svjesni koliko je to vrijedno.
Jeste li gledali Dinamo i navijali kao veliki dio Hrvatske?
Kakva je to sjajna priča. Sve ste rekli s rečenicom da je cijela Hrvatska navijala za Dinamo. Zadnje tri-četiri minute, kad je Livaković izveo onu paradu, ja sam se zaledio. Iako je to za mene normalan rezultat i nije me toliko iznenadilo, treba respektirati činjenicu da je Dinamo izbacio Engleze na spektakularan način i prošetao se pored njih nakon 2:0 iz prve utakmice. Uspjeh Dinama nije slučajan, nije to pitanje sreće kad izađeš na teren protiv Mourinha i Tottenhama, odigraš vabanque, zabiješ im tri komada i izbaciš ih iz Europe. Izvinite, to je već rezultat za naklon i ja ovim putem čestitam cijelom klubu na fenomenalnom momentu. I neka mi netko samo kaže da Dinamo ne može još dalje. Sad je sve moguće. Želim čestitati i Igoru Bišćanu na velikom uspjehu s mladom reprezentacijom i plasmanu u četvrtfinale Eura. Gledao sam emocije između Bišćana i igrača nakon prolaza i uživao sam u tom kadru. Bilo je lijepo vidjeti kako se Hrvatska vratila nakon poraza na turniru, pokazala je da osim kvalitete ima i muda. Ponekad je i poraz velika pobjeda. Bišćan ima igrače koji igraju u velikim klubovima i koji nisu koštali 10 ili 20 milijuna eura bez razloga. Nije slučajan gol koji je Bradarić zabio u 91. minuti, vidim da je i Bišćan na to reagirao. Hrvatska je stroj i ima lijepu budućnost. Jeste li vi u Hrvatskoj uopće svjesni što imate?
Pričali ste o teškom trenutku za europski nogomet, a kako ocjenjujete rad svog sunarodnjaka na čelu Uefe, Aleksandra Čeferina?
Smatram da se dokazao, ne zašto što je Slovenac, nego zato što mislim da je u najtežim trenucima za nogomet uspio sačuvati smirenost. Bio je tvrdoglav i nije htio odustati od nogometa unatoč pritiscima koji su bili ogromni nakon utakmice u Bergamu gdje se proširila zaraza. Nije mu lako, Euro je pred vratima, a još ne znamo što će biti s gledateljima i kako će to izgledati. Sve bih dao da gledamo utakmice pred publikom i da se ubrzo vidimo u Hrvatskoj na uzvratu.
Gdje biste voljeli igrati, Poljud, Maksimir ili Rujevica?
Neka to bude Rijeka. Samo nek se čuje huk s tribina.
Rijeka će teško do naslova ove godine. Tko će po vama osvojiti prvenstvo u Hrvatskoj?
Ne bih to komentirao, nadam se da me razumijete. Ništa nije sigurno i vjerujem da ćemo gledati veliku borbu do kraja. Tu je i natjecanje u Kupu koje će biti jako zanimljivo. Bitno je da cijela liga napreduje, više se ni ne sjećamo kako je to izgledalo dok nismo imali travnjake kakve imamo sad. Ulaganja u infrastrukturu i novi travnjaci rezultirali su kvalitetnijom igrom. Koliko pratim, HNS će ih graditi još i to je odlična vijest.
Ništa vam ne može promaknuti u HNL-u, to je bila jedna usputna vijest, ali nije vam promaknulo.
Ha, ha, da. Sve je to još blizu mom srcu.