MINO RAIOLA danas je definitivno umro u 55. godini. Dva dana nakon što su ga ne zdravog, ali ipak još uvijek živog pokopali najugledniji talijanski mediji, a svjetski se pridružili u komemoriranju onoga koji nam je pola sata kasnije iz poluotvorenog groba pokazivao rogove.
Mino je definitivno umro nakon što smo ga živog pokopali
Otišao je Mino, ali sve i da zadnjih godina nije iskopao Haalanda, De Ligta, Gravenbercha, Donnarummu, Dumfriesa..., mogao je mirno otići još nakon ljetnog prijelaznog roka 2016. To ljeto na tržištu je ne životno, nego svevremensko remek-djelo nogometnog agenta kojeg su pogrešno nazivali kontroverznim.
Bio je debeo, neotesan i poderan, ali i iskreniji od svih ostalih ubojica nogometa
Mino je tek realan, ulični, životni odraz brutalnosti i sumante gladi za parama modernog nogometa te pljuvačka u lice njegovim nacerenim i ušminkanim krokodilima. Poput njih, Mino je bio ubojica nogometa, ali za razliku od njih nije glumio da mu je stalo do nogometa i navijača. Kvario im je zabavu svojim uspjehom i pojavom.
Bo je debeo, neotesan, nosio je poderane hlače i prljave majice. Iako je prema Forbesu samo do 2020. na provizijama od klijenata zaradio preko 80 milijuna dolara, bio je poseban i svoj. Ovo je priča o ljetu 2016., kada je Mino školovao sve one koji su bili prije njega i koji će nakon njega doći, ali i priča o njegovom životu.
Svi Pogbini i Ibrahimovićevi ugovori i transferi njegovo su (ne)djelo
(Anti)junak prijelaznog roka tada je u dva mjeseca zaradio bogatstvo od nogometa iako nije potrčao. Preko 30 milijuna utržio je Mino Raiola na postocima od prodaja i potpisa ugovora njegovih klijenata Zlatana Ibrahimovića, Paula Pogbe i Henrikha Mkhitaryana. Raiola je samo tog ljeta zaradio trećinu više nego što je tada za godinu dana zarađivao najplaćeniji nogometaš svijeta Cristiano Ronaldo, čija je gaža u Realu bila 21 milijun eura.
Raiola je nadmašio Jorgea Mendesa, jedinog koji se uz njega ima pravo nazivati "superagentom", ali za razliku od tog ljeta raspojasanog Talijana, Portugalac je mirovao. Raiola je za to vrijeme vodio transfer Paula Pogbe, koji je povratkom iz Juventusa u Manchester United za 105 milijuna eura, postao najskuplji nogometaš u povijesti.
Zlatan je došao u United bez odštete, ali je Mino i na tom poslu uzeo milijune
Sukladno tome, Raiola je dobio rekordnu menadžersku proviziju od 20 milijuna eura. U odnosu na ovu njegovu zaradu, ostale tog ljeta se čine kao sitniš, ali svejedno ih navodimo. United je kupio i ostala dva Raiolina štićenika; Mkhitaryana je platio 42 milijuna eura, od čega je agentu otišlo osam.
Ibrahimović je u Manchester došao kao slobodan igrač, pa je Raiola ostao bez naknade vezane uz odštetu, ali se zato utješio postotkom od Ibrinog ugovora s Unitedom, u iznosu od tri milijuna eura.
Alex Ferguson: Postoji par agenata koje ne mogu smisliti. Mino Raiola je dvojica od njih
Bogovska zarada u poslovima s Unitedom još je jedna u nizu Raiolinih pobjeda na tržištu jer radi se o klubu u kojem neotesanog, sirovog i beskrupuloznog agenta ne mogu podnijeti još otkako je prije četiri godine Pogbu nagovorio na odlazak u Juventus.
"Postoji nekoliko agenata koje ne mogu smisliti, Mino Raiola je dvojica od njih", poznata je izjava Alexa Fergusona, koji ne skriva gađenje prema antipatičnom menadžeru: "Od prvog časa bio mi je odvratan. Pogba je potpisao na tri godine, s opcijom produljenja na još godinu dana, ali tada na scenu stupa Raiola i prisiljava Pogbu i njegovu obitelj na odlazak u Juventus."
Pogba je tada imao 18 godina i bio tek talentirani klinac, ali četiri godine kasnije Raiola je, nakon zagrijavanja s Ibrahimovićem i Mkhitaryanom, odradio povijesni posao i doveo najskupljeg igrača u povijesti, a sebe učinio najplaćenijim menadžerom. I sve to zahvaljujući klubu u kojem ga "ne mogu smisliti" i gdje im je "odvratan".
Ajax mu je zabranio ulazak u klupske prostorije
Ali, nije United jedini velikan u kojem je Raioli zabranjen ulaz. Ajax ga je 2010. službeno proglasio nepoželjnim jer je Maxwella i Grygeru nagovorio da odrade ugovor do kraja i odu u Inter i Juventus bez odštete klubu, dok je njihov zastupnik, dakako, bogato nagrađen za uspješno odrađene pregovore s talijanskim gigantima.
Upravo su talijanski jezik i vještine pregovaranja, bolje reći cjenkanja, Raiolu doveli do statusa vladara tržišta nogometaša. Jer priča o njemu počinje u pizzeriji njegovih roditelja u Haagu. Raiola je rođen u Italiji, ali se kao beba odselio s njima u Nizozemsku, gdje je radio u obiteljskoj pizzeriji maštovitog imena "Napoli".
Mino je jezike i pregovaranje naučio cjenkajući se sa strancima u obiteljskom restoranu
Komunikativni i slatkorječivi Mino tamo je kao pizzaiolo i konobar brzo sklapao prijateljstva s mnogim nogometašima kojima je gostionica obitelji Raiola bila omiljeno okupljalište, a u kozmopolitskoj sredini Raiola je, uz cjenkanje, razvio i poznavanje stranih jezika, pa ih je govorio čak sedam, što mu je, naravno, itekako pomagalo prilikom pelješenja klubova i igrača.
Prije toga stekao je lijep imetak u restoranu, koji je bio na glasu po dvije specifičnosti: originalnim talijanskim sastojcima i neizdavanju računa. To je isto bio dio autentičnog talijanskog, točnije napolitanskog ugođaja i rituala.
Mino bi sam odredio vrijednost obroka i usluge, što bi gosti nakon folklornog cjenkanja i platili. Naravno, tako je također brusio poznavanje stranih jezika i pregovaračke vještine koje će mu ubrzo sjajno doći.
Prodajom Bergkampa i Jonka u Inter izašao je na najveću scenu
Raiola se okušao i u nogometu, igrajući za Haarlem, te kao student prava, ali brzo je shvatio da njegovi talenti moraju biti iskorišteni na drugim poljima, pa se zaposlio u agenciji Sport-Promotion, koja je zastupala mnoge nizozemske nogometaše. I tako dolazimo do poznavanja talijanskog jezika, što mu je omogućilo proboj na menadžersku scenu.
S obzirom na to da mu je jedinom u agenciji talijanski bio materinji, 1993. je odradio najveći transfer, ne samo u Nizozemskoj: prodaju u paketu tada najboljih nizozemskih nogometaša Denisa Bergkampa i Wima Jonka iz Ajaxa u Inter za 20 milijuna njemačkih maraka.
Nedved u Laziju gaženjem obećanja PSV-u i preko Spartine filijale
Tada je vidio ne da samo može biti u društvu najvećih nego i da može postati jedan od njih, pa osniva svoju agenciju. Prvi veliki samostalni posao mu je 1996. prodaja Pavela Nedveda u Lazio, iako je prethodno usmeno bio dogovoren transfer u PSV. Nedved je bio priznat nogometaš, ali nitko nije očekivao da će onako briljirati na Euru, pa je krenulo licitiranje puno boljih i jačih klubova za njega.
Škola kako uvijek postoji viša ponuda i da ništa nije gotovo dok ugovor nije potpisan, pa čak ni onda
Raiola je zaboravio na stisak ruke s Nizozemcima i okrenuo se Talijanima jer tada je Serie A bila "nogometna NBA", ne samo po kvaliteti nego i po plaćanju nogometaša, i dogovorio je transfer u Lazio. Ali u Sparti su prije toga glumili Dinamo i Lokomotivu, samo s njihovom filijalom, slovačkim Košicama, gdje su prvo prodali Nedveda, odakle je odmah preprodan Laziju.
Kao što vidite, kompliciran deal, ali Raioli savršen za kaljenje i važnu spoznaju da uvijek postoji viša ponuda i da ništa nije gotovo dok ugovor nije potpisan, pa čak ni onda. To je Mina iskalilo za čarolije koje su slijedile
Kad je Ibra sreo Mina: "Naručili smo suši s avokadom i šljivama, a on je navalio na porciju za petoricu. Gledao sam ga kako ždere i mislio: 'Ovaj će mi biti agent?!'"
Osam godina kasnije, dolaskom u Amsterdam, na pizzu u Haag svratio je 20-godišnji Zlatan Ibrahimović, ali on i Raiola povijest nisu počeli pisati tamo. "Upoznali smo se u drugom restoranu. Pojavio se u poderanim trapericama i majici kratkih rukava, a kad je naručio, šokirao sam se.
Jeli smo suši s avokadom i suhim šljivama, a konobar mu je donio ogromnu porciju, dovoljnu za petoricu. Kad je počeo žderati, pomislio sam: 'Ovaj će mi biti agent?!'", prisjeća se Ibra prvog susreta i "radnog ručka" s grubim i primitivnim Raiolom, kojem nedostatak manira nije smetao da postane Zlatanov zastupnik i najbliži prijatelj, s kojim će okrenuti preko 300 milijuna eura.
Do boljeg ugovora za Zlatana u Juveu izmišljanjem basnoslovne Realove ponude
Ključna figura Ibrahimovićevog haranja po kasama europskih velikana njegov je menadžer. Kako radi Mino, dobro ilustrira ovaj njegov "spin": Nakon što je njegov štićenik Ibra odlično odigrao prvu sezonu u Juventusu, gazdama kluba došao je s ponudom Reala od 70 milijuna eura. To je, naime, bila laž kako bi se izborio za Ibrin bolji ugovor i svoj viši postotak.
2010. bila je posebno dobra za njega: pod okrilje je uzeo Marija Balotellija, a dogovorio je Ibrahimovićev odlazak iz Barcelone u Milan. Vidjet ćete zašto taj posao zove "životnim djelom". Podsjećamo, Ibrin zajebani karakter nikako se nije mogao uklopiti u strogo ušemljen Barcelonin kolektiv, u kojem i "jedan" Messi nakon svakog oborenog individualnog rekorda zahvaljuje momčadi.
Zato je Šveđanin tražio povratak u Italiju. Guardiola ga se također želio riješiti, ali ne za siću jer u ljeto 2009. za njega je Interu dao 49 milijuna eura i Samuela Eto'a (vrijednog 20 milijuna eura)!
Remek-djelom smatrao je Ibrin prelazak iz Barcelone u Inter
Barca nije htjela ni razgovarati o odšteti manjoj od 50 milijuna eura, ali tada na scenu stupa Raiola. Nakon dugih pregovora smislio je kako da Zlatan ode odmah, ali u pola cijene: sezonu 2010./11. u Milanu će odraditi na posudbi, a Rossoneri onda imaju pravo prvokupa za samo 24 milijuna eura!
Milan je ostao toliko zadivljen Raiolinim pregovaračkim vještinama da ga je zadnjeg dana prijelaznog roka poslao u Manchester, gdje je Robinhov prelazak bio na korak od propasti. Pogađate kako je završilo - Mino se vratio iz Cityja u Milano držeći Robinha za ručicu. Šest ljeta kasnije kroz njegove prste prošlo je oko 200 milijuna eura odšteta i honorara, od čega mu je u džepu ostalo 30.
Alphonse i Carmine: Od sinova siromašnog talijanskog juga do ogromnih bogatstava i raskošne vile na Floridi
Za ljeto iz snova Mino se počastio vilom u Miamiju. Zdanje s mozaicima od poda do stropa, mostom od crvenih koralja, jezerom, pristaništem za jahte, privatnom plažom i opasano visokim zidom platio je 10 milijuna dolara.
Prije Carminea Mina Raiole, rođenog u Noceri Inferiore, na siromašnom talijanskom jugu, raskošna vila pripadala je nekome čiji su roditelji iz tek deset kilometara udaljene Agre. Taj čovjek zvao se Alphonse Gabriel Al Capone.