NA REDOVITOJ skupštini NK Dinamo, koja nije imala izborni karakter, skupštinari su Mirku Barišiću ipak na povjerenje jednoglasno izglasali novi predsjednički mandat u trajanju od još najmanje četiri godine. Nijedan predsjednik u povijesti "Modre" nije vodio čak 11 godina, koliko bi najmanje Barišić trebao potrajati za kormilom svetog kluba.
Redovitoj skupštini, kojom je Barišić i predsjedao, prethodio je sastanak članova Izvršnog Odbora, a od 11 članova prisustvovalo je njih 10, svi osim Darka Tipurića. Barišić je u međuvremenu podnio izvještaj za proteklu godinu, koji je od skupštinara usvojen, a zaključeno je da klub mora biti ponosan na svoje sportske, ali i privredne rezultate. "Sportsko" zadovoljstvo temelju se, logično, na famoznom nizu nepobjedivosti u HNL-u, a "privredno" na najmanje 28 milijuna eura, koliko je klub inkasirao od transfera Eduarda da Silve i Vedrana Ćorluke u Premiership.
"Arsenal je rekao sad ili nikad. Jednostavno smo morali misliti na prosperitet kluba. Zarađeni novac mi smo reinvestirali u 14 novih igrača. Treba misliti i o tome tko će zamijeniti Ćorluku i Eduarda. Prije od svega, treba biti uporan." - osvrnuo se novi/stari Dinamov predsjednik
Kako bi klub još više približili euro-standardima, odlučeno je da će Izvršni odbor sastajati jednom mjesečno.
"Tako se to radi u svijetu. Dinamo se tijekom proteklog razdoblja prometnuo u najznačajniji sportski kolektiv u Hrvatskoj. Dinamo krči put. I svi zajedno učinili smo veliki korak naprijed. To će, ujedno biti moj put i zadaća u novom mandatu." - nastavio je Barišić.
"Nije lako uspješno voditi tako veliki klub. Treba doći do stanja u kojem si financijski stabilan, a ništa manje nije zahtjevan ni organizacijski segment. Osobno sam ponosan što imam povjerenje svih skupštinara, kao i na sve ono što smo dosad zajednički napravili."
Mirko Barišić u Dinamu je od 1967. godine. Kao dopredsjednik je egzistirao do 1971., ili preciznije do kultne skupštine SKJ u Karađorđevcu, kada je sa kompletnim vodstvom kluba bio prisiljen na neopozivu ostavku. Vratio se 1990., kao član trojnog predsjedništva (Barišić, Artuković, Mahmet), ali samo nakratko. Ponovo je otišao je nezadovoljan zbog direktive o promjeni imena kluba. U Barišiću je Dinamo imao dosljednog predsjednika koji se može pohvaliti da je jedan od najzaslužnijih što je 1968. godine Dinamo počeo nositi grb sa hrvatskom šahovnicom i koji je imao hrabrosti suprostaviti se pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu kada je zajedno sa Dinamovom delegacijom (Boban, Srebrić, Zajec i Marković) 90-te pozvan na sastanak u Banske dvore, po pitanju promjene imena klubu. Iako se prvotno kao i većina ondašnje publike u doba komunizma zalagao da klub ponese ime Građanski, osjetio je da predsjednik odugovlači te je brzopotezno promijenio mišljenje. "Ime Dinamo u neku je ruku simbol otpora i ne mogu provesti promjenu imena jer se to kosi sa mojim svjetonazorom. Bit ću jako sretan ako budućnost pokaže da ste vi bili u pravu." - kazao je Barišić na odlasku.
"Nismo zaostali"
No, vremena se mijenjaju pa se Barišić skloniji kompromisu ponovo vratio nakon deset godina, kada je trebalo platiti zlatna Canjugina vremena u kojima su banke živjele od novca Dinamovih igrača. Dočekali su ga hrpetina štetnih ugovora i enormno veliki dugovi, ali je Barišić zajedno sa prvim operativcem Zdravkom Mamićem iznašao način kako se iz svega izvući sa što manje dodatne štete. Pa smo saznali i da je Dinamo u Barišiću dobio i predsjednika sa dobrim želucem, koji je podnio silne pretvorbe, malverzacije, mutne transfere i suradnje s legaliziranim mafijama u raznim zemljama.
Klub je stao na noge a predsjednik shvatio da mu je bolje ostati u sjeni neke druge mašinerije, a ponajprije Mamićevog očinskog menadžerstva. Na scenu je ubrzo stupio i zagrebački gradonačelnik, ujedno glavni financijer Dinama Milan Bandić i predsjedniku je vladanje Dinamom umnogome olakšano.
Jedino što Barišić teško izdržava su konstantni i bolni europski posrtaji. U Canjugino doba igralo se 0:0 s Manchesterom, pobjeđivalo Partizan i Ajax, dok su bolni podsjetnici na novije doba Heerenveen i Auxerre. Iako predsjednik poput većine svojih igrača smatra da poraz od Ajaxa znači i još jednu potrošenu sezonu, iskreno se nada drugačijem scenariju;
"Vjerujem da ove godine možemo napraviti korak više. Vjerujem da možemo proći Ajax, ali treba napraviti sve što je u našoj moći i podrediti se cilju. Ukoliko ne uspijemo, bit ćemo ugroženi, ali neće biti kraj svijeta. Svjestan sam da je naš posljednji i jedini europski trofej osvojen daleke 1967. godine, ali vremena se mijenjaju. Mi u međuvremenu nismo zaostali. Dapače. Dinamo je, uostalom, gubio od velikih europskih klubova poput Werdera i Arsenala."
D.R.
Foto: V.H.