KAD JE prije gotovo šest godina Zlatko Dalić preuzeo reprezentaciju, malotko je mogao pomisliti kakva nam era uspjeha predstoji. Trenutak nije mogao biti teži - nakon niza kikseva u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo - Hrvatskoj je trebala pobjeda na teškom gostovanju u Ukrajini.
Hrvatska je došla do teške, ali zaslužene 2:0 pobjede u Kijevu, da bi se poslije toga relativno lako razračunala s Grcima u baražu. Slijedili su, dakako, povijesni uspjesi - srebro u Rusiji i bronca u Kataru te prolazak skupine na Euru - a njima su, sasvim očekivano, najviše doprinijeli oni od kojih se to i očekivalo - velike hrvatske zvijezde koje igraju u najvećim klubovima.
Od Luke Modrića, preko Marcela Brozovića do Ivana Perišića, hrvatska je od vezne linije prema naprijed imala luksuz na teren izvesti neke od najboljih igrača najvećih europskih momčadi. U gotovo pa ni jednom trenutku nije bilo problema s ozljedama ni s formom.
Sad kad je gotovo završila klupska sezona moguće je napraviti rezime forme i statusa hrvatskih reprezentativaca. Do samo prije koji tjedan, činilo se da bi situacija mogla biti i alarmantna, ali u samoj se završnici sezone drastično popravila. Dalić je možda i imao brojnih razloga za brigu, ali velik dio njegovih izabranika završio je sezonu na skoro idealan način.
Čini se da bi Hrvatska još jednom mogla dočekati novu borbu za trofej - onaj Lige nacija - u prilično dobrom stanju.
Začudo, obrana cijelo vrijeme nije problem
Ako se krene od pozicije vratara, Dominik Livaković odradio je standardnu sezonu u Dinamu i sad čeka vjerojatni transfer na ljeto, dok je Ivušić krenuo kao standardna jedinica Pafosa i čini se kako stvari idu po planu na Cipru.
Obrambeni hrvatski igrači mogu biti najzadovoljniji svojom sezonom. Prvi u redu svakako Josip Juranović, koji je na zimu došao u Bundesligu te odmah u dresu berlinskog Uniona pokazao da je bio spreman za razinu više. Uklopio se instantno, pokazao koliko je opasan izvođač prekida, preuzeo i izvođenje jedanaesteraca, a njegova će momčad - što je doista senzacija - sljedeće sezone igrati i Ligu prvaka.
Joško Gvardiol odradio je ove sezone još jednu stepenicu u svojoj karijeri. Bio je najjača obrambena karika jakog Leipziga, trećeplasirane momčadi Bundeslige koja će igrati i u finalu kupa. Na ljeto ga, po svemu sudeći, čeka velik transfer u neki od europskih velikana.
Borna Sosa imao je problema s ozljedama, ali se još jednom potvrdio kao jedan od najboljih razigravača na bočnim pozicijama u Europi. Po frekvenciji i točnosti centaršuteva gotovo da nema konkurencije, kako u Njemačkoj tako i šire. Po svemu sudeći, i on bi ovog ljeta trebao u veći klub.
Martin Erlić zadržao je status u Sassuolu, Borna Barišić u Rangersu, Stanišić je za Bayern imao bljeskova poput onog protiv PSG-a u Ligi prvaka, dok je Josip Šutalo pokazao da je potpuno spreman na put prema nekom barem dobrom, ako ne i odličnom, europskom klubu. Sreća se osmjehnula i Domagoju Vidi, koji je postao prvak Grčke s AEK-om, gdje je jedan od lidera momčadi i jasni prvotimac.
Što se obrane tiče, situacija teško može biti bolja. Svi su gotovo cijele sezone zdravi te su barem zadržali status kakav su prethodno imali u svojim momčadima. Neki su, poput Josipa Juranovića, čak i napravili iskorak na većoj razini natjecanja, a mnogi bi (Šutalo, Gvardiol, Sosa…) to trebali napraviti ovog ljeta.
Međutim, problemi nastaju kad se krene prema naprijed…
Ključna trojka u problemima
Kad se priča o veznoj liniji hrvatske reprezentacije, nepristojno bi bilo ne početi od kapetana i najboljeg igrača u našoj nogometnoj povijesti, Luke Modrića. S 37, a uskoro i 38 godina na leđima, pravo je čudo na kojoj razini i dalje može igrati, ali to ne znači da nije ove sezone doživio svojevrsni regres.
Za Real Madrid je čak 13 puta ulazio s klupe u 32 nastupa u Primeri te mu je ova sezona - i po dojmu i statistički - uvjerljivo najlošija do sada. Upitan je njegov status za sljedeću sezonu, iako po svim indikacijama ostaje u Madridu.
Još je lošija situacija kod Matea Kovačića. Klub ga je pokušao uključiti u razmjenu za Enza Fernandeza, a čini se kako je njegov odlazak neminovan ovoga ljeta. Gotovo cijele sezone kao da nije u prvom planu, a svojim je igrama u potpunosti ispunio staru nogometnu floskulu te se uklopio u sivilo momčadi. Chelsea je ove sezone, svim investicijama unatoč, bio grozno loš, a Kovačić je vjerojatno odradio svoju najlošiju klupsku sezonu. Na ljeto će dalje, izbor novog kluba će biti ključan.
Sve do pred koji tjedan ovosezonska priča Marcela Brozovića činila se podjednako loša. Brozović je bio izgubio mjesto startera, doprinos mu je značajno pao, a kad bi igrao, na terenu nije bio niti sjena nekadašnjeg sebe. Čak je i u posljednjem ciklusu za reprezentaciju odigrao neobično slabo. Međutim, iako je u obje utakmice polufinala Lige prvaka ušao kao zamjena - što indicira kako i dalje njegov status nije kao nekoć - u posljednje vrijeme ponovno igra sjajno.
U finalu kupa bio je jedan od najboljih, a to se može reći i za posljednjih nekoliko utakmica u prvenstvu, na temelju kojih je Inter osigurao Ligu prvaka sljedeće sezone. Brozovićeva je situacija prije samo koji tjedan izgledala alarmantno, a odlazak iz Intera neminovan, ali sada se čini kako su on i Inzaghi riješili koje god nesuglasice su imali.
Mlade nade u limbu
Prošle smo sezone mogli uživati u usponu dva mlada hrvatska igrača, od kojih se očekuje da uskoro preuzmu u svoje noge dio kreativne odgovornosti. To su, dakako, sjajni mladi ljevaci Lovro Majer i Luka Sučić.
Nažalost, obojica su napravila korak unazad ove sezone. Kod Sučića je to velikim dijelom zbog ozljede koljena koja je na kraju završila i operacijom te sada ostaje nada da će se iznimno talentirani mladić vratiti u svom punom kapacitetu. Njegove šuterske i razigravačke mogućnosti indiciraju razinu talenta koja uz pravi razvoj može dati igrača svjetske klase, pa doista ostaje nada da ovo propušteno vrijeme neće biti ključno.
Kod Majera je krenulo s nizom sitnih problema i ozljeda na početku sezone, da bi dobar dio bitnih utakmica počeo s klupe. Prošle godine Majer je bio u top 10 razigravača Europe što se kreiranja prilika tiče, a ove sezone tome nije niti blizu. Situacija se nakon Svjetskog prvenstva nije nimalo popravila, sve do posljednjih tjedana.
Njegov je Rennes pobijedio u sve tri posljednje utakmice - redom Troyes, Ajaccio i Monaco - a Majer ne samo da je odigrao sve minute nego je bio i među najboljim igračima. U tim je utakmicama podijelio dvije asistencije te zabio iznimno važan pogodak protiv Monaca te je sada njegov status ponovo dobar. Na Majeru je samo da nastavi tako i prava je šteta za njega što je sada zapravo kraj sezone.
Hajdukove zvijezde također u padu
U čitavom je nizu utakmica u Dalićevoj eri utjecaj Vlašića, Pašalića i pogotovo Perišića znao biti presudan. Kad god se pomisli na neke od najvažnijih hrvatskih golova, nije pogrešan dojam kako je gotovo uvijek uključen Ivan Perišić. On je ove sezone, kao i cijeli Tottenham, krenuo vrlo dobro, da bi se oko sredine sezone, a pogotovo poslije Svjetskog prvenstva, pogubio u svojoj roli, a momčad potpuno izgubila konture igre.
Od kandidata za sam vrh te očekivanja plasmana u Ligu prvaka, Tottenham je skliznuo u borbu za sedmo mjesto, u još jednoj sezoni bez trofeja. Osim Harryja Kanea, može se reći kako je cijela momčad podbacila, a Ivan Perišić nije iznimka.
Tako je Perišić odigrao jednu od svojih najlošijih sezona, a to pogotovo vrijedi za period od posljednjih nekoliko mjeseci. Posljednje tri utakmice jedva je skupio koju minutu, pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li Perišić ostati među Pijetlovima i sljedeće sezone.
Mario Pašalić igra svoju standardnu rolu za Atalantu - po 55 do 60 minuta prosječno po susretu - gdje je malo prvotimac, a ponekad i zamjena. No, čak i u takvoj roli u prošlosti je znao imati sezona u kojima bi postizao desetak golova te tome dodao i ponešto asistencija.
Ove sezone zabio je za svoje standarde malih pet golova te imao od Svjetskog prvenstva stalnih problema s distorzijom gležnja. No, kako je baš u posljednja dva kola postigao jednako toliko pogodaka, čini se kako je suša gotova.
Slično vrijedi i za Nikolu Vlašića, igrača koji bi s vremena na vrijeme odigrao i kakvu maestralnu utakmicu u kockastom dresu. Tek nakon Svjetskog prvenstva doživio je ozljedu bedrenog mišića i čini se kako je upravo ona utjecala na njegovu lošiju formu.
U prva četiri mjeseca 2023. Vlašić je praktički bio bez gola i asistencije za Torino, a onda se i on probudio u posljednjih nekoliko kola. U posljednjih pet kola Torino je upisao tri pobjede i dva remija, a Vlašić je s trima asistencijama i pogotkom bio jedan od najboljih.
Ima li još dobrih vijesti?
U samoj špici vijesti nisu tako poražavajuće. Iako Hrvatska i dalje nema špicu kakva je bio Mario Mandžukić, a Bruno Petković je postao uvijek na isti način ponovljena priča, poneki su igrači pokazali dobru formu ove sezone.
Marko Livaja potvrdio se kao najbolji igrač HNL-a te upisao impresivnih 19 golova, kojima je pridodao i 13 asistencija. S takvim učinkom te dobrom formom u posljednje vrijeme ozbiljan je kandidat za prvu momčad.
Nije od toga daleko ni Dinamov Luka Ivanušec, koji je strašno podigao formu u posljednja dva mjeseca te pomaknuo svoj konto golova na čak 12, a polovicu je zabio upravo u tom periodu. Zbog pada u kvaliteti igara propustio je Svjetsko prvenstvo, ali sada se, potpuno opravdano, vratio u krug reprezentativaca.
Andrej Kramarić imao je također problematičan period netom nakon Svjetskog prvenstva, ali na kraju je bio najbolji kada je bilo najvažnije, a za nagradu je postigao i svoj 100. gol u Bundesligi. Na račun i njegovih igara Hoffenheim je izborio ostanak u ligi, a Krama se potvrdio kao njihov ključni igrač kod novog trenera Materazza. Međutim, on je samo potvrdio svoju razinu igre od prije.
Iz Bundeslige dolazi i još dobrih vijesti, a tiču se Diona Drene Belje, koji se odmah nametnuo kao ozbiljna opcija u Augsburgu, a upisao je i tri pogotka. Čini se kako se u malo vremena prilagodio uvjetima u Bundesligi te bi sljedeće sezone mogao postići i dvoznamenkasti broj pogodaka.
U tom smislu sedam Musinih golova i naslov s Benficom u portugalskom prvenstvu također nisu zanemarivi, iako je Petar u portugalskom velikanu ipak prije svega rezerva.
Treba li Dalić biti zabrinut ili zadovoljan?
Najtočniji odgovor bi bio: i jedno i drugo. Iako je Luka Modrić odigrao za njegove standarde relativno slabu sezonu, on zna dozirati energiju te je njegov prosjek veći od maksimuma velike većine igrača.
Ono što i dalje brine je situacija u Premier ligi, u kojoj su se našli Kovačić i Perišić, ali oni bi ovog ljeta na ovaj ili onaj način morali riješiti svoje situacije. Slično vrijedi i za Mislava Oršića, koji je dobio tek pretpoziv, a njegova je situacija najteža: klub je ispao iz lige, a on je odigrao tek devet minuta u prvenstvu.
Da se finalni turnir Lige nacija igra samo mjesec dana ranije, situacija bi izgledala vrlo crno. Ovako Marcelo Brozović ponovo izgleda kao onaj stari, Lovro Majer igra kao sredinom prošle sezone, Pašalić je zabio nekoliko utakmica u nizu, a i Vlašić se doima kao najbolji igrač Torina u posljednjih nekoliko utakmica. U tom smislu, i Kramarić je ušao u optimum forme taman kad je najpotrebnije.
S obzirom na to da u obrani nema nikakvih problema, reprezentacija je u globalu dobro. Igrači su pregrmjeli težak period od nekoliko mjeseci poslije samog SP-a i sada sve što im predstoji je prenijeti formu u sljedeću sezonu te završiti ovu s dobrim igrama na finalnom turniru Lige nacija.