Foto: Luka Šangulin / Index
ŽUPANIJSKO državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je optužnicu protiv Luke Modrića zbog davanja lažnog iskaza na suđenju Zdravku Mamiću i suradnicima u lipnju prošle godine.
Za to djelo predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Modrić je dvije godine prije tog ročišta, na ispitivanju u USKOK-u, opisao kako je dijelio novac od transfera s Mamićem te kako su antidatirali ugovore. Ali na spomenutom suđenju Modrić je promijenio iskaz.
U USKOK-u je rekao da je potpisao aneks ugovora prema kojem mu pripada 50 posto transfera nakon odlaska iz kluba, ali da je to napravio kada je već otišao iz Dinama i igrao za Tottenham, dok je na suđenju izjavio:
"To ja nikad nisam rekao da je to sačinjeno nakon mog odlaska. Ja sam vam rekao tamo da se ne mogu sjetiti kad je bilo napravljeno."
Kada mu je tužitelj na suđenju predočio njegov iskaz iz USKOK-a 2015., Modrić je odgovorio da je tada mislio na građanski ugovor koji ima s Mamićem.
Modrić je sada optužen za davanje lažnog iskaza.
O tome kakva mu kazna prijeti, prije godinu dana, kada je protiv Modrića DORH istim povodom pokrenuo istragu, pričali smo s Veljkom Miljevićem, najvećim hrvatskim stručnjakom za kazneno pravo.
Miljević koji je u međuvremenu postao odvjetnik Zdravka Mamića, tada nam je ovako komentirao optužnicu i kaznu koja prijeti Modriću:
"O načinu ispitivanja svjedoka postoje ogromna poglavlja u stručnim udžbenicima iz kriminalistike. U tim knjigama piše na koji se način to radi. Najprije se uzme jedan iskaz, koji se potom temeljito pročita i raščlani. Pa se uzme drugi iskaz i ponovi se ista procedura. Pa se onda uoči da postoje razlike između ta dva iskaza. Potom se postave dodatna potpitanja radi orijentacije, da se vidi čega se svjedok sjeća, a čega se ne sjeća u određenom trenutku. Nakon što se odradi ta procedura, tek se tada može steći poprilično vjerodostojna slika o tome koji je iskaz vjerodostojan, a koji je lažan. Kad bi došlo do podizanja optužnice i zakazivanja rasprave prema pravomoćnoj optužnici, onda bi se ovom metodologijom uspoređivanja različitih iskaza moglo doći do određenih zaključaka.
Ne znam je li Luka Modrić namjerno lažno svjedočio znajući da ne može dobiti veću kaznu od uvjetne. Za mene su to čiste špekulacije. Pitanje utvrđivanja djela nema veze s visinom kazne. Prema tome, visina kazne je jedna stvar, a utvrđivanje kazne je nešto posve drugo. Dođe li do pokretanja postupka najprije se trebaju utvrditi objektivna obilježja djela, da se dokaže da je netko zaista dao lažni iskaz. Kad je objektivno obilježje djela dokazano, slijedi utvrđivanje subjektivnog obilježja – da je osoba s namjerom dala lažni iskaz. Kad se te dvije stvari utvrde, tek se onda optuženika može proglasiti krivim. Tek tada na red dolazi odluka o kaznenoj sankciji koja ovisi o okolnostima koje su zaista brojne: je li osoba prije kazneno osuđivana, je li evidentirana u nekom drugom kaznenom postupku… Koliko znam, Luka Modrić takvih tereta iza sebe nema. Sasvim sigurno, okolnosti koje su nabrojane u članku 40. Kaznenog zakona, o kojima ovisi vrsta i visina kazne, nemaju veze s načinom utvrđivanja postojanja kaznenog djela. To su kruške i jabuke.
Što se tiče pravne prakse u Hrvatskoj zbog kaznenog djela krivokletstva, potrebno je reći da se zbog tog djela u našem pravosuđu jako rijetko goni. Čak i u nekim situacijama kad je to bilo opravdano, to se nije činilo. Dođe li pak do pokretanja takvog postupka, oni traju dosta dugo, nepotrebno, ali traju stvarno jako dugo i onda vam to na kraju završi nekim parapenalnim sankcijama poput uvjetnih osuda."