BEJZBOL kao sport u Hrvatskoj i dalje nailazi na ustaljene predrasude. Neke od njih temelje se na pretpostavci da utakmice traju jako dugo, što je istina. Najkraća od pet odigranih utakmica bila je posljednja, koja je trajala ravno tri sata, dok je jedina pobjeda Los Angeles Dodgersa došla nakon sedam sati i dvadeset minuta. Druga predrasuda je da taj sport zanima isključivo "debele Amerikance", što nije istina. Bejzbol se igra diljem svijeta, a od četiri odigrana World Baseball Classica, Sjedinjene Američke Države osvojile su samo posljednji, što im je prva medalja. Treća i najčešća je da je u pitanju glup sport.
Iskreno, što god ovdje napišem, neće drastično promijeniti mišljenje širokog spektra fanova sporta, ali priču koja stoji iza aktualnih osvajača World Seriesa znat će cijeniti svaki pravi fanatik.
Prokletstvo Bambina
George Herman Ruth Jr. svoju karijeru započeo je u niželigaškoj ekipi Baltimore Oriolesa, nepovezanoj s današnjom MLB franšizom. Kako je česta praksa bila tlačenje mlađih igrača od strane veterana, treneri su stali u obranu mladića smatrajući ga "one of Jack Dunn's babes". Tako je George zavijek otišao u povijest, a nadimak Babe ostao je upisan u povijesti bejzbola. Jack Dunn bio je vlasnik i pokretač ekipe, a zbog manjka financijskih sredstava, bio je prisiljen prodati najbolje igrače u profesionalne klubove. Babe je završio u Bostonu 1914. godine za 10 tisuća dolara.
Iako je prve četiri sezone u Bostonu bio pitcher (bacač) koji je bacao preko 300 inninga po sezoni, što je brojka koja se u današnje vrijeme čini suludom, u povijesti je ostao upisan kao jedan od najboljih udarača svih vremena. U ratnim godinama Boston Red Soxi uzeli su tri naslova prvaka predvođeni Bambinom, a ključni trenutak za povijest ekipe dogodio se 1919. godine.
Nakon šestog mjesta u regularnoj sezoni, vlasnik Harry Frazee krenuo je u rasprodaju najboljih igrača. New York Yankees vjerojatno su najpoznatija bejzbolska ekipa diljem svijeta, iako u trenutku dovođenja Babe Rutha nisu bili ni blizu današnje važnosti u svijetu bejzbola. Red Soxi su prodali prava na Rutha u Yankeese za 100 tisuća dolara, u tom trenutku najveću svotu isplaćenu za jednog igrača. Čisto za usporedbu, najskuplji automobil u tim godinama bio je Rolls Royce koji je koštao 13 tisuća dolara i vozili su ga isključivo bogataši poput Rockefellera, a prosječna plaća u SAD-u bila je nešto viša od tri tisuće dolara na godišnjoj razini.
Legenda kaže kako je Harry Frazee prodajom Babe Rutha dobio novac koji mu je pomogao u postavljanju mjuzikla na Broadwayu. "No, No, Nannette" okupio je neke od najvećih zvijezda tog vremena i doživio uspjeh koji su navijači Red Soxa čekali dugih 86 godina. Generacije navijača živjele su u nadi da će baš one svjedočiti prekidu crnog niza koji ih prati od prodaje igrača koji je često sinonim za bejzbol. Gubili su stalno na nevjerojatne načine.
Novo stoljeće, nova stranica povijesti
Ta 2004. godina nije djelovala kao sezona u kojoj će doći do prekida crne serije. Red Soxi uspjeli su se kvalificirati u doigravanje, ali nakon tri utakmice protiv New York Yankeesa u finalu Američke lige (jedna od dviju konferencija), bili su na rubu ispadanja. No kako sport piše neke od najljepših priča, moralo je biti ovako. Dvije pobjede nakon dodatnih inninga te dva slavlja u New Yorku odveli su Red Soxe u veliko finale, prvo nakon 1986. godine i poraza od Metsa. Pomeli su Cardinalse u finalu i zauvijek prekinuli Bambinovo prokletstvo povijesnim preokretom protiv ekipe koja je na sebe preuzela uspjehe Babe Rutha, ostavivši Boston da grca u prašini. Tri godine kasnije došao je novi naslov, dok je treće slavlje došlo 2013. godine.
Neki analitičari i pratitelji su išli toliko daleko u hvalospjevima pobjedničkoj ekipi Bostona da su ih bili nazivali najboljom ekipom Red Soxa u povijesti. Ne mogu reći da su u krivu. Nijedna ekipa Red Soxa nije upisala toliko pobjeda u regularnoj sezoni, a put do naslova je zaista impresivan. New York Yankees u polufinalu, prošlogodišnji prvaci Houston Astrosi u finalu konferencije i Los Angeles Dodgersi u velikom finalu.
Novi menadžer ekipe Alex Cora odradio je vrhunski posao i postao tek treći trener momčadi koja je u rookie sezoni osvojila naslov prvaka, dodavši ovo slavlje naslovu koji je osvojio kao igrač 2007. s Red Soxima.
Igrački dio ekipe složen je oko igrača s vlastite "farme", poput Mookieja Bettsa koji je ovu sezonu odigrao na MVP razini, odličnog Andrewa Benintendia koji je spektakularnim hvatanjem donio pobjedu u utakmici protiv Astrosa, pouzdanog Xandera Bogaertsa, Rafaela Deversa i ostalih mladića proizašlih iz razvojnog sustava Bostona.
Prepoznaj trenutak
Bejzbol je sport u kojem morate biti u pravom trenutku na pravom mjestu. Ako vam se otvori prozor za dobar rezultat, morate iskoristiti šansu. Kako nema trejdanja pickova za igrače, klubovi u razmjenama šalju ili profesionalce ili prospekte. Upravo su prepoznavanjem prilike napravili posao koji ih je dodatno lansirao prema vrhu.
Trejdali su za Chrisa Salea i Craiga Kimbrela, obojica spadaju među pet, čak i tri najbolja igrača na svojoj poziciji. Štoviše, ne bih bacio kamen na čovjeka koji ih stavi i na prvo mjesto. Iskrcali su vreće novca J. D. Martinezu da donese power ekipi koja je nedavno ostala bez Big Papi Ortiza. David Price, donedavno čovjek bez playoff pobjede, košta ih 30 milijuna po sezoni, novac koji nije u potpunosti opravdao, ali dva vrhunska starta u seriji s Dodgersima pretvorila su ga u junaka.
Prije skoro sto godina New York Yankeesi prepoznali su trenutak i doveli čovjeka koji ih je proslavio. Skoro cijelo stoljeće kasnije Boston je ponovio istu stvar serijom vrhunskih poteza. Četvrti naslov Bostona u 21. stoljeću došao je točno 100 godina nakon posljednjeg naslova s Babe Ruthom. Boston Red Sox su u velikom finalu sinoć u petoj utakmici u gostima pobijedili Los Angeles Dodgerse i osvojili deveti naslov u povijesti kluba. Red Soxima je ovo četvrti osvojeni naslov od 2004. čime su postali najuspješnija MLB momčad 21. stoljeća.
Ovog puta neće biti prodaje najboljih igrača radi financiranja mjuzikla.