ANTOINE Griezmann najzvučnija je kupnja prošlog ljeta. Francuz je za 120 milijuna eura prešao u Barcelonu iz Atletico Madrida i okončao dugogodišnju sagu između rivala. Već tada se opravdano postavljalo pitanje - mogu li on i Messi igrati skupa?
Početak sezone sugerira da ih je teško uklopiti kako bi funkcionirali, a Griezmann nije prvi vrhunski igrač koji ima problem kada dijeli teren s argentinskim čarobnjakom. Je li teško očekivati da ovaj transfer opravda očekivanja?
Velika kupnja Barcelone uskoro bi mogla postati najveći Valverdeov problem. Griezmann teško može igrati uz Messija, a takvi igrači u Barceloni loše prolaze.
Messi i Griezmann kao NBA revolveraši
Ako pratite NBA, znate priču o "jednoj lopti premalo". Kada elitni igrač, strijelac i alfa momčadi prelazi u klub koji već ima igrača neograničenih ovlasti, postavlja se pitanje hoće li im jedna lopta biti dovoljna kako bi obojica namirili želje u igri i broj šuteva na koje su naviknuli.
Slučaj Messija i Griezmanna jako podsjeća na takav scenarij, ali nogomet je drugačiji sport od košarke.
U košarci samo mali broj napada ne završava šutom i pobjednika odlučuje velik broj realiziranih napada, dok u nogometu mali broj napada završava šutom i pobjednika često odlučuje tek jedan realizirani napad više od protivnika.
Dva košarkaška napadača u pravilu će dobiti dovoljan broj lopti. U nogometu ne postoji luksuz da najboljem igraču oduzimate loptu, jer on mora stvoriti razliku u ionako limitiranom vremenu dok je drži u nogama.
Messi i Griezmann moraju biti centralne figure napada i najveći potrošači lopti da bi bili najbolji. Samo tako se može očekivati učinak koji su imali do sada. Toliko napada i lopti nemaju na raspolaganju.
Način na koji se Griezmanna koristi u Francuskoj i Barceloni najbolje pokazuje ovaj heatmap (gustoća linija pokazuje mjesto kretanja), otkrivajući kaos koji vlada u momčadi Ernesta Valverdea na Camp Nou.
Postoje uspješne nogometne ekipe s dva nositelja igre u napadu koji su podjednako bitni. Zašto to kod Griezmanna i Messija nije moguće? Odgovor na to pitanje pojašnjava slučajeve mnogih Messijevih suigrača u napadu.
Ne može igrati s Dybalom
Loš nastup Argentine na prethodnom Svjetskom prvenstvu nastavak je užasne igre koju su prikazali u kvalifikacijama nakon kojih su se jedva kvalificirali u Rusiju. Argentini je nasušno falilo kreacije u igri, a suparnik bi zatvaranjem Messija učinio Argentinu impotentnom. Postavljalo se opravdano pitanje zašto u ekipi nemaju još jednog plemenitog igrača koji bi preuzeo samo djelić Messijeve uloge. Jedini logični kandidat za tu ulogu bio Paolo Dybala. Messi je uoči turnira izjavio kako ne može igrati s Dybalom, a nakon neuspjeha na prvenstvu, takva izjava dodatno se potencirala kao razlog raspada sistema u reprezentaciji. Međutim, Messi je bio u pravu. Pogledamo li njegov heatmap, on je izrazito sličan Dybalinom. Oni teško mogu funkcionirati zajedno jer loptu traže u istoj zoni, a k tome su obojica ljevaci sa sličnim navikama u igri.
Philippe Coutinho odlično zna kako se osjeća Paolo Dybala, ali je imao tu "nesreću" da s Messijem teren dijeli puno češće jer su zajedno bili u klubu, a ne u reprezentaciji.
Loptu traži i igra njome baš tamo gdje to čini i Messi, što znači da je mora tražiti negdje drugdje. To je uglavnom činio na lijevom krilu na koje ga je Valverde gurao, ali tamo nije mogao imati ni izbliza onakav učinak kakav može imati kao sada u Bayernu. Kolika je razlika u njegovim igrama s Messijem i bez Messija, jasno se vidi u ofenzivnim brojkama koje je imao u Liverpoolu nasuprot brojkama iz Barcelone. K tome je kao dešnjak trebao u teoriji biti i najkomplementarniji Messiju, ali to nije bio slučaj.
Nogometna ekipa može funkcionirati s više nositelja napada samo ako oni ordiniraju u različitim zonama. Kod Messija i Griezmanna to nije slučaj i baš zato je francuski napadač još jedan u nizu klasnih igrača kojima je izrazito teško igrati s Messijem.
Ousmane Dembele je odgovor koji Barcelona traži
Postavlja se pitanje Griezmannove budućnosti u Barceloni, ali Blaugrana već ima igrača koji bi po svemu trebao odgovarati Messiju.
Igrač koji je najviše odgovarao Messiju je bio Neymar i to nije nimalo slučajno. Brazilac je volio igrati na lijevom krilu, nije smetao Messiju u sredini terena, a sam je sposoban u izolacijskoj igri stvarati višak.
Ousmane Dembele je igrač vrlo sličnog profila. Voli igrati na krilu, ima dribling i njegove navike u igri ne preklapaju se s Messijevim. Ako mladi Francuz u dogledno vrijeme sredi glavu i pokaže konstantu, on bi trebao biti puno prirodniji partner Messiju od Griezmanna, a samim time i najveća konkurencija svojem sunarodnjaku.
Problem Griezmanna u ekipi s Messijem nije samo u napadu. Barcelona s njima dvojicom i Suarezom ima čak tri igrača koji se vole odmarati u obrani i nije nimalo čudno što Barcelonina obrana u Europi u pravilu pukne, prije ili kasnije. S njima trojicom Barcelona bi mogla imati velikih problema u obrani i pitanje je mogu li napadačkim učinkom to nadoknaditi.
Na tom tragu, Griezmannova budućnost u Barceloni najviše bi mogla biti određena Luisom Suarezom i planovima koje za njega ima Blaugrana. Kada bi Barcelona umjesto Suareza dovela napadača koji svojom kretnjom bez lopte može stvarati prostor za Griezmanna po centrali terena, to bi francuskom napadaču uvelike olakšalo život. Alternativa tome je da Griezmann usvoji navike igranja izvan zone u kojoj se najbolje osjeća, ali primjeri Coutinha i Dybale pokazuju da je navike vrlo teško mijenjati.