PSG je u ludom preokretu svladao Atalantu 2:1 i plasirao se u polufinale Lige prvaka drugi put u svojoj povijesti i prvi put nakon 26 godina.
Vjerojatno ne postoji neutralni nogometni fan kojem nije žao što je spektakularna Atalanta ispala, ali PSG je zasluženo slavio. Pomalo iracionalna mržnja prema PSG-ovoj "plastičnosti" najbolje je personalizirana u Neymaru. Možete ga mrziti, ali je još jednom pokazao da je jedan od najboljih igrača svoje generacije, ali i velikan kojeg će povijest pamtiti.
Promašio je dva zicera, ali je vukao momčad čitavu utakmicu
Neymar je odigrao spektakularnu utakmicu, ali postoji dobra šansa da bi takva predstava pala u drugi plan da je Atalanta prošla dalje zbog njegova dva teško shvatljiva promašaja. Kada se ti promašaji maknu na stranu, gledali smo jednu od najboljih individualnih partija u posljednjih nekoliko sezona Lige prvaka.
Neymar je u barem 30 navrata stvorio višak driblingom ili pasom, iznudio je četiri žuta kartona, a vjerojatno je još neki i oprošten talijanskoj momčadi.
Grafika: Sofascore za IndexSport
O tome koliko su spektakularne Neymarove brojke svjedoči i činjenica da je srušio rekord po broju uspješnih driblinga, prekršaja i dobivenih duela na tlu u Ligi prvaka otkad SofaScore vodi takve statistike (od 2015. godine).
Nekome možda nije simpatično kako igra, nekome se možda gadi što je jedan od onih igrača koji naglašavaju svaki kontakt, ali skoro nitko ne može na toliko načina stvoriti prednost za svoju momčad koliko to može zdravi i motivirani Neymar.
Svima je žao Atalante..
Atalanta je, bez obzira na to tko na kraju osvoji Ligu prvaka, apsolutno otkriće i momčad sezone. Najatraktivnija i najefikasnija momčad Liga petice imala je podršku polovice nogometnog svijeta da ode do kraja. Takva priča bila bi spektakularna s obzirom na nevjerojatnu katastrofu koja je pogodila Bergamo u kojem je od koronavirusa umrlo preko šest tisuća ljudi.
Momčad koja čitavu sezonu nije odigrala susret na svom terenu posustala je u posljednjim trenucima četvrtfinala, ali je pala ponosno. Nema naročito logične podloge za okrivljavati Gasperinija za poraz. Visoki presing Atalante iziskuje promjene nakon otprilike pola sata igre koje je napravio i na ovom susretu kako bi dobio svježinu. Utakmicu je krenuo zatvarati tek u 85. minuti i nikako se ne može reći da je prerano prepustio PSG-u inicijativu.
...ali PSG nije zaslužio hejt
U globalnoj tuzi oko Atalantinog ispadanja, PSG se čini kao kolateralna žrtva bespotrebnog hejta. PSG je čitav susret imao veći posjed, osam udaraca više, četiri zicera i 15 prekršaja manje. Odigrali su solidnu utakmicu i napadali sjajnog suparnika nakon što su imali pet mjeseci pauze (uz dvije utakmice u kupovima protiv puno inferiornijih suparnika), a utakmicu su morali započeti bez tri ključna igrača - Verrattija, Di Marije i Mbappea, koji je možda i bolji igrač od Neymara.
PSG se nije branio niti se provukao. Na kraju krajeva, poslije tragičnih ispadanja od Barcelone kada su ih suci osakatili, i Uniteda prošle godine, vjerojatno ne postoji klub koji je više zaslužio da mu se barem malo vrati.
PSG u polufinalu ide na pobjednika susreta između RB Leipziga i Atletico Madrida. I mnogi već zazivaju poetsku pravdu u kojoj će mali, siromašni i pravovjerni Atletico izbaciti plastični klub na šeikov pogon iako isti taj Atletico ima trenera s godišnjom plaćom od 40 milijuna eura, a prošlo ljeto je doveo Felixa za 125 milijuna eura. U nogometu postoji pet ili šest većih potrošača od PSG-a koji nemaju luksuz da to rade već desetljećima pa se njihov uspjeh naziva plastičnim.
U nogometu često ne pobijedi onaj za kojeg svi navijaju i vrlo smo skloni to pripisati primamljivom konceptu ultimativne nogometne (ne)pravde, ali to ovdje nije bio slučaj. Ne postoji nijedan suvisao razlog zbog kojeg je PSG zaslužio da ga se hejta.