TRIDESET tisuća. Prema službenom izvješću Hrvatskog nogometnog saveza, točno toliko navijača se okupilo na Poljudu i uživo pogledalo utakmicu Hrvatske i Francuske u Ligi nacija koja je odigrana šestog lipnja 2022. godine. Hrvatska je u dramatičnoj završnici stigla do boda iz penala preko Kramarića.
Sve što ste upravo pročitali spada u domenu podataka - objektivne, utvrđene i zapisane stvarnosti. Ipak, sport je barem jednakim dijelom utočište mitova. Oni su nam potrebni da bismo se bolje identificirali sa svojim klubom ili reprezentacijom, da bismo bolje ili jače demonizirali suparničku i da bismo, kao i svemu drugom što u životu radimo, svojem interesu i emociji dali uzvišenu notu i smisao.
Među mitovima ima onih koji su simpatični i koji toliko uđu u navijačko tkivo nekog kolektiva da postanu, barem za neke, objektivne istine. Jedan od onih koji spadaju na sasvim drugi kraj spektra, koji je jedan od najiritantnijih i kojim se već nekoliko godina uporno terorizira javnost, jest onaj o fenomenalnoj atmosferi na Poljudu.
500 Francuza nadglasalo 29.500 Hrvata
Suprotno usiljenim izjavama aktera utakmice poslije zadnjeg sučevog zvižduka i dosadnom naglašavanju izvođača prijenosa, podrška Hrvatskoj nipošto nije bila ni "veličanstvena" ni "posebna" ni "pamtljiva".
Dapače, hrvatski navijači bili su tek treći najglasniji vokal na ovom susretu. Petstotinjak francuskih navijača u više navrata nadglasalo je domaću publiku, a svakih desetak minuta je grobnu tišinu ili barem hrpu nepovezanih urlika s tribina prekidao službeni spiker na Poljudu.
Nismo slušali atmosferu s nogometne utakmice, nego kratke taktove i pjesmice kao da je netko otvorio šank na buvljaku ili derneku
Repertoar pjesama koje se već tradicionalno izderava na utakmicama reprezentacije postao je neslušljivo repetitivan. Povici od jednog ili dva takta i praćenje pjesme koja se pušta sa stadionskog razglasa postali su hrvatska navijačka stvarnost kada je riječ o reprezentaciji.
Vrlo je neobičan i izbor glazbenih numera koje se pokušavaju pjevati. Da vam je netko pustio samo ton hrvatskih navijača, bilo bi teško reći slušate li prijenos nogometne utakmice s Poljuda ili svadbe iz Kaštela.
Pjesme moraju pratiti tijek zbivanja na terenu i podizati momčad u trenucima kada pada. Izbor pjesama već duže vrijeme je sličniji onome kad se otvori šank na seoskom derneku ili buvljaku nego onome koji pripada izričaju jedne žestoke i vatrene atmosfere kakvu bitan sportski kolektiv, a u Hrvatskoj je nogometna reprezentacija najvažniji mogući, zaslužuje.
Transparenti identičnih fontova, stilova i motiva iz iste plaćene radionice
Sve to pratio je i vizualni doživljaj u kojem ste mogli zamijetiti imena gradova i sela iz Hrvatske i dijaspore. Dalo se zamijetiti par starih, oldskul transparenata zašivenih na hrvatskoj zastavi koji predstavljaju dodatnu vrijednost jer je netko uložio trud u njihovu izradu, ma koliko neatraktivno i grafički neprofesionalno izgledali.
Umjesto njih, dominirale su stotine transparenata identičnog stila, fonta i motiva koji svi djeluju kao da su izašli iz iste, profesionalno plaćene radionice neke od brojnih navijačkih udruga koje su preuzele primat na utakmicama reprezentacije.
Lišeni one istinske navijačke sirovosti, ti transparenti samo doprinose dojmu totalne sterilnosti tribina na kojima nema nikakve emocije ni spontanosti. Transparent koji su "navijači posvetili Modriću" bio je vrhunac seljačke ikonografije u kojoj je bitno oko sebe ogrnuti zastavu i okinuti sliku za Instagram.
Posebna veza između reprezentacije i Splita
Takve grozomorne atmosfere prate reprezentaciju već duži niz godina i Split u tom smislu nije nikakav izuzetak. Jednako je, a možda još i gore, bilo prije nekoliko dana u Gradskom vrtu kada je Austrija demolirala Hrvatsku.
Ipak, postoji očita tendencija u javnom prostoru da se baš na odnosu Splita i reprezentacije nasilno gura fiktivna svehrvatska nogometna pomirba. Već smo pisali o HDZ-ovom igrokazu koji je Kustić pripremio na Poljudu još prije tri godine i utakmici s Mađarskom.
Bio je to veliki "povratak" reprezentacije u Split, a sa sobom je donio nepodnošljivu tendenciju da se baš svako gostovanje reprezentacije na Poljudu kiti epitetima "povijesnog", "neponovljivog" i "spektakularnog".
Svatko tko je bio tri puta na nogometnoj utakmici zna da to nije istina. Atmosfera na Poljudu bila je sranje. A jučerašnji dan i vijest da je jedan splitski kafić odbio poslužiti navijače u hrvatskim dresovima govori da je to jedinstvo, barem kod dijela navijača, tanko i prividno.
Kada navijač postane plaćen da navija
Potpuni kolaps atmosfere na reprezentativnim utakmicama počeo se događati onog trenutka kada su klupske navijačke skupine prestale organizirano pohoditi utakmice reprezentacije, a glavnu riječ na tribini preuzeli su ljudi koji su postali navijači po zanimanju.
Još 2008. godine HNS je osnovao udrugu "Uvijek vjerni" kao "službenu navijačku skupinu hrvatske reprezentacije". Čelnim ljudima udruge organizirao je čartere za gostovanja reprezentacije, dao im pravo na raspodjelu karata i službene prostorije u centru Zagreba. Navijački svijet prozvao ih je jedinim točnim terminom - plaćenicima.
Publika po mjeri HNS-a
Dok su navijačke skupine vodile rat za bolji status navijača pred Savezom i pravosuđem, neki ljudi odlučili su surađivati s tim istim Savezom i uživati pogodnosti, a sve kako bi se barem s utakmica reprezentacije maknula ona najglasnija oporba vodstvu hrvatskog nogometa.
U međuvremenu su se "Uvijek vjerni" posvađali, optužili i rasuli na nekoliko manjih frakcija. "Mi Hrvati", drugi "Uvijek vjerni", vjerojatno nitko ne zna koliko ih je točno ostalo i pod kojim imenima danas postoje.
Ono što je jasno je da su u potpunosti preuzeli tribine, ali i diskrecijsku ocjenu da su baš oni jedini istinski patrioti. Osnivanja udruga na kninskoj tvrđavi, podrška generala i prisvajanje motiva vukovarskog vodotornja služe tome da svekoliku javnost uvjere kako su baš oni Hrvati, a oni koji im se protive to nisu.
Sve to dovelo je do otužne atmosfere koju HNS i njegovi medijski sateliti uporno pumpaju kao nematerijalnu nacionalnu baštinu. Takva tribina, potpuno impotentna, beskrvna i koja ne postavlja nikakva suvišna pitanja u potpunosti je po mjeri HNS-a.
A nekad je na tom istom stadionu sve bilo drugačije.