BARCELONA i Atletico Madrid na Camp Nouu odigrali su derbi 23. kola La Lige u kojem je slavio domaćin rezultatom 4:2. Ovo je bio izravni dvoboj za mjesto koje vodi u Ligu prvaka, stoga se radilo o utakmici velike važnosti za ove dvije ekipe za nastavak sezone.
Dodatnu pozornost utakmica je privukla zbog novih nedavnih transfera oba kluba. Barca je bila vrlo aktivna u zimskom prijelaznom roku te je dovela četiri nova igrača - Ferrana Torresa, Adamu Traorea, Aubameyanga i Danija Alvesa, dok je Atletico doveo dvojicu - Daniela Wassa i Reinilda Mandavu. Sve spomenute igrače smo imali priliku vidjeti na terenu, ali je onaj od kojeg se to možda i najmanje očekivalo napravio razliku.
S 38 godina odigrao sjajnu utakmicu
Xavi je izveo Barcu u njezinom nominalnom 4-3-3 sustavu, no od prve minute bilo je jasno da grafika kojom se vizualizira formacija prije početka utakmice nema nikakve veze s idejom koju Barca ima u posjedu.
Barca je igru iz obrambene linije gradila u 2-3 sustavu. Ispred stopera Piquea i Arauja nalazili su se De Jong i Busquets, a njima se u sredini pridruživao Dani Alves. To je značila da Jordi Alba ima slobodu ići visoko po lijevoj strani i davati ekipi širinu. Isto je radio i Traore po desnoj strani. Pedri i Gavi okupirali su prostor između Atleticovih linija, a Torres je bio centralni napadač.
Ključan igrač u takvome sustavu, s 38 godina na leđima, bio je Dani Alves. Atletico se branio u 5-3-2 formaciji, a za Alvesa je bio zadužen Carrasco koji je igrao lijevog krilnog beka. Ulascima Alvesa u sredinu terena Carrasco se konstantno nalazio u nedoumici.
Naime, na toj strani, uz desnu aut-liniju, operirao je ponajbolji dribler današnjice i novo Barcino pojačanje Adama Traore, što je značilo da svaki put kada Carrasco poprati Alvesa prema sredini, istovremeno ostavlja Traorea u jedan-na-jedan situaciji sa stoperom Hermosom koji nema nikakve šanse u takvim dvobojima.
Najboljih 60-ak minuta Xavijeve ere
Iako je Atletico prvi uspio povesti, Barca je vrlo lako dolazila do prilika i brzo je preko desne strane napada okrenula utakmicu. Adama je kroz presing stvorio situaciju za Alvesovu asistenciju kod Albinog eurogola, a zatim je driblingom protiv Hermosa kreirao prostor za ubacivanje i asistirao Gaviju.
Ništa od toga se ne bi dogodilo bez Alvesovih ulazaka prema sredini terena. Još jednom se to potvrdilo u drugome poluvremenu, kada je nakon sjajne akcije po lijevoj strani Alves na rubu šesnaesterca ispratio odbijenu loptu i zakucao ju u Oblakovu mrežu. U kasnim tridesetima Alves je još jednom pokazao zašto se radi o najtrofejnijem igraču i najboljem desnom beku u povijesti nogometa.
Osim kontrole u posjedu, ovakvim sustavom Barca je solidno kontrolirala i tranziciju nakon izgubljene lopte. Za razliku od mnogih utakmica u posljednjih nekoliko sezona, Busquets se ovoga puta nije nalazio sam na širokom prostoru gdje bi njegovi fizički nedostatci maksimalno došli do izražaja, a ostatak ekipe bio je energičan i agresivan u presingu.
Atletico je do 60. minute bio potpuno nadigran. Od samog početka Xavijeve ere pisali smo da su njegove ideje jasno vidljive i adekvatne, no tek sada, kad su se dovela pojačanja, a igrači poput Pedrija se oporavili od ozljeda, možemo vidjeti puni potencijal Barcine mlade ekipe.
Simeone je još jednom pokazao da je vrijeme za odlazak
Nije sve za Barcu bilo idealno. Dani Alves ne bi bio on da mu se ponekad ne dogodi glupost kakva je crveni karton u drugome poluvremenu, a da fizički teško prati intenzitet ovakve utakmice, govori to što nije osvojio ni jedan od šest duela u kojima se našao.
Ovakva Barcelona je i dalje puna igrača koji imaju izražene nedostatke. Nakon kartona Barcin napad se očekivano ugasio i pružio priliku Atleticu za povratak, no Simeone ništa od toga nije znao iskoristiti. Atletico je još jednom ove sezone izgledao potpuno izgubljeno. U gotovo pola sata s igračem više Atletico nije ni jednom ozbiljnije zaprijetio Ter Stegenu.
Već smo na početku sezone upozorili na to da se u Atleticu nešto mora promijeniti ako misli obraniti naslov prvaka Španjolske. Atletico si je prethodnih sezona podigao reputaciju i status na tržištu, doveo je nekolicinu vrhunskih ofenzivaca, poput Felixa i De Paula, ali je trener s konzervativnim pogledom na nogomet i dalje na klupi, a klubu se smiješi najgora sezona pod njim.
Prošle godine Simeone je adaptirao sustav, pronašao je način da uklopi neke od dovedenih ofenzivaca, no sve je sugeriralo da takav sustav nije održiv. Počeo je posustajati u drugoj polovici sezone, a na prvome mjestu održale su ih nestvarne partije Suareza, Oblaka i Llorentea. Ove sezone njihova forma je jako pala, što je bilo očekivano, a sustava koji bi funkcionirao bez njihovog učinka - nema.
Iz utakmice u utakmicu Atletico je sve bliže kraju jedne ere, a ovaj derbi je to potpuno razotkrio. Zadnji put je četiri gola u La Ligi primio 2012. godine, također od Barcelone, ali je tada na drugoj strani bila ponajbolja ekipa u povijesti nogometa. Danas je to bila najslabija Barca u posljednje vrijeme koja je, unatoč velikom potencijalu, tek na početku remonta.