NEMA ekipe u Europi koja je dosad toliko uspješna kao Bayer Leverkusen. Da, olakšavajuća je okolnost činjenica da ne igraju Ligu prvaka, ali svejedno je u najmanju ruku impresivno da su dosad upisali 20 pobjeda i tri remija redom kroz utakmice Bundeslige, Europa lige i njemačkoga kupa.
Osim činjenice da su dosad neporaženi te da su jedva i koji put remizirali (samo protiv Bayerna, Borussije i Stuttgarta u Bundesligi), igraju doista i sjajan nogomet. Gotovo da nema svjetskog nogometnog medija koji nije već spjevao epopeje na račun onoga što je u Leverkusenu napravio Xabi Alonso, a svaka pohvala je potpuno zaslužena.
Redom svi hvale virtuoznost Floriana Wirtza, prodornost Victora Bonifacea, neuhvatljivost Jeremija Frimponga, leadership Granita Xhake ili ljevicu Alejandra Grimalda. No, osim Granita Xhake, Leverkusen ima još jednog igrača u veznoj liniji, onoga koji na svojim leđima nosi najviše tereta ove momčadi. Onoga koji je njihov Atlas, a na leđima može držati nebeski svod.
To je Exequiel Palacios.
Promjena stila igre
Kada je Xabi Alonso preuzeo momčad prošle sezone, ona je bila u vrlo lošem stanju. Nakupilo se puno problema, a rješenja koja je donio bila su efikasna, ali pomalo i navrat nanos. Tada jednostavno, usred bundesligaške sezone, nije bilo vremena za promjenu stila, već je morao nadograđivati ono što je naslijedio od Gerarda Seoanea.
Nakon punih ljetnih priprema te pola tuceta sjajnih pojačanja, brod kojem je kapetan legendarni španjolski igrač plovi punim jedrima. Od jedne frenetične ekipe stvorio je onu koja podjednako dobro koristi pozicijsku igru dominantnog posjeda (po tom su šesta momčad Europe), kao i neumorni te stalni pritisak po gubitku brojke.
Po mnogim ih se metrikama smatra u tom smislu najintenzivnijom momčadi Europe. U nekom su smislu postali veći Liverpool od Liverpoola, preuzevši dobar dio postavki gegenpressinga, po kojem je toliko poznat Jürgen Klopp.
I upravo zbog takvog stila igre, koji u isto vrijeme zahtijeva puno kontrole, a onda i još više pritiska, neprocjenjivo je vrijedan igrač upravo Palacios.
Sam je Argentinac ovako opisao ono što je od momčadi preko ljeta gradio Xabi Alonso: "Igrači koji su došli preko ljeta promijenili su naš stil igre i treninga. Trener je konačno imao dovoljno vremena kako bi kroz treninge izgradio stil koji preferira: stalno se radi na igri dodavanja, puno je posjeda, sve se igra na prvi ili drugi dodir. S obzirom na to koliko to treniramo, naravno da se vidi i tijekom utakmica."
Konačno došao na štih
Svojim igrama Palacios je ove sezone kupio kako kritične njemačke medije tako i kompletnu klupsku strukturu - svi ga hvale na sva zvona. On je sam na zanimljiv način, govoreći za službenu stranicu lige, prokomentirao svoj ovosezonski uspon: "Mislim da sam napredovao ovdje... Očito, nogomet je u Njemačkoj drugačiji od onoga kako se igra u Južnoj Americi.
Zato mi je bilo teško početnih nekoliko godina, jer sam se borio s ozljedama i s konstantnošću. Navikao sam biti na terenu cijelo vrijeme dok sam igrao za River, a ovdje nije bilo tako. Osim toga, mislim da sam napredovao i fizički, ne samo tehnički i taktički. Prije bih osjećao umor od 60. minute, a sada ga nema."
Njegova beskompromisnost i utjecaj na igru u svim domenama je ono što ga čini ključnim taktičkim igračem za Leverkusen. Granit Xhaka, njegov partner u veznom redu, s kojim pokazuje sjajno razumijevanje, na vrhu je liste dodavača od igrača iz veznog reda, gledajući sve iz liga Petice. Palacios ne zaostaje puno - na četvrtom je mjestu - ali svi ostali podaci, bili oni analitički ili stvar dojma, izrazito su na strani Palaciosa.
Najvažniji od svega upravo je fizički element priče, a svi se slažu kako je upravo on taj jaki motor koji cijelu ekipu vuče prema naprijed. Cilj igre Leverkusena osvojiti je loptu što je prije moguće, a to se može postići samo ako cijela ekipa sudjeluje. Pa ipak, čak i u timskim pothvatima uvijek ima onih koji daju više, a Palacios je upravo ona karika koja je najjača u lancu. Nije ni čudno da je redovito igrač s najviše pretrčanih kilometara.
Što kaže analitika?
Njegov volumen igre u najmanju je ruku impresivan. Osim što spada u samu elitu po količini i efikasnosti dodavanja, njegova je obrambena igra ono što stvara veliku razliku. S gotovo 70% uspješnosti duela, ne postoji igrač na njegovoj poziciji koji mu može parirati, a pritom predvodi sve igrače dominantne u distribuciji po broju oduzetih lopti startom ili presijecanjem.
Osim prethodno spomenutog nevidljivog posla, gdje je i na prvi pogled jasno koliko vuče liniju pritiska prema naprijed, trenutačno u Europi ne postoji igrač koji bi bio i blizu top 10 u kontekstu distribucije i duel igre.
Da bi stvar bila bolja, njegova igra u zadnjoj trećini terena sasvim je pristojna. Dosad je postigao četiri gola i tri asistencije u prvenstvu i kupu, iako mu to nije primarni zadatak na terenu. Kada se pogledaju njegove brojke u zadnjoj trećini terena, iako nisu elitne, definitivno nisu niti zanemarive pa je i tu njegov učinak na ekipu zapravo značajan.
Palacios je kompletan vezni igrač koji sudjeluje u svim fazama igre, a pritom ima volumen utjecaja koji je usporediv s pozicijom i brojkama kakve je prošle sezone imao Jude Bellingham. Argentinac nije ta razina talenta, ali je svojoj ekipi neprocjenjivo važan.
Što dalje za njega i Leverkusen?
Na uzorku od sad već preko 20 utakmica, Leverkusen je pokazao da je momčad za najveće dosege. Odličnom rotacijom igrača u kupu i Europa ligi sačuvali su svježinu kod većine prvotimaca, a to je sada iznimno važno u kontekstu intenziteta njihove igre. Ove sezone bi doista mogli biti pravi konkurent za titulu te ona ekipa koja će Bayernu baciti rukavicu u lice.
Što se Palaciosa tiče, on igra svoj najbolji nogomet. Kako je i sam bio rekao, pod Alonsom je dobio dodatne elemente u svojoj igri, a doba kada su ga mučile ozljede i nekonstantnost sada je iza njega. Ako nastavi ovako, s obzirom na to da je riječ o igraču koji je tek navršio 25 godina, ne bi bilo čudno kada bi bio jedan od onih igrača za kojeg će se potući sama elita Europe, a zapravo Premier lige.
Kad se uzme u obzir da je Chelsea platio preko 100 milijuna eura za dvojac svojih veznih igrača, a da je City bio spreman dati približan iznos za Lucasa Paquetu, onda je jasno koliko bi Palacios mogao koštati. Kako stvari stoje, teško da ga Leverkusen može zadržati, ali jednako bi njegova cijena, s obzirom na sve što je pokazao ove sezone, mogla biti barem blizu onoga što je plaćeno za Judea Bellinghama.
Jer ovakav Palacios bio bi pojačanje za svaku ekipu na svijetu.